HCOIE Obnovljivi Izvori Energije

HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE



Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije u hrvatskom se Zakonu o energiji definiraju kao: „izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično, posebno energija vodotoka, vjetra, neakumulirana sunčeva energija, biodizel, biomasa, bioplin, geotermalna energija itd.”

Hrvatska se obvezala do 2010. godine imati udjel „novih“ obnovljivih izvora (male hidroelektrane električne snage manje od 10 MW, vjetroelektrane, geotermalne elektrane, elektrane na biomasu, fotonaponske elektrane i drugi izvori) u ukupnoj potrošnji električne energije od 5,8 posto (Uredba o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče).

Zaštita okoliša

Obnovljivi izvori energije su manje štetni za okoliš nego konvencionalni izvori u smislu ispuštanja:
stakleničkih plinova
krutih čestica
teških metala
plinova uzročnika kiselih kiša
plinova uzročnika prizemnog ozona.

Proizvodnjom električne energije iz nekog od obnovljivih izvora štedi se energetsko gorivo, koje bi se inače potrošilo u nekoj od konvencionalih elektrana za proizvodnju jednake količine električne energije.

Primjerice, nekoliko MWh električne energije proizvedenih u vjetroelektrani štedi nekoliko tona ugljena koje bi se iskoristile u elektrani na ugljen za proizvodnju jednake količine MWh.

Osim toga, obnovljive izvore energije je nemoguće potrošiti. Primjerice, vjetar se može koristiti dok god ga ima. Vijek trajanja vjetroelektrane ograničen je samo vijekom trajanja konstrukcije vjetroturbine i njenih uređaja.

Smanjenje ovisnosti o uvozu

Obnovljivi izvori energije smanjuju ovisnost o uvozu energenata. Vjetar ili Sunce ne moraju se uvoziti, za razliku od ugljena, plina ili nafte.

Također, oni doprinose raznovrsnosti izvora energije.

Kao primjer, zamislite sustav koji ima samo plinske elektrane. Što bi se dogodilo u slučaju prekida isporuke plina ili naglog povećanja cijena? Zbog toga, sustavi moraju imati različite vrste elektrana koje koriste različite tipove goriva. Dakako, niti sustav sastavljen samo od vjetroelektrana ne bi bio održiv niti stabilan.

Razvoj ruralnih područja

Obnovljivi izvori energije doprinose razvoju ruralnih područja.

Lokacije elektrana koje koriste neki od obnovljivih izvora energije najčešće su izvan urbanih središta, pa doprinose razvoju toga područja, posebice u smislu:
zapošljavanja lokalnog stanovništva,
izgradnje prometnica i pristupnih putova,
sigurnije opskrbe električnom energijom te
dodatnih sadržaja u okolici takve elektrane.

Dodatnu pogodnost predstavljaju i novčane naknade lokalnoj zajednici, koje je vlasnik elektrane obvezan isplaćivati (prema važećem Zakonu naknada iznosi 0.01 kn/kWh za vjetroelektrane instalirane snage veće od 1 MW, geotermalne elektrane i male hidroelektrane).

Nedostaci korištenja obnovljivih izvora

Za širu upotrebu obnovljivih izvora energije postoje i određene poteškoće i ograničenja – nestalnost i nepredvidivost izvora, mala efikasnost i visoke cijene, koje smo opisali u podizbornicima s pripadajućim objašnjenjima i primjerima.

Međutim, sva navedena ograničenja i poteškoće mogu se riješiti pomnim odabirom lokacije, provođenjem mjerenja i izradom studija, smislenim i stručnim odabirom opreme, uvođenjem poticajnih cijena za otkup električne energije iz obnovljivih izvora (koje je nedavno primijenila i Hrvatska) te kvalitetnim planiranjem.


Ciljevi


Poboljšanje ukupne bilance emisija CO2, što može pomoći u planiranju i izgradnji temeljnih elektrana na fosilna goriva.
Doprinos diverzifikaciji primarnih izvora energije, te smanjenje rizika od fluktuacije cijena nafte i plina.
Razvoj novih kompetencija na području obnovljivih izvora energije.

