SOLAR SERDAR - INSULATION (croatian text)

SOLAR SERDAR INSULATION
Zašto izolirati?
50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća došlo je do naglog razvoja stambene izgradnje što je rezultiralo izgradnjom velikog broja zgrada koje su danas registrirane kao veliki potrošači energije i koje je potrebno sustavno obnavljati.

Trend se, doduše u slabijem intenzitetu, nastavio i 70-ih godina. Sve su to vremena jeftine energije kad se nije pretjerano razmišljalo o potrebi propisne toplinske zaštite zgrada.

Rezultat je taj da su danas sve te zgrade (, a uopće ne govorimo o zgradama izgrađenim prije 50-ih godina!) ogromni potrošači energije i nikako ne zadovoljavaju suvremene zahtjeve u pogledu barem minimalne toplinske zaštite i uštede energije.Radi se o neracionalno velikoj potrošnji svih tipova energije, u prvom redu energije za grijanje, ali porastom standarda sve više i za hlađenje zgrada.Kad spominjemo podatak od oko 85% neizoliranih zgrada, pod tim zgradama podrazumijevamo one s prosječnom potrošnjom energije za grijanje prostora od 150-200 kWh/m². Usporedimo li taj podatak s nastojanjima Europske unije kojom se sve više teži izgradnji niskoenergetskih objekata čija potrošnja spomenute energije ne premašuje 30 kWh/m² (!), tada lako možemo vidjeti o kolikoj se razlici radi.Prema Tehničkom propisu ograničava se potrošnja topline za stambene zgrade (ovisno o faktoru oblika zgrade fo) grijane na temperaturu 18ºC ili višu - od 51,31 kwh/m² do 95,01 kWh/m².

Prvi službeni propis o toplinskoj zaštiti zgrada pojavio se tek 1970. pod nazivom “Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za toplinsku zaštitu zgrada”. Njime su prvi puta određene najveće dozvoljene vrijednosti koeficijenta prolaska topline “k” za pojedine građevne dijelove za određenu klimatsku zonu.

1980. pojavljuje se norma JUS U.J5.600 Toplinska tehnika u građevinarstvu, tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada koja donosi nove, više zahtjeve u pogledu toplinske zaštite.Inovirano izdanje pojavljuje se 1987. godine i tu godinu možemo odrediti kao prijelomnu godinu kad se daleko ozbiljnije pristupilo problematici toplinske zaštite

Do 2005. godine nije bilo nikakvih daljnjih pomaka po pitanju toplinske zaštite. Tek 1. srpnja 2005. u Narodnim novinama br. 79 objavljuje se “Tehnički propis o uštedi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama” s obaveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine, a koji uvodi čitav niz novih, daleko strožih uvjeta po pitanju toplinske zaštite, a koji će shodno europskoj direktivi 2002/91/EC uskoro biti dorađen, te samim time još stroži i detaljniji.

Malo je poznat podatak da se više od 40% energije troši na zagrijavanje zgrada, odnosno grijanje prostorija, u usporedbi s „tek“ 20-30% energije koja se troši u prometu. Oko 30% se troši u industriji.

Uzmemo li u obzir da su ti podaci dobiveni analizom u Zapadnoj Europi i dodamo li k tome da je kod nas više od 80% stambenog fonda apsolutno toplinski neizolirano ili vrlo slabo izolirano, a o slabo razvijenoj industriji da i ne govorimo, taj podatak zasigurno prelazi 50% učešća u potrošnji energije. Temeljem te činjenice nije teško zaključiti kolike rezerve energije možemo stvoriti pravilnim načinom i primjenom toplinske izolacije. „Simptome“ nedovoljne toplinske zaštite u zgradama možemo vrlo lako otkriti na vlastitim objektima: osjetno veća potrošnja energije u odnosu na (slične) objekte, osjećaj nedovoljne topline u prostoriji u kojoj se zimi dosta grije, naglo hlađenje kuće po prestanku grijanja, nepodnošljiva toplina u nekoj prostoriji ljeti, vlaga, plijesan, gljivice na zidovima, uglovima ili iznad prozora i vanjskih vratiju, te konačno kao najdrastičnija posljedica i pukotine u građevnim dijelovima i žbukama.Više informacija na solarserdar@gmail.com

