petak, 2. srpnja 2010.

SOLAR SERDAR - PROIZVODNJA ALTERNATIVNE ENERGIJE

SOLAR SERDAR
Proizvodnja alternativnih izvora energije:
Globalna budućnost
Sljedećih 10 godina na svjetskoj će se razini pet puta povećati kapacitet vjetroelektrana, dok je biodizel već proklamiran kao alternativno gorivo broj jedan. Hrvatska će se s obzirom na pretpristupne ugovore sa EU morati dobrano adaptirati u proizvodnji alternativnih izvora energije, osobito što se potonjeg energenta tiče
Strah od poremećaja u opskrbi klasičnih energenata proteklih je nekoliko mjeseci uvelike nadišao u ovom kontekstu specifični prostor europskih zemalja, gdje je primjerice u posljednje dvije godine, gotovo polovina ispitanih izvršnih direktora kompanija toga sektora rekla da su prekid isporuka električne energije i poremećaji, zbog poznatog „ukrajinskog energetskog slučaja“ u opskrbi plinom, učestaliji nego što je to bio slučaj prije pet godina. Politička i gospodarska nestabilnost u zemljama koje Europu opskrbljuju plinom te izdaci za zaštitu okoliša, istaknuti su kao glavni razlozi povećanog rizika u sve veće ulaganje novih, alternativnih izvora, od kojih se proizvodi električna ili pak pogonska energija.

O reformi energetskog sektora u kontekstu obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, već se nekoliko posljednjih godina ozbiljno razgovara, dok se na Starom kontinentu paralelno s tim razvijaju konkretni programi, grade potrebne infrastrukture i ulažu milijuni eura kako bi se što prije i što dugoročnije kreirala energetska nezavisnost od zemalja u neposrednoj blizini koje dominiraju ovim tržištem.

Shodno ovim najavama, recentna studija Njemačkog instituta za energiju (DEWI) je pokazala kako će se kapacitet vjetroelektrana; jednog od popularnijih 'ekoloških' načina dobivanja električne energije, u sljedećih 10 godina čak peterostruko uvećati na svjetskoj razini. Najveći pobornici programa instalacije vjetroelektrana, koji između ostalog sjede u Bruxellesu, kao glavnu tezu ističu recentne primjere država gdje je gradnja istih u punom zamahu, a s pozitivnim ishodima.

Vjetroelektrane u Italiji koje opskrbljivaju ukupno 40 tisuća stanovnika, pouzdano otklanjaju 27 tisuća tona ugljikova dioksida godišnje, koliko bi bilo ispušteno tradicionalnim gorivom. Prošle je godine u svijetu instalirano 20 tisuća megavata kapaciteta vjetroelektrana, dok SAD i u ovom tipu proizvodnje energije dobrano prednjači pred drugim zemljama. Potom dolaze države, mahom članice Europske unije.

U Europi je naime, u vjetroelektranama instalirano 56.535 MW snage, što je za sada četiri posto ukupnog europskog tržišta. Njemačka prednjači po broju elektrana (22 tisuće MW), ali i po broju zaposlenih u tom sektoru; preko 80 tisuća radnika, dok potom slijede Španjolska, Danska, Francuska itd.

U Hrvatskoj na energiju koja se dobiva vjetroelektranama otpada tek 17 MW, a za sada se proizvodi na dvije lokacije; vjetroelektrana Ravne I na Pagu, sa sedam vjetroturbina ukupne snage 5,95 megavata (MW) i vjetroelektrana Trtar-Krtolin, na brdu iznad Šibenika, s 14 vjetroturbina ukupne snage 11,2 MW. U sljedećih nekoliko godina očekuje se izgradnja vjetroelektrana na nekoliko lokacija ( Ćićarija i Vrataruša iznad Senja), a s namjerom finalnog dobivanja1500 MW energije.

Dio je to dugoročnijeg plana Europske unije, koja je zakonski regulirala odluku da do 2020., od ukupno potrošene energije u EU, 21 posto treba biti iz obnovljivih izvora. Prednost i potencijal Hrvatske u ovom kontekstu očituje se u zemljopisnom položaju; priobalnom dijelu Hrvatske, otocima te u gorskom zaleđu pogodnom za stvaranje energije od vjetra. Nadležno je Ministarstvo prije dvije godine započelo s implementacijom programa vjetroelektrana, inače EU Direktive-u hrvatsko zakonodavstvo, a rok finaliziranja je 31. prosinac 2008.

Ostvare li se svi najavljeni projekti, Hrvatska će već 2010. godine raspolagati sa šest vjetroelektrana ukupne snage 171,65 MW, a kako ukupna instalirana snaga elektrana iznosi 3745 MW, radilo bi se o 4.5% instalirane snage iz vjetroelektrana.

I dok se u spomenutom energetskom sektoru nazire sve veće iskorištavanje prirodnih resursa, drugi alternativni izvori energije i dalje su prilično zapostavljeni, s obzirom na postojeći kapacitet koji nadilazi većinu zemalja našeg šireg dijapazona. Hrvatska se primjerice u pogledu upotrebe sunčane energije nalazi na samom dnu Europe, u smislu instaliranih solarnih sustava, sa prošlogodišnjom cifrom od oko 15.000 i 20.000 četvornih metara sunčevih kolektora, dok su izvori geotermalne vode, pogodni za dobivanje električne energije, grijanje zgrada, naselja i staklenika, i dalje aspekt nešto daljnje budućnosti.Više informacija na solarserdar@gmail.com.

Proizvodnja biogoriva također je dio dugoročnog plana svih razvijenih svjetskih zemalja, a aktualizirana je početkom ove godine, zbog trenda visokih cijena nafte, kojima se u ovom smislu ne nazire kraj. Najnovije izvješće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj govore kako će globalna proizvodnja biogoriva, čije se inačice proizvode najviše od žitarica a uz velike državne subvencije, u sljedećih deset godina dosegnuti rekordnih 125 milijardi litara.

Kao dugoročnu alternativu klasičnim naftnim derivatima i samim time 'alternativu štetnosti po okoliš', kako ističu zagovornici ovog programa, Europska unija već nekoliko godina promovira upravo biodizel, dok je uvjerljivo najveći potrošač SAD, koji je u zakonskim regulativama, kao jedan od načina uspostavljanja potpune energetske suverenosti, najstriktnije definirao povećanje postotka korištenja ovog iznimno populariziranog energenta.

Svaka zemlja članica EU je postavila svoje ciljeve udjela biogoriva u ukupnom udjelu goriva koje mora ispuniti te svake godine podnosi izvješće Europskoj komisiji o ispunjenju zadanih ciljeva, a u suprotnom, plaćaju se penali. Prema predviđanjima, do 2010. godine, u EU će 10 milijuna hektara biti rezervirano za poljoprivrednu proizvodnju namjenjenu isključivo za biodizel, s namjerom da do 2020. godine 20 posto cjelokupnog goriva koje se u Uniji koristi bude biodizel. Hrvatska vlada je donijela i Uredbu o kakvoći biogoriva prema kojem je određen cilj stavljanja u promet biogoriva na domaće tržište od 5,75% u ukupnom udjelu goriva koji se treba ostvariti tijekom sljedeće dvije godine, što je otprilike 150.000 tona biogoriva.

Međutim, ostaje činjenica kako će porastom korištenja biodizela, proporcionalno rasti i cijena žitarica, što će velikim dijelom utjecati i na glađu pogođene zemlje trećeg svijeta. Upravo to je glavni razlog oponentima ove ideje, koji u zadnje vrijeme ne dolaze samo iz međunarodnih humanitarnih krugova, a smatraju kako će ovaj globalni paradoks malo učiniti za najavljivani balans između očuvanja okoliša i prosperiteta gospodarstava, primjerice južnoameričkih zemalja-najvećih izvoznica hrane namijenjene za biodizel. Ovakav rasplet situacije već se dobrano odrazio na povećanje cijena hrane, a u bližoj budućnosti jedina je realnost još veći utjecaj na svjetsko tržište.

Oba (najizraženija) primjera alternativnog dobivanja energije iz obnovljivih izvora; biodizela, te energije posredstvom vjetra, imaju svoje prednosti i mane, ističu stručnjaci. Dok je biodizel u krugovima onih koji ga ne podupiru, proklamiran kao jedan od uzročnika stvaranja još većih razmjera između bogatih i siromašnih, a da k tomu i ne doprinosti toliko očuvanju okoliša - za sada najveći problem u cjelokupnom projektu instaliranja vjetroelektrana u većini država leži u činjenici kako je ovakav način dobivanja energije omogućen jedino zbog velikih izdvajanja i subvencija iz državnih proračuna, a uz velike početne troškove; što je uostalom simptomatično i za većinu novih oblika energetske proizvodnje. Hrvatska će primjerice ove godine izdvojiti za projekte obnovljivih izvora energije najmanje 42 milijuna kuna, uz približnu financijsku injekciju Europske unije, koja pomno prati razvoj alternativnih izvora energije kod svih zemalja članica, a posebno onih koji su u statusu kandidata.
SOLAR SERDAR
solarserdar@gmail.com

Nema komentara:

Objavi komentar