Misija

Istraživanje i razvoj, izgradnja, financiranje i eksploatacija obnovljivih izvora energije radi osiguranja pouzdane i ekonomične proizvodnje električne energije i ostvarenja ciljeva održivog razvoja i zaštite okoliša.

Vizija

Biti investitor i proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora energije u regiji, kao i nositelj elektroenergetskog klastera u području korištenja obnovljivih izvora energije.


Načini suradnje

Suradnja se može provoditi na nekoliko razina:
tehnička suradnja - obuhvaća suradnju na izradi samog projekta (lokacija, tehnički opis, oprema, izgradnja i slično), vođenju projekta, vođenju cjelokupnog postrojenja i slično,
financijska suradnja - obuhvaća sufinanciranje gotovih projekata, koje izrađuju pertneri, za koje procijenimo da je suradnja s njima isplativa.
lokalni partner - označava oblik suradnje posebno pogodan za inozemne partnere, jer uključuje pomoć pri razumijevanju lokalnih uvjeta (pravnih, regulatornih, financijskih i drugih) i pomoć pri procesu prikupljanja potrebnih dozvola.

Suradnja je moguća na bilo kojoj od spomenutih razina posebno, kao i bilo koja kombinacija tih razina.

Prioriteti ulaganja u OIE

S obzirom na stanje u hrvatskom elektroenergetskom sektoru, kao i na stupanj razvijenosti i profitabilnost pojedinih obnovljivih izvora energije u Europi i svijetu, odredili smo prioritete ulaganja u obnovljive izvore kako slijedi:


Vjetroelektrane imaju najveći prioritet ulaganja zbog:
visokog stupnja razvijenosti tehnologije,
relativno velikog iskustva u državama EU i svijeta,
razmjerno velike instalirane snage i
vrlo dobrog vjetropotencijala nekih područja Republike Hrvatske.

Elektrane na biomasu su na drugom mjestu zbog:
velikog i do sada nekorištenog potencijala resursa u Hrvatskoj (otpad, ostaci drvne industrije, poljoprivredni ostaci i slično),
razmjerno velike instalirane snage i
povećane mogućnosti planiranja resursa.

Male hidroelektrane zauzimaju treće mjesto na popisu prioriteta zbog toga:
jer su provjerena tehnologija.

Geotermalne elektrane su na četvrtom mjestu jer:
prema procjenama Hrvatska ima natprosječan geotermalni potencijal u europskim okvirima,
za proizvodnju električne energije iz takvih izvora su određene relativno visoke tarife (1,26kn/kWh),
riječ je o vrlo skupim tehnologijama relativno nepoznatim na našem tržištu,
predstavljaju veći rizik u odnosu na ostale obnovljive izvore i tehnologije.

Fotonaponske elektrane zauzimaju posljednje mjesto zbog:
neekonomičnosti centralizirane proizvodnje i
zakonski predviđenog maksimalnog 1 MW instalirane snage u cijeloj Hrvatskoj u 2010. godini.

Razmotrit će sve projekte potencijalnih partnera, međutim uvijek će imati u vidu spomenuti popis prioriteta ulaganja, prema čemu će usmjeravati svoja sredstva i suradnju.

Način vrednovanja projekata

Pri procjenama projekata i partnera, obraćamo pozornost na spektar različitih čimbenika, koje navodimo u nastavku.
Procjena dostupnih resursa: raspoloživost resursa (primjerice, vjetar),
osiguranje resursa (primjerice, biomasa),
cijena resursa,
kvaliteta resursa i
klimatski uvjeti.
Procjena mogućnosti gradnje:tehničke specifikacije,
dobavljači i
jamstva.
Procjena tehničkih i regulatornih uvjeta:ugovori s operatorom mreže,
povezanost na mrežu i
potpora regulatornih tijela.
Procjena partnera temeljem prijašnjih projekata:iskustvo na sličnim projektima,
financijski podaci o projektima i
menadžment i kadrovi.
Procjena financijskih sredstava:financiranje projekta,
osjetljivost toka novca i
likvidnost i solventnost partnera.
Ispitivanje pravnih okvira:dozvole,
ugovori i
usklađenost s prostornim planom.
Procjena socijalnog i ekološkog utjecaja:utjecaj na okoliš i
utjecaj na lokalne zajednice.