Cilj toplinske zaštite nije samo ušteda energije, a time i smanjenje troškova već i ostvarivanje povoljne mikroklime, a pod pojmom mikroklima ne mislimo samo na postizanje sobne temperature, već i općenito na osjet ugodnog stanovanja što uključuje i temperature unutarnjih površina omotača prostorija, optimalno strujanje i relativnu vlažnost zraka unutarnjih prostora!

Osim povoljne mikroklime kao cilj možemo navesti sprečavanje nastanka građevinskih šteta kao posljedice procesa uslijed oscilacija temperatura i kretanja vlage unutar konstrukcija. Sprečavanjem građevinskih šteta osiguravamo produljeni vijek trajanja građevine. Kvalitetnom toplinskom zaštitom utječemo na ono što je naročito aktualno u posljedne vrijeme – zaštitu okoliša. Sprečavanjem građevinskih šteta osiguravamo produljeni vijek trajanja građevine. Izgaranjem fosilnih goriva dolazi naime do oslobađanja velikih količina CO2 što između ostalog rezultira pojavom tzv. efekta staklenika. Očuvanje fosilnih goriva, kao neobnovljivih izvora energija strateško je pitanje svake države.

Uzmemo li u obzir minimalni vijek trajanja građevine od 50 godina (uporabni vijek zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu – “Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama”) i pretpostavku da se kao najčešći energent za grijanje koristi prirodni plin, ispada da će se investicija uložena u toplinsku izolaciju vratiti najmanje 10 puta. Kod skupljih energenata i očekivanom vijeku trajanja objekta od 80 do 100 godina, taj povrat može biti i dvostruko veći.

Što je kamena vuna i kako nastaje
Kamena vuna je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Kao sirovine za proizvodnju kamene vune upotrebljavaju se prirodni i umjetni silikatni materijali. Od prirodnih materijala upotrebljava se kamen diabaz i dolomit, a u manjoj mjeri i bazalt, dok se od umjetnih materijala koriste tzv. briketi koji se dobivaju preradom otpada iz tehnološkog procesa uz dodatak cementa. Glavni kemijski spojevi koji ulaze u sastav navedenih sirovina su oksidi silicija, aluminija, kalcija, magnezija i željeza. Navedene sirovine transportiraju se u kupolnu peć u kojoj se tale na temperaturi od 1500°C. Za proces taljenja sirovina kao energent se koristi koks. Može se reći da, iako je konstrukcija peći prilično jednostavna, procesi koji se u njoj odvijaju su vrlo složeni i raznoliki: sagorijevanje koksa, procesi izmjene topline, fizičko-kemijski prijelazi materijala iz jednog agregatnog stanja u drugo itd.



Talina dobivena procesom taljenja u kupolnoj peći kontrolirano se dovodi na kotače centrifuge gdje uz pomoć visokotlačnog otpuha dolazi do njenog razvlaknavanja uz istovremeno omakanje s fenol-formaldehidnom smolom koja se koristi kao vezivo vlakana. Razvlaknjena talina pada na kosi transporter gdje dolazi do formiranja plasta koji dalje putuje u sušionu komoru u kojoj dolazi do polimerizacije fenol-formaldehidne smole na bazi cirkulacije vrućeg zraka.



Po izlazu iz sušione komore plast kamene vune se hladi u zoni za hlađenje, a nakon toga provodi se formatiranje plasta odnosno rezanje plasta po duljini i širini na zadane dimenzije. Slijedi pakiranje proizvoda koje može biti u obliku paketa ili na palete. Tako zapakirani proizvodi, ovisno o načinu pakiranja, mogu se skladištiti u zatvorenom ili otvorenom skladištu, odakle se otpremaju na gradilišta. Cijeli tehnološki proces je automatiziran i konstantno nadziran.

