Kako novi trgovinski dogovori EU-a mijenjaju izglede hrvatskih izvoznika.

Nakon desetljeća zastoja u pregovorima, Europa je dosegla prekretnicu u trgovinskoj politici: ušla je u pravu seriju potpisivanja sporazuma, sklopivši goleme pakte s vodećim silama poput Indije, Indonezije, Australije, Brazila i Argentine.

Ovaj val novih trgovinskih sporazuma označava strateški zaokret Europske unije prema diversifikaciji partnera i jačanju globalnog utjecaja u vrijeme rastućih geopolitičkih napetosti. Nakon dugogodišnjih, često mukotrpnih pregovora, EU je uspjela finalizirati ili potpisati ključne dogovore koji otvaraju vrata većem pristupu tržištima, smanjenju carina i suradnji u ključnim sektorima – od automobilske industrije i poljoprivrede do kritičnih sirovina i inovacija.

Sporazum s Indijom, koji su neki nazvali „majkom svih sporazuma“, otvara mogućnosti za milijarde eura uštede na carinama i jača veze između dviju najvećih demokracija svijeta. S Indonezijom je postignut dogovor koji dodatno učvršćuje položaj Europe u indo-pacifičkoj regiji, dok je sporazum s Australijom nedavno zaključen nakon osam godina pregovora, donoseći koristi i u području sigurnosti i obrane. Istodobno, povijesni dogovor s Mercosur blokom – uključujući Brazil i Argentinu – nakon više od četvrt stoljeća pregovora stvara jednu od najvećih slobodnih trgovinskih zona na svijetu, obuhvaćajući stotine milijuna potrošača i otvarajući put za rast izvoza europskih proizvoda poput automobila, vina i sira, uz uravnoteženi pristup južnoameričkim sirovinama.

Ovi sporazumi nisu samo ekonomski potezi – oni predstavljaju odgovor Europe na promjenjivu globalnu trgovinsku sliku, smanjenje ovisnosti o pojedinim tržištima i gradnju novih savezništava temeljenih na zajedničkim vrijednostima i pravilima. U vremenu kada protekcionizam dobiva na zamahu, Europa pokazuje da vjeruje u otvorenu, ali uravnoteženu trgovinu kao put prema prosperitetu i stabilnosti.

No, kakav će biti utjecaj tih sporazuma na hrvatsko gospodarstvo?

Hrvatska, kao mala otvorena ekonomija duboko integrirana u Europsku uniju, osjetit će te sporazume uglavnom indirektno – kroz učinke na cijelu EU, ali i kroz specifične prilike za domaće izvoznike. Ukupni izravni utjecaj na Hrvatsku bit će skroman u odnosu na veće članice poput Njemačke, Italije ili Španjolske, jer je trgovinska razmjena Hrvatske s ovim dalekim tržištima trenutačno relativno niska. Međutim, u pojedinim sektorima mogu se otvoriti značajne prilike, dok u drugima postoje rizici konkurencije. Pozitivni utjecaji na hrvatsko gospodarstvo Industrijski i farmaceutski sektor:

Sporazum s Mercosurom (Brazil, Argentina i dr.) donosi znatno smanjenje carina na europske industrijske proizvode – automobile, strojeve, farmaceutske proizvode i kemikalije. Hrvatske tvrtke iz farmaceutskog sektora (koji je već snažan izvozni adut), strojarstva i IT-a mogu lakše ući na ta tržišta, posebno uz olakšani pristup javnoj nabavi. Procjene za EU govore o rastu izvoza u Mercosur za do 39 %, što bi indirektno koristilo i hrvatskim dobavljačima unutar europskih lanaca vrijednosti. Prehrambeni i pićarski sektor: Smanjenje carina na vino, jaka alkoholna pića, maslinovo ulje, čokoladu i druge prerađevine pogodovat će hrvatskim proizvođačima s oznakama zemljopisnog podrijetla (npr. dalmatinska i istarska vina, maslinovo ulje). Velika hrvatska dijaspora u Južnoj Americi mogla bi dodatno potaknuti potražnju za poznatim brendovima.