Najčešća pitanja

Želio bih proizvoditi struju iz solarnih kolektora. Po kojoj cijeni HEP otkupljuje električnu energiju?

Od 1.srpnja 2007. godine na snazi je nova zakonska regulativa za korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) i plasiranje te energije u električnu mrežu. Prema novoj regulativi HEP više nije zadužen za otkup električne energije iz OIE, već se Ugovor o otkupu potpisuje sa Hrvatskim operatorom tržišta energije. Isto tako, svaki proizvođač električne energije iz OIE može postati povlašteni proizvođač i od HROTE-a dobivati posebnu otkupnu cijenu, koja za solarne elektrane iznosi 2,10-3,40 kn po kWh plasiranom u električnu mrežu, ovisno o instaliranoj snazi elektrane. Procedura prema kojoj se postaje povlašteni proizvođač opisana je u podzakonskim aktima, a nadležne institucije su Hrvatska regulatorna agencija, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, HROTE i HEP-ODS (za priključak na distribucijsku mrežu).

Planiram pokrenuti projekt elektrane na biomasu i želio bih pritom surađivati s HEP OIE. Ima li i kakvih uvjeta kod odabira lokacije za elektranu (do 5 MW)? Treba li s HEP-om napraviti kakav ugovor odnosno predugovor u svrhu dobivanja kreditnih jamstava?

S obzirom da se radi o maloj instaliranoj snazi (do 5 MW), projekt je pogodniji za poduzetničko investiranje, nego za ulazak HEP-a. Od 1.srpnja 2007. godine na snazi je nova zakonska regulativa za korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) i plasiranje te energije u električnu mrežu. Prema novoj regulativi HEP više nije zadužen za otkup električne energije iz OIE, već se Ugovor o otkupu potpisuje sa Hrvatskim operatorom tržišta energije. Za otkup električne energije zato nije potreban nikakav predugovor s HEP-om. Jedini potrebni kontakt s HEP-om je kontakt s lokalnom distribucijom za pitanja priključenja elektrane na električnu mrežu. Svaki proizvođač električne energije iz OIE može postati povlašteni proizvođač i od HROTE-a dobivati posebnu otkupnu cijenu. Za elektrane na biomasu ta je cijena od 0,83 do 1,20kn po kWh električne energije predane u mrežu. Procedura prema kojoj se postaje povlašteni proizvođač opisana je u podzakonskim aktima, a nadležne institucije su Hrvatska regulatorna agencija, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, HROTE i HEP-ODS (za priključak na distribucijsku mrežu).

Zanima me ulaganje u obnovljive izvore energije. Molim vas za sastanak kako bih vam predstavio svoje ideje i projekte?

Molimo vas da nam pošaljete detalje o vašem projektu na: solarserdar@gmail.com.
Opis projekta treba sadržavati sljedeće podatke: opis tvrtke (investitora) i reference na sličnim projektima, opis lokacije, opis korištene tehnologije, instaliranu snagu i očekivanu proizvodnju, očekivanu razinu ulaganja, očekivani mjesto priključka na električnu mrežu, eventualne suglasnosti državne i lokalne uprave. Ukoliko se projekt pokaže zanimljivim, dogovorit ćemo sastanak.


Na mome zemljištu postoji potok / jak vjetar / dobra osunčanost i želio bih to iskoristiti za proizvodnju električne energije. Kome se trebam obratiti?

Predlažemo da se za sve informacije obratite Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva (Uprava za energetiku i rudarstvo),Hrvatskom Centru Obnovljivih Izvora Energije, lokalnoj razvojnoj agenciji ili Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Većina tehnologije obnovljivih izvora energije se na direktan ili indirektan način napaja iz Sunca. Sustav Zemljine atmosfere je uravnotežen tako da je toplinsko zračenje u svemir jednako pristiglom sunčevom zračenju što rezultira određenim energetskim stupnjem unutar Zemljinog atmosferskog sustava što u grubo možemo opisati kao Zemljina klima.

Hidrosfera (voda) upije veći udio dolazećeg zračenja. Najviše zračenja se apsorbira pri maloj geografskoj širini u području oko ekvatora, ali se ta energija raspršuje u obliku vjetrova i morskih struja po cijelom planetu. Gibanje valova moglo bi imati važnu ulogu u procesu pretvorbe mehaničke energije između atmosfere i oceana kroz opterećenje uzrokovano vjetrom. Sunčeva energija je također odgovorna za distribuciju padalina, koje su stvarane hidroelektričnim projektima, i za uzgoj biljaka koje su potrebne za proizvodnju biogoriva.

Strujanje obnovljive energije uključuje prirodne fenomene kao što su: sunčeva svjetlost, vjetar, valovi, geotermalna toplina kao što Internacionalna Agencija za Energiju objašnjava: "Obnovljiva energija je dobivena iz prirodnih procesa koji se konstantno obnavljaju. U svojim različitim oblicima, dobiva se direktno iz sunca ili iz topline stvarane duboko u Zemlji. To još uključuje električnu struju i toplinu dobivenu iz izvora poput sunčeve svjetlosti, vjetra, oceana, hidroenergije, biomase i geotermalne energije te biogoriva i hidrogena dobivenog iz obnovljivih izvora." Svaki od ovih izvora ima jedinstvene karakteristike koje utječu na to kako i gdje su korišteni.

Snaga vjetra

Protok zraka može se upotrebljavati za pokretanje vjetroturbina. Novije vjetroturbine imaju raspon snage od 600 kW do 5 MW premda su turbine sa izlaznom snagom od 1.5 do 3 MW postale tipične za komercijalne svrhe; izlazna snaga turbine je funkcija kubne brzine vjetra, tako se s povećanjem brzine vjetra dramatično poveća izlazna snaga.

Područja gdje su vjetrovi snažniji i učestaliji, poput priobalja i mjesta velike nadmorske visine, preporučljiva su za izgradnju vjetroparkova. Budući da brzina vjetra nije konstantna, proizvedena energija vjetroparka u godini nije nikad velika kao zbroj nazivnih vrijednosti generatora pomnoženih sa brojem radnih sati. Omjer stvarno proizvedene energije na godinu do teorijskog maksimuma se naziva faktor kapaciteta.

Uobičajeni faktor kapaciteta iznosi od 20% do 40% sa vrijednostima u gornjim granicama na pogodnim mjestima proizvodnje. Na primjer, turbina snage 1 MW sa faktorom kapaciteta od 35% neće proizvoditi 8760 MWh na godinu već samo 0,35x24x365=3066 MWh, što u prosjeku iznosi 0.35 MW.

Uz pomoć podataka dostupnih na Internetu za neke lokacije, faktor kapaciteta se može izračunati na temelju godišnje izlazne snage. Globalno gledajući, smatra se da dugoročni tehnički potencijal energije vjetra je zapravo pet puta veći od konačne svjetske proizvodnje energije, tj. da je 40 puta veći od trenutne potražnje energije.

To bi moglo zahtijevati veliku količinu tla za izgradnju vjetroturbina, posebno u područjima s većim izvorima vjetra. Iskustva s priobalnim izvorima ukazuju na to da je tamo brzina vjetra ~90% veća od one na kopnu, pa bi tako priobalni izvori mogli pridonijeti znatno više energije.

Taj broj bi se također mogao povećati s povećanjem nadmorske visine vjetroturbina smještenih na kopnu ili u zraku. Snaga vjetra je obnovljiva i ne uzrokuje stakleničke plinove (ugljikov dioksid i metan) tijekom rada.

Snaga vode

Snaga vode (u obliku kinetičke energije, temperaturne razlike ili gradijenta slanosti) može se sakupljati i koristiti. S obzirom da je voda 800 puta gušća od zraka, čak i spori vodeni tok ili umjereni val može pridonijeti razmotrivu količinu energije.

Postoji mnogo oblika snage vode:

1. Hidroelektrična energija je izraz rezerviran za brane velikih dimenzija poput Grand Coulee Dam u državi Washington i Akosombo Dam u Ghani.

