srijeda, 18. siječnja 2012.

ARBITRAŽNI SUD

Bude li na predstojećem Arbitražnom sudu o granici na moru uvaženi slovenski zahtjevi, odnosno donesena presuda u korist Ljubljane, naftna kompanija Ina i Hrvatska mogle bi ostati bez dijela nalazišta u sjevernom Jadranu iz kojih se trenutačno crpi plin. Maksimalistički zahtjevi Slovenije, prema kojima bi joj Hrvatska trebala ustupiti dio svog teritorijalnog mora, usmjereni su upravo na plinska i naftna nalazišta, a ne na ribarstvo kao što se službeno govori, upozoravaju hrvatski stručnjaci.




Autor: Miho Dobrašin
 
Slovenija, koja je odbila spor rješavati na Međunarodnom sudu pravde, putem sporazuma od Hrvatske traži izlaz na otvoreno more, što zbog svoga geografskog položaja nema. Hrvatska bi joj tako trebala prepustiti dio svog teritorijalnog mora na kojem ima puni suverenitet. Taj prepušteni dio postao bi slovensko teritorijalno more ispred kojeg se nalazi epikontinentalni pojas, koji omogućuje državi istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava izvan njezinog teritorijalnog mora.
 

Preklapanje pojasa


U tom hrvatskom epikontinentalnom pojasu, nasuprot obali Istre i Kvarnera, hrvatsko-talijanski Inagip proizvodi plin i naftu. Dobije li Slovenija prolaz na otvoreno more, preklopit će se njezin novostvoreni epikontinentalni pojas s postojećim hrvatskim pa će dio rudnih bogatstava i prihoda pripasti Sloveniji.
„U najgoroj varijanti to bi se moglo dogoditi. Postoji ozbiljan rizik jer nitko ne zna kako će arbitraža završiti“, upozorava  Davorin Rudolf, akademik i profesor međunarodnog prava, koji je svojedobno bio predstavnik hrvatske strane u sporu.

Slovenija je 2005. u Bruxelles jednostrano poslala Uredbu o ribolovnom moru Slovenije koje bi obuhvaćalo cijelu Savudrijsku valu, dio hrvatskog teritorijalnog mora od rta Savudrija, sve do razgraničenje s Italijom, uključujući dio hrvatskog epikontinentalnog pojasa, sve do visine grada Vrsara.
 

Upitna sva polja?


Nasuprot njemu, na moru, nalazi se plinsko proizvodno polje Izabela, a na kojeg se prema jugu nastavlja proizvodno polje Ivana. „Slovenija će stjecanjem epikontinentalnog pojasa prelaziti preko svih naših plinskih polja. Inagip bi morao izračunati koliko bi plina Hrvatska morala dati Sloveniji“, kaže Stanko Kadija, geolog koji je godinama radio za Inu na nalazištima u sjevernom Jadranu. „Ovom prilikom čestitam zastupnicima koji su glasali protiv arbitraže, a pretpostavljam da nisu ni znali za ove detalje“, dodaje.

Za arbitražni sporazum, za čije je potvrđivanje bila potrebna dvotrećinska većina saborskih zastupnika, glasovalo je njih 129, a šest ih je bilo protiv.
Dobije li Slovenija epikontinentalni pojas, nije isključeno da će imati pravo na crpljenje nafte i plina i dalje prema jugu, gdje se nalaze brojna druga Inina polja. Zasad, koliko je poznato, zahtjev obuhvaća područje do ravnine s Vrsarom, što je izraženo u spomenutoj uredbi poslanoj Bruxellesu.
 

Arbitri će presuditi


„Motiv Slovenije nije ribarstvo, već doći do međunarodnih voda, epikontinentalnog pojasa i na taj način sudjelovanja u eksploataciji plina i nafte“, ističe Tonči Tadić, predsjednik EuroMediteranskog foruma, nevladinog think-thanka za pitanja Mediterana. Ta organizacija sa sjedištem u Splitu još je prije upozoravala tadašnju premijerku Jadranku Kosor da zatraži od Slovenije hitno poništenje zone koju su samoinicijativno proglasili u hrvatskim vodama do Vrsara.

Naime, Vlade Hrvatske i Slovenije dogovorile su se da će predsjednik suda biti Francuz Gilbert Guillaume, a preostala dva člana Nijemac Bruno Simma i Britanac Vaughan Lowe.

Eventualnom presudom u korist Slovenije može se očekivati i sudski spor s Inagipom, čija su proizvodna polja u pogonu, a i najavljeni natječaj hrvatske Vlade o dodjeli istražnih prava u Jadranu postao bi kontroverzan. Ina je u prvih devet mjeseci prošle godine u sjevernom Jadranu proizvela 1027 milijuna prostornih metara plina od ukupno 1674 milijuna proizvedena u Hrvatskoj, podatak je s Inine internetske stranice. Ina je odbila dati komentar uz napomenu kako će „poštovati svaku odredbu zakonodavstva RH, međunarodnog prava i stečevinu prava EU“.