Što je staklena vuna i kako nastaje
Staklena vuna spada u grupu mineralnih toplinsko-izolacijskih materijala i sastoji se od tankih i elastičnih staklenih niti.

Sirovine za proizvodnju staklene vune i staklenih vlakana su stakleni otpad i osnovne sirovine za proizvodnju stakla (kvacni pijesak, vapnenac, soda, itd.). U novije vrijeme se za proizvodnju staklene vune sve više koristi stakleni otpad (prozorska stakla, staklena ambalaža). Učešće otpada u sirovini se kreće 30-60%, a u pojedinim tvornicama i do 80%.

Tehnologija proizvodnje je slična tehnologiji proizvodnje kamene vune.

Načelno se sastoji od dvije faze:

dobivanje silikatno-staklene taljevine
dobivanje tankih staklenih niti iz taljevine


Tanka staklena vlakna i staklena vuna mogu se dobiti na jedan od sljedeća tri načina, ili njihovom kombinacijom:

izvlačenjem niti iz rastopljene staklene mase kroz „vatrostalna sita“ s malim otvorima (2-3 mm) i namotavanje na koloture koji se okreću velikom brzinom. Na ovaj način se mogu se dobiti niti dužine i do nekoliko desetina kilometara s maksimalnom debljinom od 1 μm,
rasprskavanjem staklene taljevine upuhavanjem pare ili plina pod visokim tlakom, pri čemu se dobivaju kratka i gruba staklena vlakna i
centrifugalna metoda s horizontalnim pločama koje se okreću. Rastopljena staklena masa pada na ploče oblikujući tanak film preko ploča, koji se uslijed djelovanja centrifugalne sile smanjuje do granice površinskog napona, kada se iz tankog filma „otkidaju i otpadaju“ tanka staklena vlakna.Više informacija na solarserdar@gmail.com

Energetska učinkovitost
Pod pojmom energetske učinkovitosti podrazumijevamo široki opseg djelatnosti kojima je krajnji cilj smanjenje potrošnje svih vrsta energije u promatranom objektu, što rezultira smanjenjem emisije CO2 uz nepromijenjenu toplinsku, svjetlosnu i drugu udobnost njezinih stanara.

Energetska učinkovitost u zgradama i održiva gradnja te primjena obnovljivih izvora energije, danas postaje apsolutni prioritet svih aktivnosti u području energetike i gradnje u Europskoj uniji. Nedostatak energije i nesigurnost u opskbi energijom, uz stalan rast cijena energenata, te klimatske promjene i zagađenje okoliša zbog neracionalne potrošnje energije te porast korištenja energije za hlađenje, posebno uvođenjem klimatizacije zgrada zahtijeva ozbiljan pristup iznalaženja mjera za povećanje energetske učinkovitosti, mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije, daljinskog grijanja i hlađenja, smanjenja korištenja fosilnih goriva i zagađenja okoliša u kojem živimo.

Energetska učinkovitost u zgradama uključuje cijeli niz različitih područja mogućnosti uštede toplinske i i električne energije, uz racionalnu primjenu fosilnih goriva te primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama, gdje god je to funkcionalno izvedivo i ekonomski opravdano.

Toplinska zaštita zgrada jedna je od najvažnijih tema zbog ogromnog potencijala energetskih ušteda.
Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do povećanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih konstrukcija, oštećenja nastalih kondenzacijom (vlagom) te pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oštećenja konstrukcije te neudobno i nezdravo stanovanje. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veću količinu energije što dovodi do povećanja cijene korištenja i održavanja prostora, ali i do većeg zagađenja okoliša.