2. Mikro hidro sustavi su uređaji hidroelektrične energije koji inače proizvode do 100 kW snage. Često se upotrebljavaju u područjima bogatim vodom kao Remote Area Power Supply (RAPS). Diljem svijeta je mnogo takvih hidroelektrana uključujući i one od 50 kW na Solomonskim otocima.

3. Sustavi bez brane koriste kinetičku energiju samih rijeka ili oceana bez korištenja brana.

4. Energija oceana opisuje sve tehnologije za prikupljanje energije oceana i mora.

5. Snaga morskih struja: slično kao plimno-osečka snaga, koristi kinetičku energiju morskih struja.

6. Pretvorba toplinske energije oceana (PTEO) koristi temperaturnu razliku između toplije površine oceana i hladnijih dubina, te se na kraju primjenjuje ciklički generator topline. PTEO još nije testiran na terenu u velikim razmjerima.

7. Snaga morskih mijena obuhvaća energiju plime i oseke. Trenutno postoje dva različita načina proizvodnje energije iz plime i oseke:

7.1. Plimno-osečko kretanje u vertikalnom smjeru - plima uđe, razina vode u bazenu poraste i zatim dođe oseka. Prilikom oseke, razina vode pada i ona protječe kroz turbinu i tako se iskorištava potencijalna energija pohranjena u vodi.

7.2. Plimno-osečko kretanje u horizontalnom smjeru - morska struja. Zbog velike gustoće vode, koja je 800 puta veća od gustoće zraka, morske struje mogu imati puno kinetičke energije. Nekoliko komercijalnih prototipova je izgrađeno, a mnogi se tek razvijaju.

8. Snaga valova koristi energiju pohranjenu u valovima. Valovi inače pomiču velike pontone gore-dolje u vodi, ostavljajući dio sa smanjenom visinom vala u "sjeni". Snaga valova je dosegla komercijalizaciju.

9. Snaga gradijenta slanosti, ili još snaga osmoze, je energija dobivena iz razlike u slanosti između slane, morske vode i slatke, riječne vode. Obrnuta elektrodijaliza i pritiskom odgođena osmoza su u procesu istraživanja i testiranja.

10. Hlađenje u dubokom jezeru, iako zapravo nije prava metoda stvaranja energije, može uštedjeti puno novaca tijekom ljeta. Ono koristi potopljene slavine i cijevi kao hladnjak za kontrolu klime. Dno jezera ima godišnju konstantu od 4°C

Uporaba solarne energije

U ovom kontekstu, pod nazivom "solarna energija" smatra se energija prikupljena od sunčeva svjetla. Solarna energija može biti primijenjena na mnogo načina, uključujući slijedeće:

• Proizvodnja električne energije uporabom fotovoltnih solarnih ćelija

• Proizvodnja vodika uporabom fotoelektrokemijskih ćelija

• Proizvodnja električne energije uporabom koncentrirane solarne energije

• Proizvodnja električne energije zagrijavanjem uhvaćenog zraka koji okreće turbine u solarnom tornju

• Zagrijavanje zgrada, direktno kroz konstrukciju pasivne solarne zgrade

• Zagrijavanje prehrambenih proizvoda uz pomoć solarnih pećnica

• Zagrijavanje vode ili zraka za kućanstva zbog tople vode i topline prostora pomoću solarno toplinskih panela

• Zagrijavanje i hlađenje zraka kroz uporabu solarnih kamina

• Proizvodnja električne energije u geosinkronoj orbiti pomoću solarnih satelita

• Solarne klimatizacijske jedinice

Biogorivo

Biljke upotrebljavaju fotosintezu za rast i proizvodnju biomase. Poznata kao biomaterija, biomasa se može direktno upotrebljavati kao gorivo ili za proizvodnju tekućeg biogoriva.

Biogorivo proizvedeno u poljoprivredi, poput biodiezela, etanola ili bioplina (često kao nusprodukt kultivirane šečerne trske), mogu biti sagorena u motorima s unutarnjim izgaranjem ili bojlerima.

Uobičajeno je da biogorivo sagorjeva kako bi oslobodilo pohranjenu kemijsku energiju u sebi. Aktivno se radi na istraživanju učinkovitijih načina pretvaranja biogoriva i ostalih goriva u električnu energiju koristeći gorive ćelije.

Tekuće biogorivo

Tekuće biogorivo je inače ili bioalkohol, poput etanolnog goriva, ili bioulje, poput biodizela i čistog biljnog ulja. Biodizel se može upotrijebiti u modernim dizel vozilima s malo ili bez preinaka na motoru te može biti proizvedeno od ostataka ili čistih biljnih ili životinjskih ulja i masti (lipidi).

Cisto biljno ulje može se upotrebljavati u modificiranom dizel motoru. Ustvari, dizel motor je u orginalu zamišljen s pogonom na biljno ulje, a ne s pogonom na fosilna goriva. Glavna prednost biodizela je malo zracenje (emisija). Uporabom biodizela emisija ugljikovog monoksida i ostalih ugljikovodika smanjena je za 20% do 40%.

U nekim područjima kukuruz, stabljika kukuruza, šećerna repa ili proso posebno su uzgajani za proizvodnju etanola (poznatog kao "zrnati alkohol" ili "alkohol od zrna"), tekućine koja se može upotrijebiti u motorima s unutarnjim izgaranjem i gorivim ćelijama.
Etanol se postepeno upotrebljava u postojećoj energetskoj infrastrukturi. E85 je gorivo sastavljeno od 85% etanola i 15% benzina koje se prodaje potrošačima.
Biobutanol se razvija kao alternativa bioetanolu. Povećava se međunarodno krizitiranje biogoriva proizvedenih iz usjeva hrane zbog poštovanja prema temama kao što su: osiguravanje hrane, utjecaj na okoliš (krčenje šuma) i energetska ravnoteža.

Kruta biomasa

Kruta biomasa je najčešće uobičajeno upotrebljavana direktno kao sagorljivo gorivo, proizvodeći 10-20 MJ/kg topline. Njeni oblici i izvori sadrže gorivo dobiveno iz drva, biogeni udio iz komunalnog krutog otpada ili neiskorišteni udio ratarskih kultura.

Ratarske kulture mogu i ne moraju se uzgajati namjerno kao energetski usjev, a ostatak biljke se upotrebljava kao gorivo. Većina vrsta biomase sadrže energiju. Čak i kravlje gnojivo sadrži dvije trećine izvorne energije koju je krava upotrijebila.
Sakupljanje energije pomoću bioreaktora je isplativije rješenje za raspolaganje otpadom s kojim su suočeni mljekari i moguće je proizvesti dovoljno bioplina za pokretanje takve farme. S trenutnom tehnologijom, ono nije idealno prikladno za uporabu kao transportno gorivo.

Većina transportnih vozila zahtijeva izvore energije sa visokom gustoćom snage poput onih koji se koriste u motorima s unutarnjim izgaranjem. Ti motori inače zahtijevaju čisto sagorljivo gorivo koje je obično u tekućem obliku i manjih dimenzija, kompresirane plinovite faze. Tekućine su više prenosive zato što imaju visoku energetsku gustoću te mogu biti pumpane što omogućava lakše rukovanje. To je razlog zašto je većina transportnih goriva tekuća.

Netransportna primjena inače može tolerirati gustoću niske snage motora s vanjskim izgaranjem koji se mogu pogoniti direktno sa manje skupim krutim biomasenim gorivima za kombinirano grijanje i pogonjenje. Jedna vrsta biomase je drvo, koje je upotrebljavano tisućljećima u različitim količinama, a u novije doba njegov pronalazak je povećao uporabu. Dvije milijarde ljudi trenutno kuha svaki dan i zagrijava svoje domove za vrijeme zime upotrebljavajući sagorljivu biomasu koja je glavni pridonositelj klimatskim promjenama globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskom rukom. Crna čađa koja se prenosi iz Azije na polarne krajeve uzrokuje njihovo brže topljenje ljeti. U devetnaestom stoljeću, parni motori pogonjeni izgaranjem drva bili su česti, doprinoseći tako zagađenosti zraka u industrijskoj revoluciji. Ugljen je oblik biomase koji se kompresirao tisućljećima za proizvodnju neobnovljivog, visoko zagađujućeg fosilnog goriva.

Drvo i njegovi nusprodukti sada mogu biti pretvoreni kroz procese poput uplinjavanja u biogoriva kao što su plin dobiven iz drva, bioplin, metanolno ili etanolno gorivo; iako daljnje razvijanje može zahtijevati da se te metode učine dostupnima i praktičnima. Ostatak šećerne trstike, otpaci pšenice, kukuruzni klip i druga biljna materija može biti i jest uspješno gorljiva. Čiste emisije ugljikovog dioksida koje su dodane u atmosferu tim procesom dolaze jedino iz fosilnih goriva koja su upotrebljavana za sadnju, gnojenje, sakupljanje i prijevoz biomase.

Proces sakupljanja biomase iz sezonskih jablana i vrba te trajne trave poput divljeg prosa, vodene svijetlice i azijske trstike zahtijevaju manje učestalu kultivizaciju i manje dušika nego tipični godišnji usjevi. Pravljenje kuglica od azijske trstike i njeno spaljivanje se proučava i moglo bi postati ekonomski održivo.

Geotermalna energija

Geotermalna energija je energija dobivena odvajanjem topline od same zemlje, obično kilometrima duboko u Zemljinoj kori. Skupo je sagraditi elektranu, ali troškovi rada su jeftini što rezultira niskom cijenom energije za pogodne lokacije. Konačno, ova energija se dobiva iz topline Zemljine jezgre. Vlada Islanda kaže:" Treba naglasiti da geotermalni izvori nisu nužno obnovljivi u istom smislu kao i vodeni izvori." Procjenjuje se da bi Islandova geotermalna energija mogla pružiti 1700 MW za 100 godina, u usporedbi sa trenutnom proizvodnjom od 140 MW.

Internacionalna Agencija za Energiju smatra geotermalnu energiju obnovljivom.

Tri tipa elektrane se upotrebljavaju za proizvodnju energije iz geotermalnih izvora: suha para, "flash" i binarna (mješana). Elektrane suhe pare uzimaju paru iz dijelova u zemlji i upotrebljavaju je za direktni pogon turbine koja okreće generator. "Flash" elektrane uzimaju vruću vodu, obično temperature od 200 °C, iz zemlje, i omogućavajući vrenje i izviranje na površinu te razdvajajući parni dio u parno vodene faze separatorima kroz izmjenjivače topline, kuhajući organski fluid koji okreće turbinu. Kondenzirana para i ostatak geotermalne tekućine u sva tri tipa elektrane su ubačene nazad u tople stijene kako bi prikupile više topline.

Geotermalna energija Zemljine kore je u nekim područjima bliža površini nego u drugim. Na mjestima vruće unutrašnjosti gdje para ili voda mogu biti odvojeni i dovedene na površinu to se može iskoristiti za proizvodnju električne energije. Takvi izvori geotermalne energije postoje u određenim geološki nestabilnim dijelovima svijeta poput: Čilea, Islanda, Novog Zelanda, Sjedinjenih Američkih Država, Filipina i Italije. Dva takva najznačajnija područja u Sjedinjenim Američkim Državama su u zaljevu Yellowstonea i u sjevernoj Kaliforniji. Island je proizveo 170 MW geotermalne energije i zagrijao 80% svojih kućanstava u 2000. godini pomoću geotermalne energije. Dio od 8000 MW kapaciteta proizvodi u cijelosti.

Također postoji potencijal da se geotermalna energija dobije iz vrućih i suhih stijena. Probušene su rupe minimalno 3 km u Zemlju. Neke od ovih rupa pumpaju vodu u zemlju, dok druge pumpaju vruću vodu van. Izvori topline sastoje se od vrućih podzemnih radiogenih granitnih stijena koje se zagrijavaju kada postoji dovoljno sedimenta između stijena i zemljine površine. Nekoliko tvrtki u Australiji istražuje tu tehnologiju.



HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ( HCOIE )