U svom zahtjevu Slovenija se poziva na Memorandum o Piranskom zaljevu koji je donijela 1993. i u kojem se navodi kako slovenska „granica na moru s Republikom Hrvatskom u okviru pravnog poretka nekadašnje SFR Jugoslavije nije bila nikada određena i da je granicu na moru među novonastalim suverenim državama tek treba odrediti“.

Stručnjak za međunarodno pravo Davor Vidas, koji radi u Norveškoj, smatra da Slovenija ne može dobiti izlaz na otvoreno more bez kršenja međunarodnog prava. „Jedini je način da Hrvatska sama ustupi dio svog državnog teritorija na moru“, upozorio je krajem rujna Vidas.
 

Činjenice o arbitražnom sporazumu:


1.   Granica se neće rješavati na Međunarodnom sudu pravde nego na arbitraži, arbitražnom komisijom (sudom)
2.   Na sporazum se Vlada odlučila 2009. radi što bržeg ulaska u EU i nakon pritiska Slovenije
3.   Ne znamo što su za obje strane nesporna polazišta za arbitražu
4.   Ne znamo tko će činiti komisiju u arbitražnom postupku
5.   Ne znamo po kojim će se načelima odlučivati, po međunarodnom pravu mora ili po nekom drugom politički dogovorenom kriteriju
 
HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE (HCOIE)

3 komentara:

  1. EurActiv.com writes

    Croatia and Slovenia agreed on the appointment of judges to arbitrate their border dispute, easing the way for Croatia's accession to the European Union.

    "It is very encouraging that we managed to reach an agreement so quickly on such a delicate issue," Croatian Prime Minister Zoran Milanović said, the Croatian news agency Hina reported.

    The European Commission had sent Croatia and Slovenia a list of potential arbiters to choose from, with appointment to be determined by mutual agreement. The three judges agreed upon are Gilbert Guillaume of France and Bruno Simma of Germany, who have both served at the International Court of Justice, and Vaughan Lowe of Britain, a professor of international law at Oxford University.

    The arbitration court is made up of the three judges suggested by the EU and one judge each from Croatia and Slovenia who must still be appointed. Croatia has put forward the name of Budislav Vukas and Slovenia that of Jernej Sekolec.

    Relations warmed, accession on track

    Croatia, an EU member hopeful, had its accession treaty signed at the European Council summit in December. The Croatian government has every interest in ending the dispute as all EU members, including Slovenia, must ratify the treaty for before Croatia can join.

    When asked if the arbiters agreement had removed the obstacle to ratification of the accession treaty, Milanović said there had been possibility in the first place of it being rejected.

    Slovenian Prime Minister Borut Pahor praised the agreement, saying: "This is a great success of all those who took part in the peaceful resolution of the Slovenian-Croatian border dispute. I am highly optimistic about the work of the arbitral tribunal."

    European Commissioner for Enlargement Štefan Füle, who first brokered the deal to establish the arbitration court, praised the agreement on the judges.

    "This common agreement is a very welcome signal for the positive development of the good neighbourly relations between the two countries, as well as for the Western Balkans region showing that even difficult issues can be best solved by means of dialogue and cooperation," he said in a statement.

    OdgovoriIzbriši
  2. Jedan od zanimljivih komentara došao je od Marija koji piše:

    Slovenia is claiming the part of the Adriatic Sea, which the successors to the former Yugoslavia have still not divided, and to stop oil company INA's concession to drill for oil and gas in the Adriatic. The sea is not and cannot be the subject of succession because it belongs to the land and depends on the land which Croatia succeeded as one of the successors to the ex-Yugoslavia.

    Europe EU support continue for the Titoist-style Communists cronyism and rampant corruption that is stunting the Croatia's development is paying off. Hunger for Croatia's Adriatic coast and land is not fair. But Slovenia now a part of the EU gang, is not the only country, EU's land grab crime is lower then we as a free people can prosses. The EU warned Croatia, no its bully' Titoist-style leaders in Croatia for Adriatic coast and fishing in Croatia's waters. Slovene and EU fishermen like to be able to go about their business unhindered in Croatian waters. What is sad about all this, is the fact that Italy and Slovenia, now a part of the EU gang, disallow Croatia from fishing in their waters, yet they create a storm if Croatia wishes to place the same regulations on their own waters. This is an example of a richer country taking from a poorer country's resources. If this poorer country says anything, then the richer country calls his gang (the EU countries) and they try to intimidate Croatia into giving in. This is just one of many examples.

    And the EU wonders why there is a growing anti-EU feel in Croatia. It seems that the Croats will endure this insult, in the name of peaceful reintegration.

    OdgovoriIzbriši
  3. The border dispute between Slovenia and Croatia concerns small pockets of land along the Adriatic coast that could prove important if accompanied by exclusive rights to deep-sea zones.

    Unlike EU member Slovenia, EU applicant Croatia has a long coastline. Slovenia invoked this to assert its rights as a "geographically disadvantaged state".

    In 2010 the two countries agreed on international arbitration to help solve the dispute, which lifted obstacles for Croatia'

    s EU membership bid. The arbitration panel's ruling would be binding for both countries.

    OdgovoriIzbriši