Indija i Indonezija: Sporazumi s ovim golemim tržištima otvaraju vrata za hrvatski izvoz u područjima farmacije, strojeva, kemikalija i usluga. Posebno se ističe potencijal za IT i inženjerske usluge te za luksuzne i specijalizirane proizvode. EU procjenjuje da bi izvoz u Indiju mogao znatno porasti, a Hrvatska bi mogla sudjelovati u tom rastu kroz europske lance opskrbe.

Australija:

Novi sporazum poboljšava pristup kritičnim sirovinama i otvara tržište za europske proizvode visoke dodane vrijednosti, što može koristiti hrvatskim izvoznicima specijaliziranih roba i usluga. Općenito, ovi sporazumi doprinose diverzifikaciji hrvatskog izvoza, smanjenju ovisnosti o europskom tržištu i jačanju otpornosti gospodarstva u geopolitički nestabilnim vremenima. Potencijalni rizici i izazovi Poljoprivreda i prehrambena industrija:

Povećan uvoz jeftinijih poljoprivrednih proizvoda iz Mercosura (govedina, perad, šećer, med, žitarice) može stvoriti pritisak na cijene i konkurenciju za hrvatske poljoprivrednike. Iako su predviđene zaštitne mjere (kvote i sigurnosni mehanizmi), osjetljivi sektori poput stočarstva i ratarstva mogli bi osjetiti negativne učinke, slično kao u nekim drugim članicama EU-a.

Neravnomjeran utjecaj:

Koristi će se više osjetiti u industrijskim i uslužnim sektorima, dok bi tradicionalna poljoprivreda mogla zahtijevati dodatnu potporu i prilagodbu. Ukupni makroekonomski učinak na hrvatski BDP procjenjuje se kao ograničen, ali pozitivan u dugom roku zahvaljujući većoj trgovinskoj integraciji. Zaključak

Ovi trgovinski sporazumi predstavljaju stratešku priliku za Hrvatsku da proširi svoje izvozne horizonte i ojača položaj unutar europskog gospodarstva. Najveće koristi očekuju se u farmaceutskoj industriji, strojarstvu, vinogradarstvu i IT sektoru, dok će poljoprivreda zahtijevati pažljivo praćenje i moguće kompenzacijske mjere. Dugoročno, sporazumi mogu pridonijeti rastu izvoza, stvaranju radnih mjesta i većoj gospodarskoj otpornosti – pod uvjetom da hrvatske tvrtke aktivno iskoriste nove mogućnosti i da se provede adekvatna prilagodba osjetljivih sektora.

Što mislite – hoće li ovi dogovori donijeti dugoročnu korist europskim građanima i gospodarstvima, ili će izazvati nove izazove u osjetljivim sektorima poput poljoprivrede?

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije (HCOIE)

Izmjene i dopune Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji

 Na sjednici Vlade Republike Hrvatske usvojen je Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji. Time se hrvatski zakonodavni okvir usklađuje s europskom Direktivom o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, a istovremeno se unose ključne promjene koje će imati konkretan utjecaj na građane, poduzetnike i investitore.

 

"Ovim Zakonom činimo važan korak naprijed u energetskoj tranziciji, osiguravamo ravnotežu između interesa građana, gospodarstva i energetskog sustava te stvaramo temelje za dugoročno održiv razvoj hrvatske energetike", istaknuo je ministar Šušnjar.

 

Jedna od važnih novosti je uvođenje novog sustava samoopskrbe električnom energijom. Umjesto dosadašnjeg modela neto-mjerenja, uvodi se neto-obračun, koji pravednije vrednuje višak struje koji korisnici predaju u mrežu. Građani i poduzetnici koji proizvode vlastitu energiju ubuduće će sudjelovati u pokrivanju mrežnih troškova prema količini električne energije koju stvarno preuzmu iz mreže, što osigurava održiv i pošten sustav za sve korisnike. Za one koji već koriste postojeći sustav predviđeno je prijelazno razdoblje od 10 godina.

 

Zakon također omogućuje proizvodnju električne energije za vlastite potrebe i na udaljenim lokacijama, pod uvjetom da su sva mjerna mjesta na ime istog korisnika. Ova mjera otvara nove mogućnosti za veće investicije, fleksibilnost i decentraliziranu proizvodnju energije.

