INSTALACIJE U KUĆI UDRUGA HCOIE

HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE


INSTALACIJE U KUĆI

VODOVODNE INSTALACIJE

Vodovodne instalacije u nekoj građevini služe za dobavu pitke vode zadovoljavajuće kakvoće, uz odgovarajući tlak i u potrebnim količinama do svih mjesta potrošnje: slavina ili raznih uređaja. Uključuju cjevovode, armaturu, trošila i uređaje koji služe prolasku, spremanju, obradi i potrošnji pitke vode. Zahtjevi koji se na njih postavljaju određeni su propisima i normama, a za označavanje pojedinih njezinih dijelova služe grafički simboli.

Za izradu dijelova vodovodnih instalacija smiju se koristiti samo materijali koji nikako ne mogu utjecati na kakvoću vode i njezinu higijensku ispravnost, dok sami dijelovi trebaju biti priznate i potvrđene kakvoće, s trajno vidljivim oznakama proizvoda, njegovih značajki i proizvođača.

S obzirom na izvedbu opskrbe toplom vodom, vodovodne instalacije mogu biti:
◦sa središnjom pripremom (zagrijavanjem) potrošne tople vode i cirkulacijskim vodovima (tzv. centralna priprema PTV-a)
◦s pripremom potrošne tople vode uz mjesto potrošnje (tzv. decentralna priprema PTV-a).

Pri izvođenju kućnih vodovodnih instalacija valja voditi računa o nekoliko osnovnih smjernica:
◦cjevovode treba voditi pregledno, a njihovu namjenu označiti privjescima, naljepnicama ili bojom
◦cjevovodi se ne smiju pričvršćivati na druge instalacije ni obratno
◦pri polaganju cjevovoda treba spriječiti mogućnost stvaranja zračnih jastuka
◦kod izvođenja priključka na savitljivu cijev (tzv. gumeno ili plastično crijevo), trebalo bi ga opremiti zapornom armaturom s protupovratnim ventilom i odzračnikom
◦cjevovodi koji se rijetko koriste ili kod kojih postoji opasnost od smrzavanja trebaju se opremiti zapornom i armaturom za pražnjenje
◦potrošna topla voda ne smije se koristiti kao ogrjevni medij sustava grijanja, već sustavi grijanja i pripreme potrošne tople vode moraju biti odvojeni
◦cjevovode treba voditi pregledno, a njihovu namjenu označiti privjescima, naljepnicama ili bojom
◦nadžbukno položeni cjevovodi moraju se postavljati na odgovarajuću udaljenost od zidova, podova i ostalih instalacija
◦svaki razvod po katu ili po stanu trebao bi se izvesti neovisno o ostalim katovima ili stanovima, odnosno treba ga razdvojiti od glavnog usponskog ili vodoravnog razvoda trebao zapornim elementom
◦odvojak razvoda kata ili stana trebao bi biti postavljen najmanje 300 mm iznad očekivane razine najvišeg postavljenog trošila u tom stanu ili katu za sprječavanje povratnog strujanja
◦obijanje (tzv. štemanje) kanala u zidu kako bi se u njih naknadno ugradile instalacije nije dopušteno
◦glavni okomiti (usponski) vod treba biti opremljen zapornom i armaturom za pražnjenje i mora biti dostupan u svako vrijeme.


Kućna vodovodna instalacija

Kućni kanalizacijski sustavi ili kućna kanalizacija služi za odvođenje sanitarnih otpadnih voda (iz stambenih i poslovnih zgrada te manjih pogona). Započinju na izljevu sanitarnog elementa ili kućanskog uređaja (npr. perilicom rublja ili posuđa i sl), a završavaju na spoju s javnim kanalizacijskim sustavom, odnosno s kućnim sustavom za brinjavanje otpadne vode ako zgrada nije priključena na javnu kanalizaciju.

U osnovne dijelove kućnih kanalizacijskih sustava ubrajaju se:
◦priključni vodovi na izljev sanitarnog elementa ili kućanskog uređaja
◦vodoravni sabirni priključni vodovi (za priključak na više izljeva)
◦vodoravni sabirni vodovi
◦okomiti vodovi
◦glavni vodoravni sabirni vod (u najdonjem dijelu zgrade)
◦odzračni vodovi
◦sustav za odvodnju oborinske vode (vodoravni i okomiti oluci)
◦kućni priključak na javni kanalizacijski ili vlastiti sustav zbrinjavanja otpadne vode.

Za razliku od vodovodnih, protok se u kanalizacijskim instalacijama ostvaruje na osnovi djelovanja gravitacije pa su cjevovodi vodom ispunjeni uglavnom samo za vrijeme ispiranja. Kako je zbog toga u cjevovodima stalno prisutan zrak, potrebno je izvesti odzračne vodove kojima se s jedne strane omogućava prozračivanje cijele instalacije (i odvođenje neugodnih mirisa), a s druge strane izjednačavanje tlaka.

U kućne kanalizacijske instalacije, osim cjevovoda i pripadajućih elemenata, još se ubraja i razna dodatna oprema: uređaji za sprječavanje povrata strujanja, crpke za ostvarenje potrebne visine dobave kada su dijelovi sustava ispod razine javne kanalizacije, uređaji za pročišćavanje otpadne vode te septičke ili sabirne jame.

DIMOVODNE INSTALACIJE


Dimovodna instalacija je sustav koji služi za odvod dimnih plinova od ložišta izvora topline sustava grijanja (kotla, plinske grijalice, kamina itd) u okolicu, a njezini osnovni dijelovi su:
◦ložište izvora topline
◦dimovodni nastavak - dio ložišta koji povezuje ložište i spojnu dimovodnu cijev
◦spojna dimovodna cijev - spoj ložišta od dimovodnog nastavka do priključka na dimnjak
◦priključak na dimnjak - dio dimnjaka koji povezuje spojnu dimovodnu cijev s dimnjakom.
◦dimnjak - okomiti kanal u zgradi ili izvan nje koji se sastoji od nosive konstrukcije s jednom ili više unutarnjih cijevi za protok dimnih plinova
◦oprema - dijelovi namijenjeni za održavanje, regulaciju i ostvarenje sigurnog pogona: ◦osigurač strujanja
◦uređaj za dovod dodatnog zraka (regulator podtlaka)
◦dimna zaklopka
◦eksplozijska zaklopka
◦otvori za kontrolu i čišćenje
◦otvor za ispust kondenzata s posudom za neutralizaciju (kod kondenzacijskih kotlova)
◦sapnica
◦kapa na vrhu dimnjaka i sl.


U osnovne zadatke dimovodnih instalacija ubraja se neometano odvođenje dimnih plinova u okolicu, sprječavanje nekontroliranog ulaska opasnih dimnih plinova u prostoriju, onemogućavanje nekontroliranog izlaska štetnog kondenzata i stvaranje podtlaka koji je potreban za savladavanje otpora u ložištu, dimovodnoj cijevi i dimnjaku (kod primjene atmosferskih ložišta). Načelo rada dimovodne instalacije temelji se na razlici gustoće vanjskog zraka i dimnih plinova.

KLIMATIZACIJA I VENTILACIJA

Pod pojmom klimatizacije prema većini odrednica podrazumijevaju se procesi pripreme i razvođenja zraka kako bi se postigla ugodnost u zatvorenim, stambenim ili radnim prostorijama (tzv. komforna primjena), odnosno zadovoljili tehnološki zahtjevi proizvodnog procesa (tzv. tehnološka primjena). Pri tome se sustavno djeluje na temperaturu (grijanje i hlađenje), vlažnost (ovlaživanje i odvlaživanje) te kakvoću, odnosno kemijsku i mehaničku čistoću zraka (prisilna izmjena zraka i filtriranje). Iako prema spomenutoj odrednici treba djelovati na sve parametre, u svakodnevnom se govoru izraz klimatizacija koristi, primjerice, samo za hlađenje zraka u prostoriji, premda se svi ostali parametri drugačije ostvaruju (npr. grijanje radijatorima, a ventilacija prirodnim putem). Sustavi ventilacije i klimatizacije mogu se podijeliti na više načina:
1. prema prijenosniku energije:sustavi samo sa zrakomsustavi s vodom i zrakom2. prema smještaju sustava pripreme zraka s izvorima toplinskog i rashladnog učina:centralni sustavi ventilacije i klimatizacijelokalni sustavi klimatizacije (ne i ventilacije)3. prema području primjene:komforni sustavi: u stambenim, uredskim i javnim zgradama, ugostiteljskim objektima i sl. (pri čemu je osnovni zadatak ostvarivanje osjećaja ugodnosti kod osoba)industrijski sustavi: u raznim proizvodnim pogonima (pri čemu je, osim ostvarivanja osjećaja ugodnosti kod osoba koje u tim prostorima borave, zadatak i ispunjavanje određenih zahtjeva radnog procesa)4. prema izvedbi hlađenja zraka:sustavi s izravnim (direktnim) hlađenjem: toplina između zraka koji se priprema i radne tvari izmjenjuje se neposredno, što se najčešće koristi kod lokalnih sustava, iako je moguće i kod centralnih sustavi s neizravnim (indirektnim) hlađenjem: toplina između zraka koji se priprema i radne tvari izmjenjuje se posredno, odnosno koristi se dodatni medij kao prijenosnik topline (u pravilu voda), što se najčešće koristi u centralnim sustavima 5. prema načinu odvođenja topline kondenzacije, odnosno načinu hlađenja kondenzatora u rashladnom uređaju:sustavi sa zrakom hlađenim kondenzatorom: za odvođenje topline koristi se zrak (gotovo besplatna energija iz okolice), čime se postiže visoka učinkovitost, što se koristi i u centralnim i u lokalnim sustavimasustavi s vodom hlađenim kondenzatorom: za odvođenje topline koristi se voda (termodinamički iznimno povoljno), ali proces zahtijeva veliku količinu vode koja (za razliku od zraka) u pravilu nije besplatna pa najčešće dolaze u kombinaciji s rashladnim tornjevima, što se koristi samo kod centralnih sustava (kondenzator pri tome može biti i u izdvojenom kućištu).
Uz to, valja spomenuti i podjelu malih klima-uređaja:
◦kompaktni uređaji: svi sastavni dijelovi uređaja nalaze se u zajedničkom kućištu
◦split sustavi: postoje barem dva kućišta, tj. dvije odvojene jedinice.

HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ( HCOIE )