Rječnik pojmova
--------------------
Zbog velikog interesa ovdje smo stavili Rječnik Pojmova, više informacija možete naći na solarserdar@gmail.com

Apsorberska ploča
dio sunčevog kolektora koji služi za apsorpciju Sunčevog zračenja, a o kojoj najviše ovisi toplinski učinak kolektora

Apsorberski kolektor
služi za zagrijavanje bazenske vode, te predstavlja najisplativiji primjer korištenja Sunčeve energije u sustavima grijanja

Biomasa
obnovljivi izvor energije koji uključuje brojne proizvode biljnog podrijetla (ogrjevno drvo, grane i drvni otpad iz šumarstva, piljevina, kora i drugi ostatak iz drvne industrije, slamu, kukuruzovinu, stabljike suncokreta, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, koštice višanja i kore od jabuka iz poljoprivrede), kao i proizvode životinjskog podrijetla (izmet i ostatke iz stočarstva, komnalni i industrijski otpad).

Broj izmjena zraka
broj koji pokazuje odnos između volumena zraka koji ulazi u prostor u jednom satu i ukupnog volumena prostora.

Daljinsko grijanje
sustav koji uključuje centralnu pripremu toplinske energije u toplani, te njenu distribuciju do krajnjih potrošača - toplinskih podstanica u zgradama

Dizalice topline
kompresijski uređaji koji iskorištavaju toplinu iz okoliša i pretvaraju je u korisnu toplinu za grijanje prostorija i zagrijavanje sanitarne vode uz pomoć električne energije

Efekt dimnjaka
pojava koja uzrokuje strujanje toplijeg zraka kroz zgradu prema gore zbog razlike u temperaturi, tj razlike gustoća toplijeg i hladnijeg zraka

Efikasnost kolektora
predstavlja omjer korisne topline prikupljene kolektorom i intenziteta upadnog sunčevog zračenja na plohu kolektora

Ekspanzijska posuda
služi za preuzimanje volumena radnog medija (tople vode) u sustavu grijanja koji nastaje uslijed zagrijavanja

Energetska bilanca zgrade
svi energetski gubici i dobici zgrade

Energetska učinkovitost (efikasnost)
široki opseg djelatnosti kojima je krajnji cilj smanjenje potrošnje svih vrsta energije u promatranom objektu, što rezultira smanjenjem emisije CO2 uz nepromijenjenu toplinsku, svjetlosnu i drugu udobnost njezinih stanara.

Energetski pregled zgrade
analiza potrošnje energije, ovojnice zgrade te energetskih sustava zgrade s ciljem utvrđivanja učinkovitosti i/ili neučinkovitosti potrošnje energije te donošenja zaključaka i preporuka za povećanje energetske učinkovitosti

Energija
sposobnost tijela za obavljanje rada

Faktor hlađenja
predstavlja omjer ostvarenog rashladnog učinka na isparivaču i privedene snage kompresoru

Faktor oblika zgrade
fo = A/Ve (m-1), jest količnik oplošja A(m²) i obujma Ve grijanog dijela zgrade

Fosilna goriva
goriva koja sadrže ugljikohidrate, nastala od ostataka biljaka i/ili životinja. Trenutno su osnovni izvor energije na Zemlji. Energija iz fosilnih goriva obično se oslobađa izgaranjem prilikom čega se oslobađaju otrovni i štetni plinovi koji utječu na okoliš (prvenstveno na efekt staklenika) kao što su: ugljični monoksid CO, ugljični dioksid CO2, sumporni dioksid SO2, SO3, NO3, itd.

Fotonaponske ćelije
poluvodički elementi koji direktno pretvaraju energiju Sunčeva zračenja u električnu energiju, a mogu se koristiti kao samostalni ili kao dodatni izvor energije

Godišnja potrebna toplina za grijanje
Qh (kWh/god) - računski određena količina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se održavala unutarnja projektna temperatura u zgradi

Hidroelektrana
centrale koje pomoću vodenih turbina pretvaraju potencijalnu energiju vode u kinetičku i mehaničku koja se dalje koristi za pokretanje električnog generatora

Indikator energetske učinkovitosti (energetski broj ili energetska značajka)
godišnja potrošnja energije po korisnoj jedinici grijane površine izražena u kWh/m² god

Infiltracija
dotok vanjskog zraka u prostoriju kroz zazore na prozorima i vratima, a manjim dijelom kroz zidove, te kroz vanjska vrata pri ulaženju i izlaženju iz objekta

Infracrvena termografija
beskontaktna i nerazorna metoda bilježenja intenziteta toplinskog zračenja u infracrvenom području odnosno prikaz raspodjele temperature na površini ovojnice zgrade

Insolacija
količina energije što je prima Zemlja sa Sunčevim zrakama

Inverterska regulacija
frekvencijska regulacija broja okretaja kompresora, čime se ostvaruje stupnjevana regulacija učinka (rashladnog uređaja)

Isparivač
dio rashladnog uređaja u čijim cijevima isparava radna tvar, pri čemu toplinu za isparavanje uzima iz okoline u kojoj se nalazi

Izgaranje
proces kod kojeg dolazi do oksidacije gorivih sastojaka nekog goriva pri čemu se oslobađa toplina

Kalorimetar
uređaj za mjerenje toplinske i rashladne energije

Klima-bojler
uređaj koji iskorištava otpadnu toplinu s kondenzatora rashladnog uređaja za pripremu PTV-a

Klimatizacija
složen proces koji uključuje kondicioniranje, transport i ubacivanje zraka u klimatizirani prostor. Kondicioniranje zraka podrazumijeva pripremu zraka određene temperature, vlažnosti i čistoće. Zrak se pri tome ubacuje u prostor određenom brzinom kako bi u zoni boravka ljudi osigurali strujanje zraka manje od 0,25 m/s

Koeficijent prolaska topline U (W/m²K)
količina topline koju građevni element gubi u 1 sekundi po m² površine kod razlike temperaure od 1K

Koeficijent toplinske provodljivosti λ (W/mK)
količina topline koja prođe u jedinici vremena kroz sloj materijala površine 1 m², debljine 1 m kod razlike temperature od 1K. Vrijednost koeficijenta različita je za različite materijale, a ovisi o gustoći, veličini i povezanosti pora i stanju vlažnosti materijala

Koeficijent paropropusnosti (otpor difuziji vodene pare) μ
bezdimenzijska veličina koja pokazuje koliko je puta veći otpor difuzijskom prolasku vodene pare kroz promatrani građevni materijal nego kroz sloj mirnog zraka jednake debljine i jednake temperature

Kogeneracija (CHP)
proces korištenja primarne energije goriva za proizvodnju dvije vrste korisne energije od kojih je jedna toplinska, a druga električna

Kondenzacijski kotao
kotao koji iskorištava i toplinu dimnih plinova povečavajući iskoristivost goriva

Kondenzator
dio rashladnog uređaja u čijim cijevima kondenzira radna tvar, pri čemu toplinu kondenzacije predaje okolini u kojoj se nalazi

Konvekcija
je pored zračenja i provođenja topline jedan od načina izmjene topline. Prilikom procesa konvekcije izmjenjuje se toplina između čvrste stijenke i fluida (kapljevne ili plina) u gibanju, npr. ljudskog tijela i zraka u prostoru. Osnovni uvjet konvekcije je međusobno gibanje čestica, tako da konvekcija može biti i prisilna

Korisna energija
energija za zadovoljavanje potreba krajnjih korisnika, kao npr. toplina električne grijače ploče na štednjaku

Lokalno grijanje
najstariji oblik grijanja gdje se izvor topline nalazi u prostoriji koju grijemo (kamini, peći na drva, električne grijalice, plinske grijalice)

LowE
oznaka za staklo smanjene toplinske propustljivosti zahvaljujući metalno-oksidnom premazu na strani stakla prema šupljini

Mehanička ventilacija
prisilna izmjena zraka u zatvorenom prostoru uz pomoć ventilatora

Neobnovljivi izvori energije
su fosilna (ugljen, nafta i prirodni plin) i nuklearna goriva (uran, plutonij), čija su nalazišta i zalihe ograničene i podložne konačnom iscrpljivanju

Neposredna (konačna) energija
energija koja dolazi do krajnjeg korisnika

Niskoenergetska kuća
građevina s visokoučinkovitim sustavima grijanja, hlađenja i ventilacije i minimalnim gubicima topline zbog povećanog nivoa toplinske izolacije. Godišnja potrošnja toplinske energije je manja od 30 kWh/m²

Nuklearna elektrana
elektrana koja kao izvor energije koristi toplinu dobivenu u reaktoru pomoću fisije nuklearnog goriva

Obnovljivi izvori energije
izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično; energija vodotoka, vjetra, Sunčeva energija, biogoriva, biomasa, bioplin, geotermalna energija, energija morskih mjena i morskih valova

Odsisna ventilacija
odsisavanje zraka iz prostorije kao npr. kupaonica i kuhinja (kuhinjskim napama)

Održivi razvoj
razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba

Održiva gradnja
jedan od značajnijih segmenata održivog razvoja, a uključuje uporabu građevnih materijala koji nisu štetni po okoliš, energetsku učinkovitost zgrada i gospodarenje otpadom od gradnje i rušenja građevina. Održiva gradnja mora osigurati trajnost, kvalitetu oblikovanja i konstrukcija uz financijsku, ekonomsku i ekološku prihvatljivost.

Ogrjevna vrijednost goriva
predstavlja količinu energije, topline, sadržane u gorivu

Ogrjevno tijelo
uređaj (radijator) koji toplinu koju dobije od nosioca topline (tople vode) prenosi na okoliš

Parna brana
dodatni sloj građevnog elementa s velikom vrijednošću otpora difuziji vodene pare μ. Ako je ovaj sloj izveden od materijala u obliku folije, premaza ili sl. zove se parna brana.

Pasivna kuća
građevina bez aktivnog sustava za zagrijavanje konvencionalnim izvorima energije i minimalnim gubicima topline zbog visokog nivoa toplinske izolacije. Godišnja potrošnja toplinske energije je manja od 15 kWh/m²

Potlak
tlak koji je manji od okolišnog tlaka

Pretlak
tlak koji je veći od okolišnog

Primarna energija
energija sadržana u nosiocu energije - energentu (nafta, plin, ugljen, drvo)

Prirodna ventilacija
ventilacija kod koje se zrak u prostoru izmjenjuje prirodnim silama, tj. zbog efekta dimnjaka (temperaturne razlike tlaka) i energije vjetra tj. bez uporabe mehaničkih i drugih sličnih uređaja

Projektna temperatura (zimska ili ljetna)
vrijednost temperature vanjskog zraka za pojedinu lokaciju koja se uzima u obzir prilikom proračuna toplinskih i rashladnih opterećenja, tj. kapaciteta sustava grijanja i hlađenja

Prolazak topline
predstavlja toplinski tok koji prelazi s nekog fluida na krutu stijenku, te sa stijenke na drugi fluid i računa se uz poznavanje koeficijenta prolaska topline U i ploštine A preko koje se prolaz topline odvija

Provođenje topline
je pored zračenja i konvekcije jedan od načina izmjene topline. Prilikom procesa provođenja izmjenjuje se toplina između dvaju krutih tijela u dodiru. Proces se odvija pod utjecajem temperaturnog gradijenta

Rekuperacija topline
iskorištavanje otpadne topline

Sekundarna energija
energija dobivena energetskom pretvorbom (transformacijom) iz primarne energije (npr. električna energija dobivena iz ugljena u termoelektrani, na pragu te elektrane)

Snaga P (W)
rad izvršen u jedinici vremena

Solarni kolektor
uređaj koji prikuplja Sunčevu energiju za pripremu PTV-a i/ili grijanje

Specifični toplinski kapacitet c(kJ/kgK)
predstavlja količinu topline Q koja masu m od 1 kg zagrije za 1K

Split sustav
uređaj za hlađenje/grijanje zraka koji se sastoji od vanjske jedinice u kojoj su smješteni kondenzator i kompresor, te od unutarnje jedinice u kojoj su smješteni isparivač i prigušni ventil

Staklenički plinovi
plinovi koji apsorbiraju infracrvene zrake, prirodni ili sintetički, koji uglavnom u atmosferu dospijevaju emisijom plinova (npr. izgaranjem fosilnih goriva), a djelomično nastaju u atmosferi kemijskim reakcijama

Stupanj dan
umnožak broja dana grijanja s temperaturnom razlikom između dogovorene unutarnje temperature zraka (dogovoreno 20ºC) i temperature vanjskog zraka pri čemu se u račun uzimaju samo oni dani u godini kod kojih je temperatura zraka niža od 10, 12 ili 15ºC.

Stupanj djelovanja
omjer korisno dobivenog rada ili snage i utrošenog rada ili snage

Svjetlo
medij koji omogućuje vizualnu percepciju

Termostatski ventil
radijatorski ventil koji regulira temperaturu prostorije na način da upravlja protokom ogrjevne vode kroz radijator

Tlačna ventilacija
ubacivanje vanjskog zraka u prostor koji se ventilira

Termoelektrana
postrojenje u kojem električnu energiju dobivamo izgaranjem fosilnih goriva

Toplinska ugodnost
stanje svijesti kojim izražavamo zadovoljstvo s toplinskim stanjem okoliša

Toplinsko-izolacijski materijal
materijal s niskom vrijednošću koeficijenta toplinske provodljivosti (nižom od 1 W/mK)

Toplinski dobici prostora
količina topline koja ulazi u hlađeni prostor iz vanjskih izvora (npr. Sunčevo zračenje) ili se predaje prostoru od unutarnjih izvora topline (npr. metabolički dobici uslijed boravka ljudi u prostoru, toplina koju oslobađaju rasvjetna tijela i električni uređaji) u promatranom vremenskom intervalu

Toplinski most
manje područje u omotaču grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povećan radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela

Toplinski tok
predstavlja prenesenu količinu topline u jedinici vremena

Transmisijski toplinski gubici
gubici topline nastali provođenjem topline kroz ovojnicu zgrade prema okolini i tlu, te prema okolnim prostorima s razlićitim toplinskim opterećenje

Transpiracija
proces izlučivanja vode u obliku vodene pare s površine ljudskog organizma

Trigeneracija (ili poligeneracija)
istovremena proizvodnja električne, toplinske i rashladne energije

Učinkovitost, iskoristivost
predstavlja odnos dobivene količine topline ili toplinskog toka i utrošene količine topline ili unesenog toplinskog toka

Ventilacija
proces dobave i odvođenja zraka prirodnim ili mehaničkim putem u ili iz prostora

Ventilacijski toplinski gubici
nastaju zbog prodora vanjskog zraka kroz prozore i vrata

Vjetrogenerator
autonomna jedinica za proizvodnju električne energije iz energije vjetra koja se sastoji od vjetroturbine i generatora

Vjetroturbina
uređaj za proizvodnju električne energije iz kinetičke energije vjetra

Zračenje
je pored konvekcije i provođenja topline jedan od načina izmjene topline. Prilikom procesa zračenja toplina se izmjenjuje elektromagnetskim valovima

Zrakopropusnost zgrada
metodom stvaranja potlaka mjeri se tok zraka kroz konstrukciju izvana prema unutra ili suprotno, a na brzi način ustanovljuje stanje ovojnice
More info at
http://solarserdar.wordpress.com

http://solarserdar.blogspot.com

SOLAR SERDAR
solarserdar@gmail.com