 

Pojednostavljena su i pravila za osnivanje energetskih zajednica građana, što će dodatno osnažiti njihovu ulogu u energetskoj tranziciji, te su uvedeni stroži kriteriji za održivost biogoriva te zabrana potpora za spaljivanje otpada ako nije prethodno osigurano njegovo odvojeno prikupljanje.

 

Posebno je važno da će se temeljem ovog Zakona izraditi plan razvoja elektroenergetske infrastrukture i skladišnih kapaciteta, čime se stvaraju uvjeti za još veću integraciju obnovljivih izvora u mrežu.

Prema prijedlogu, uspostavlja se i novi sustav potrošnje vlastite obnovljive energije i samoopskrbe, a koje će biti posljedice i kako bi to trebalo funkcionirati, objasnio je energetski stručnjak.

- Zakonski okvir je sada postavljen i vi električnu energiju koju ste proizveli na vašoj elektrani na Braču, koristite u Splitu, ali isto tako i vaša djeca u Zagrebu. Nema gubitka i vi niste ostatak prodavali na mrežu, već ste koristili koliko vam treba. Ako bude koja razlika, ona se plati ili doda ili se odbije. Ali u svakom slučaju je iskorak napravljen i vi sada 25 godina, koliko je vijek jedne sunčane elektrane, možete mirno reći imam svoju električnu energiju na svoja tri obračunska mjesta, rekao je Ivica Jakić, energetski stručnjak.

Pojasnio je i što znači energetska zajednica:

 Vi stanujete u stambenoj zgradi. Ima stotinu stanova, ali imate veliku površinu krova. Dovoljno je 51 posto stanara. Više nije potrebno 100 posto. Demokratski, ako je prosta većina, možete svaki svoj projekt ostvariti. Bez obzira na to što pet susjeda to neće, ali oni ne sudjeluju u financiranju. Ako je ta energana na krovu postavljena i 51 % se suglasilo, oni će financirati sunčanu elektranu koja će omogućavati da se električna energija podijeli stanarima proporcionalno koliko je tko sudjelovao. Tu nema financijskog okvira, to je samo električna energija koju ste dobili. Indirektno ste dobili i novac jer nećete plaćati račune, zaključuje Jakić.

 

Komasacija poljoprivrednog zemljišta

Komasacijom se male i usitnjene površine poljoprivrednog zemljišta sjedinjuju u veće. Vlasnici i posjednici zemljišta neće snositi troškove postupka

Komasacija je skup administrativnih i tehničkih postupaka kojima se male i usitnjene površine poljoprivrednog zemljišta sjedinjuju u veće, uređuju putne i kanalske mreže te sređuju vlasnički i drugi stvarnopravni odnosi na zemljištu.

Zakonom o komasaciji poljoprivrednog zemljišta uređuju se načela za diobu komasacijske gromade, postupak za provođenje komasacije, troškovi komasacije, upravni nadzor te prekršajne odredbe.

Donošenjem Zakona o komasaciji poljoprivrednog zemljišta i provođenjem postupka komasacije omogućeno je okrupnjavanje posjeda i katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta, uređenje putne i kanalske mreže te sređivanje vlasničkih i drugih stvarnopravnih odnosa na zemljištu, radi njegovoga ekonomičnijeg iskorištavanja te stvaranja povoljnijih uvjeta za razvoj poljoprivredne proizvodnje.
 

Provođenje komasacije

Komasacija se provodi na temelju višegodišnjih programa, koje donosi Hrvatski sabor za razdoblje od pet godina i godišnjih programa, koje donosi Vlada Republike Hrvatske. Programe izrađuje Agencija za poljoprivredno zemljište na temelju stručnih analiza o provedbi postupka komasacije, a sukladno Programima izrađuje idejne projekte komasacije za pojedinu katastarsku općinu.

Komasacija se provodi tako da svaki sudionik komasacije dobiva za zemljište obuhvaćeno komasacijom novo zemljište u što manje čestica, u jednakoj vrijednosti, uz odbitak vrijednosti zemljišta za opće potrebe i zajedničke potrebe naselja odnosno sudionika komasacije.

Za provođenje komasacije na poljoprivrednom zemljištu koje je po načinu uporabe vinograd, voćnjak, maslinik i ribnjak, komasacija se može provoditi samo ako na to pristane natpolovična većina vlasnika, a bez njihovog pristanka ako se radi o katastarskim česticama površine do 0,5 hektara.
 
Prije pokretanja postupka komasacije Agencija za poljoprivredno zemljište saziva skup vlasnika zemljišta, radi upoznavanja sa svrhom i uvjetima pod kojima se namjerava provesti komasacija.

Rješenje o pokretanju postupka komasacije donosi Agencija za poljoprivredno zemljište, uz prethodnu suglasnost Ministarstva poljoprivrede.

Za provođenje postupka komasacije propisana su sljedeća komasacijska tijela:

• Županijsko komasacijsko povjerenstvo
• Državno komasacijsko povjerenstvo
• Odbor sudionika komasacije
• Posebno povjerenstvo koje utvrđuje stvarno stanje, raspravlja odnose nastale samovlasnim zauzećem zemljišta
• Povjerenstvo za procjenu zemljišta.

Županijsko komasacijsko povjerenstvo određuje posebnu usmenu raspravu sudionika i drugih, radi utvrđivanja površina i vrijednosti zemljišta koje se osigurava za opće potrebe i zajedničke potrebe naselja, odnosno sudionika komasacije i područja na kojima će se sudionicima komasacije dodijeliti nova zemljišta te radi utvrđivanja načela za osnivanje novih zemljišnih čestica, nakon koje izvođač stručnih geodetskih poslova izrađuje prijedlog diobe komasacijske gromade. Nakon toga se održava usmena raspravu o nadiobi zemljišta, na koju se pozivaju svi sudionici komasacije i druge stranke koje sudjeluju u postupku komasacije.

Županijsko komasacijsko povjerenstvo donosi i izvršava rješenje o komasaciji.
 
Utvrđena je novčana kazna za sprječavanje uvođenja sudionika komasacije u posjed zemljišta koja su im dodijeljena i predložen je način rješavanja započetih, a nedovršenih postupaka komasacije prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
 

Troškovi komasacije

Vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta neće snositi troškove postupka komasacije poljoprivrednog zemljišta. Sredstva potrebna za izvršenje višegodišnjih i godišnjih programa osiguravaju se u državnome proračunu Republike Hrvatske, proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, iz sredstava fondova Europske unije (program ruralnog razvoja), sredstava donacija, te drugih sredstava zainteresiranih pravnih i fizičkih osoba.
 
Troškovi komasacijskih operacija osiguravat će se iz dva izvora i to:

• sredstava Europskog fonda za ruralni razvoj u okviru kojeg je u Programu ruralnog razvoja mjerom - Potpora za ulaganja u infrastrukturu vezano uz razvoj, modernizaciju i prilagodbu poljoprivrede i šumarstva, predviđena potpora jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u provođenju mjera komasacije poljoprivrednog zemljišta
• državnog proračuna Republike Hrvatske. 
• 
  

• 
  

Zaključak 

Stvorit će se uvjeti da sektor proizvodnje hrane, uključujući poljoprivredu, ribarstvo i akvakulturu, proizvodnju kvalitetne hrane uz održivo upravljanje prirodnim resursima i bolje upravljanje rizicima od klimatskih promjena. Produktivnost rada u poljoprivredi danas je na oko 20 % od EU-15 prosjeka, dok je produktivnost poljoprivrednog zemljišta na razini oko 50 % u usporedbi s EU-27. Hrvatska bilježi vanjskotrgovinski deficit u gotovo svim poljoprivrednim proizvodima osim žitarica i uljarica, a u trgovini ribom suficit. Niska produktivnost poljoprivredne proizvodnje povezana je s malom prosječnom veličinom poljoprivrednih površina i rascjepkanošću. Donošenjem novog Zakona o komasaciji poljoprivrednog zemljišta pokrenut će se rješavanje problema rascjepkanosti zemljišta, a time i razvoja ruralnog prostora. Veća očuvanost tla i okoliša u Hrvatskoj u usporedbi s prosjekom EU je prilika za rast hrvatske poljoprivrede. Razvoj „pametnih sela” uključivat će investicije u javnu infrastrukturu i usluge uključujući i širokopojasni internet. 

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )