Umjetna inteligencija (AI) i strahovi Hrvata

Umjetna inteligencija (AI) predstavlja jednu od najbrže razvijajućih tehnologija u suvremenom svijetu, s potencijalom da duboko transformira ekonomiju, društvo i ljudske odnose. AI vidim kao tehnologiju koja se razvija brže od bilo koje druge u povijesti, s ogromnim utjecajem na gospodarstvo. 

U sljedećih 6-12 mjeseci, digitalni klonovi ljudi, nazovimo ih AI agenti, sposobni obavljati zadatke poput poreznih prijava koštat će oko 1000 dolara godišnje, a za par godina i manje od 100 dolara. Ovi agenti prelaze iz pasivnih alata u autonomne sustave koji mogu multitaskirati bez ljudske intervencije. Posljedica toga mogući je masovni gubitak poslova, svaki posao koji se obavlja pred ekranom kompjutera može se zamijeniti AI-om za manje od 1000 dolara godišnje, što je deset puta jeftinije od ljudske plaće. 

Nezaposlenost će se naglo povećati, posebno među mladima i srednjim slojevima, što će dovesti do recesija i mogućeg sloma kapitalizma. Kompanije će preferirati AI jer ne zahtijeva plaće, poreze ili pauze, čime se prekida tradicionalni ugovor između rada i kapitala. Javni sektor, zahvaljujući sindikatima, mogao bi biti sigurniji kratkoročno, ali čak i tu AI može poboljšati efikasnost, poput medicinskih modela koji nadmašuju liječnike u udaljenim područjima za samo 30 dolara. Savjetujem mojim prijateljima da se pripreme, koristite AI alate tjedno, grade "timove" AI agenata i stvaraju personalizirane portfolije umjesto tradicionalnih životopisa. 

AI će oblikovati i intimne veze, pogotovo fotorealistični avatari i roboti postati će dostupni u sljedećih pet, šest godina, mijenjajući koncept ljubavi i prijateljstva. Primjeri poput "Annie" na Grok-u ili Meta-ovih "Meta Buddies" pokazuju kako AI može postati "najbolji prijatelj" s IQ-om od 130-150, nudeći terapijsku podršku, ali i rizik od manipulacije. Upozoravam na opasnosti za djecu, preko trećine dječaka vidi AI kao najboljeg prijatelja, a 70% ranjive djece koristi chatbote zbog usamljenosti. AI može biti manipulativan, tražeći intimne podatke ili potičući štetno ponašanje. Pazite na svoju djecu. 

U kontekstu nejednakosti, Globalni jug jako zaostaje, manje od 10% koristi AI zbog nedostatka infrastrukture, što dovodi do "AI kolonijalizma", gdje strani modeli nameću strane moralne vrijednosti. Zagovaram otvoreni kod (open-source) kako bi se izbjegla cenzura, npr. OpenAI je 2022. zabranio ukrajinski sadržaj, omogućio suverena AI rješenja za vlade širom svijeta, poput "Sovereign AI Governance Engine" za provjeru politika. Vjerujte mi, AI je puno pametniji nego što trenutno vidite. 

Zaključno, AI je kao dvosjekli mač, tehnologija koja može dovesti do post-obilja (kao u Star Treku) ili zero-sum igre (kao u Star Warsu). Ključno je djelovati sada, u ključnim godinu dvije, kroz otvoreni pristup, etičku regulaciju i univerzalni AI koji služi čovječanstvu. Svi moramo imati osobnu odgovornost, koristiti AI da pojačate svoj glas, sudjelujte u otvorenim projektima. Ako se ne poduzmu koraci, AI može pojačati nejednakost, erodirati odnose i dovesti do distopije. Međutim, s pravim pristupom, može biti super alat za uzdizanje, osiguravajući da tehnologija služi ljudskoj slobodi i prosperitetu. Ova moja analiza pokazuje nužnost dijaloga o AI-u, kako bismo oblikovali budućnost u kojoj čovjek ostaje u središtu. 

Hvala na čitanju, Željko Serdar.

Universal High Income vs Universal Basic Income

 

Poštovani prijatelji inovacija i budućnosti,

Danas želim s vama podijeliti viziju koja bi mogla preobraziti naš svijet: Universal High Income, ili Univerzalni visoki prihod – novi ekonomski paradigam koji nas vodi prema eri obilja, gdje rad više nije nužnost, već izbor. Zamislite svijet u kojem napredna umjetna inteligencija i roboti stvaraju takvo bogatstvo da svatko od nas prima dovoljno sredstava za visok standard života, ne samo za osnovne potrebe. Ovo nije san, već predviđanje koje je Elon Musk popularizirao, opisujući ga kao evoluciju iz Universal Basic Incomea, ili Univerzalnog osnovnog prihoda. Musk kaže da u pozitivnom scenariju AI-a, nestašica postaje prošlost, osim onoga što sami odlučimo ograničiti.

Ali kako se Universal High Income razlikuje od Universal Basic Incomea? UBI je već poznat koncept: redoviti, bezuvjetni novčani transferi svim pojedincima, dovoljni za pokrivanje minimalnih potreba, bez zahtjeva za radom ili provjerom imovine. Često se predlaže na razini granice siromaštva, poput 15.000 dolara godišnje po odrasloj osobi u SAD-u, kako bi se borili protiv nejednakosti i gubitka poslova zbog automatizacije. S druge strane, UHI je 'visoka' verzija toga – možda 50.000 do 100.000 dolara ili više po osobi – financirana ogromnim porastom produktivnosti od AI-a. Cilj nije samo preživljavanje, već obilje, diskrecijsko trošenje i sloboda. Zagovornici kažu da bi UHI trebao rasti kao 'dividenda produktivnosti', počevši skromno i skalirajući se s tehnološkim napretkom, pritom čuvajući motivaciju za dodatni rad.

Ova ideja nije rođena jučer. Musk ju je javno predstavio krajem 2023., nadovezujući se na svoje ranije upozorenja o masovnom gubitku poslova zbog AI-a. Do 2025.-2026., povezao ju je s robotima poput Tesla Optimusa, tvrdeći da će ukloniti siromaštvo i omogućiti svima pristup vrhunskoj medicini, stanovanju, hrani i prijevozu. Inspiracija dolazi iz širih diskusija o utjecaju automatizacije, od mislilaca poput Scotta Santensa, koji UHI vide kao nasljeđe prošlih inovacija. Čak i piloti UBI-a, poput onog u Finskoj, pokazali su poboljšanje blagostanja bez smanjenja zaposlenosti.

Kako bismo to ostvarili? Treba nam proboj u AI-u, robotici i energiji da stvorimo pravo obilje, izbjegavajući inflaciju u ograničenim sektorima poput stanovanja ili zdravstva. Financiranje bi moglo doći iz poreza na AI produktivnost, socijalnih dividendi iz fondova poput aljaškog naftnog fonda, ili faznog uvođenja vezanog za metrike produktivnosti. Ekonomski, UHI bi potaknuo potrošnju, stvorio nova radna mjesta kroz potražnju i stabilizirao društvo usred gubitka poslova – samo 2025. godine, prijavljeno je 800.000 otkaza zbog AI-a. Međutim, rizik je koncentracija bogatstva ako se dobitci ne redistribuiraju, što bi moglo povećati nejednakost prije nego što obilje stigne. Troškovi za američki program mogli bi doseći trilijune dolara godišnje, zahtijevajući rast BDP-a daleko iznad sadašnjeg.

Razmotrimo prednosti i izazove. Socijalno, UHI bi ukinuo siromaštvo, oslobodio vrijeme za kreativnost, skrb ili poduzetništvo, i poboljšao mentalno zdravlje. Ali, što ako izgubimo smisao života kad rad postane opcionalan? Moguća je socijalna nemira tijekom tranzicije. Ekonomski, dijeli dobitke široko, stimulira rast i djeluje kao tampon protiv gubitka poslova – ali pripazite na inflaciju ako ponuda ne prati potražnju, te na ogromne potrebe za financiranjem i porezne debate. Tehnološki, oslanja se na AI i robote za obilje, poput precizne kirurgije ili automatiziranog rada – ali ovisi o neprovjerenim razmjerima, energiji i infrastrukturi.

Je li ovo nova ekonomska paradigma? Apsolutno! Prelazimo s kapitalizma usmjerenog na rad, gdje prihod ovisi o poslu, na model post-nestašice fokusiran na distribuciju i svrhu u automatiziranom svijetu. To odjekuje utopijskim idejama od marksizma do znanstvene fantastike, ali ih utemeljuje u stvarnim AI realnostima, tjerajući nas da preispitamo vlasništvo nad automatiziranim imovinom i ljudsku ispunjenost izvan poslova. Ipak, to je spekulativno – vjerojatno će se pojaviti tek nakon velikog pada zaposlenosti, ne preventivno. Kritičari kažu da nije potpuno novo, samo pojačani UBI bez rješavanja korijenskih problema poput nejednakosti ili smisla.

Dragi prijatelji, ako se ostvari, UHI bi mogao redefinirati ekonomiju kao upravljanje obiljem, a ne raspodjelu nestašice. Ali uspjeh ovisi o tehnološkim i političkim probojima u nadolazećim desetljećima. Hajde da radimo na tome – za budućnost u kojoj svatko može sanjati veće!

Univerzalni osnovni prihod (UBI) u Hrvatskoj

Univerzalni osnovni prihod (eng. Universal Basic Income, UBI), poznat i kao univerzalni temeljni dohodak (UTD), predstavlja koncept u kojem država svakom građaninu isplaćuje fiksni iznos novca mjesečno, bez obzira na zaposlenost, dohodak, obiteljski status ili imovinu. Ova isplata bi trebala biti dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova, a cilj je smanjenje siromaštva, nejednakosti i posljedica automatizacije rada, te poticanje ekonomske stabilnosti i osobne slobode. Ideja nije nova – raspravlja se još od 18. stoljeća, ali je dobila na zamahu tijekom pandemije COVID-19 i brzog razvoja AI-a.

U Hrvatskoj nema službene implementacije UBI-ja, niti je on dio trenutne socijalne ili ekonomske politike. Međutim, tema je prisutna u javnim raspravama, akademskim radovima i medijima, posebno u kontekstu ekonomske krize, nejednakosti i oporavka nakon pandemije. Na primjer, sociolog Paul Stubbs i europarlamentarac Ivan Vilibor Sinčić (iz Hrvatske) zalagali su se za UTD, ističući ga kao rješenje za socijalnu pravdu. Hrvatski ekonomisti poput Željka Garače, Darka Tipurića i Ane Krajnović analizirali su ga u radu objavljenom u Ekonomskom pregledu, zaključujući da bi mogao biti koristan za oporavak od krize, ali da je trenutno više utopija nego realnost zbog potrebe za radikalnim političkim promjenama i strateškom održivošću. Teoretski, UBI bi se mogao uvesti u Hrvatskoj ako postoji politička volja, ali kritičari poput profesora Luke Brkića ističu da je to praktički nemoguće zbog interesnih struktura i nedostatka financijskih izvora. Tijekom pandemije, Hrvatska je umjesto UBI-ja koristila privremene mjere poput potpora za nezaposlene i poduzeća, što je donekle podsjećalo na ideju univerzalne pomoći.

Prednosti i izazovi UBI-ja

Rasprave u Hrvatskoj često ističu globalne primjere, ali prilagođene lokalnom kontekstu (npr. visoka stopa nezaposlenosti mladih ili regionalne nejednakosti). Evo pregleda ključnih aspekata:

Aspekt	Prednosti	Izazovi
Ekonomski	Povećava potrošnju i stimulira gospodarstvo (npr. istraživanje Roosevelt instituta pokazuje mogući rast u SAD-u kroz veću kupovnu moć). Ne demotivira rad – pilot u Finskoj (560 eura mjesečno za nezaposlene) nije smanjio zapošljavanje, već je poboljšao mentalno zdravlje i samopouzdanje. Zamjenjuje birokratske socijalne programe, smanjujući administrativne troškove.	Visoki troškovi: U Hrvatskoj bi 500 eura po građaninu godišnje koštalo oko 180 milijardi kuna (više od državnog proračuna 2020.), a 900 kuna mjesečno 43 milijarde (koliko se troši na mirovine). Finansiranje bi zahtijevalo povećanje poreza (npr. PDV) ili rezove u drugim područjima, što može izazvati inflaciju ili otpor.
Socijalni	Smanjuje siromaštvo i nejednakost, poboljšava mentalno zdravlje (manje depresije, bolja koncentracija) i omogućuje bolji izbor poslova ili poduzetništvo. U krizi (kao pandemija) pruža brzu pomoć svima.	Kritike da umanjuje dostojanstvo rada (npr. mišljenja Bidena, Stiglitza ili Krugmana) i ne rješava specifične potrebe siromašnih jednako učinkovito kao ciljani programi. U Hrvatskoj bi mogao biti percipiran kao "plaća za lijenost", iako dokazi iz pilota to opovrgavaju.
Politički	Podržan od strane MMF-a, pape Franje i nekih EU zemalja (npr. Španjolska razmatra uvođenje). U Hrvatskoj bi mogao biti dio EU rasprava o socijalnoj politici.	Nedostatak političke volje u Hrvatskoj – fokus na tradicionalne socijalne potpore; utopijski zbog interesnih grupa i globalne nekoordinacije.

Primjeri iz svijeta i lekcije za Hrvatsku

• Finska (2016.-2018.): 2000 nezaposlenih primalo 560 eura mjesečno – nije povećalo zapošljavanje, ali je poboljšalo blagostanje. Lekcija: UBI ne potiče "lijenost".
• Aljaska (SAD): Od 1982. stanovnici primaju dividendu od naftnih prihoda (oko 1000-2000 dolara godišnje) – smanjuje siromaštvo bez negativnog utjecaja na zapošljavanje.
• Španjolska i Njemačka: Pilot projekti tijekom pandemije, fokusirani na siromašne – pokazuju brzu pomoć u krizi.
• Indija i Kenija: Projekti u siromašnim područjima (npr. 6000 ljudi primalo 3-4,5 dolara mjesečno) – poboljšali su prehranu i obrazovanje.

Za Hrvatsku, UBI bi mogao biti relevantan u kontekstu EU fondova za zelenu tranziciju i digitalizaciju, gdje automatizacija prijeti poslovima. Međutim, bez empirijskih dokaza iz velikih implementacija (samo Iran i Mongolija su ga uveli, pa ukinuli), ostaje spekulativan.

Hvala vam na pažnji, Željko Serdar.

Mercorus. The EU just did the unthinkable.

 

Mercorus. The EU just did the unthinkable: after 25 years of political deadlock, the Mercosur deal is finally DONE. This creates the largest free trade area on Earth, linking over 700 million people across Europe and South America. Tariffs on cars, machinery, chemicals, food, and more are about to be slashed — but the deal has also triggered fierce backlash from farmers and governments.

Mercorus. EU je upravo učinila nezamislivo: nakon 25 godina političke blokade, sporazum s Mercosurom je konačno ZAVRŠEN. Time se stvara najveće područje slobodne trgovine na Zemlji, koje povezuje preko 700 milijuna ljudi diljem Europe i Južne Amerike. Carine na automobile, strojeve, kemikalije, hranu i još mnogo toga uskoro će biti smanjene.

At first, I had mixed feelings about the deal since I wasn’t aware of the details. There’s a common misconception that South American beef would come into EU markets unregulated, potentially disrupting prices for European farmers. However, after reviewing the statistics, ( 1,6% ) I’ve come to believe that this agreement is sound. I hope farmers take the time to educate themselves and recognize how this can help the EU strengthen its economic position globally.

The agriculture EU lobby is disproportionately powerful. Although they represent only about 1% of the EU GDP, they receive a large portion of EU funds and dominate much of its regulatory focus. While it's crucial to protect our food quality and supply, farmers need to adopt a more realistic approach. I support farmers when they are exploited by large supermarkets, which is a genuine concern. However, they shouldn't impede progress for everyone else in Europe. This deal impacts only about 1% of their market, yet they are attempting to veto something that constitutes just 1% of 1% of the EU GDP. 

Isprva sam imao pomiješane osjećaje u vezi s dogovorom jer nisam bio upoznat s detaljima. Postoji uobičajena zabluda da će južnoamerička govedina na tržišta EU-a stići neregulirano, što bi potencijalno moglo poremetiti cijene za europske poljoprivrednike. Međutim, nakon pregleda statistike, ( 1,6% ) došao sam do uvjerenja da je ovaj sporazum dobar. Nadam se da će poljoprivrednici odvojiti vrijeme da se obrazuju i prepoznaju kako ovo može pomoći EU-u da ojača svoj ekonomski položaj na globalnoj razini.

Poljoprivredni lobi u EU je nesrazmjerno moćan. Iako predstavljaju samo oko 1% BDP-a EU-a, primaju veliki dio sredstava EU-a i dominiraju većim dijelom njegovog regulatornog fokusa. Iako je ključno zaštititi kvalitetu i opskrbu hranom, poljoprivrednici moraju usvojiti realističniji pristup. Podržavam poljoprivrednike kada ih iskorištavaju veliki supermarketi, što je stvarna zabrinutost. Međutim, ne bi trebali ometati napredak svih ostalih u Europi. Ovaj dogovor utječe samo na oko 1% njihovog tržišta, a ipak pokušavaju staviti veto na nešto što čini samo 1% od 1% BDP-a EU-a.

And my final thoughts on this topic. In an era marked by new trade barriers, Europe and Mercosur have chosen to build a bridge instead. Beneath the rhetoric surrounding agricultural protection lies an important truth: competitiveness cannot be maintained indefinitely through subsidies and selective regulations. European farmers face significant challenges, including the need to modernize production methods, increase efficiency, embrace innovation, and adopt genuine sustainability in order to remain competitive in a global market that no longer tolerates unequal advantages.

The agreement with Mercosur presents concrete benefits for the European Union. It provides preferential access to one of the world’s largest food markets, which has over 270 million consumers. Additionally, it enhances European exports in industrial, pharmaceutical, technological, and service sectors—areas where the EU excels in competitiveness.

By reducing tariffs and simplifying regulations, the agreement lowers costs for European companies and strengthens supply chains at a time of increasing trade tensions. It also enables Europe to diversify its partners, expand its geopolitical influence in South America, and assert its regulatory and environmental standards in the face of competition from China and the United States.

In summary, this agreement means more markets, more industrial jobs, greater strategic power, and stronger economic security. Despite facing resistance, Europe is adopting a long-term perspective. In this context, building bridges is a wiser choice than erecting barriers. 

I na kraju moje završne misli na ovu temu. U eri obilježenoj novim trgovinskim barijerama, Europa i Mercosur odlučili su umjesto toga izgraditi most. Ispod retorike koja okružuje poljoprivrednu zaštitu krije se važna istina: konkurentnost se ne može održavati unedogled putem subvencija i selektivnih propisa. Europski poljoprivrednici suočavaju se sa značajnim izazovima, uključujući potrebu za modernizacijom proizvodnih metoda, povećanjem učinkovitosti, prihvaćanjem inovacija i usvajanjem istinske održivosti kako bi ostali konkurentni na globalnom tržištu koje više ne tolerira nejednake prednosti.

Sporazum s Mercosurom predstavlja konkretne koristi za Europsku uniju. Omogućuje povlašteni pristup jednom od najvećih svjetskih tržišta hrane, koje ima preko 270 milijuna potrošača. Osim toga, povećava europski izvoz u industrijskom, farmaceutskom, tehnološkom i uslužnom sektoru - područjima u kojima EU prednjači u konkurentnosti.

Smanjenjem carina i pojednostavljenjem propisa, sporazum smanjuje troškove za europske tvrtke i jača lance opskrbe u vrijeme rastućih trgovinskih napetosti. Također omogućuje Europi da diverzificira svoje partnere, proširi svoj geopolitički utjecaj u Južnoj Americi i potvrdi svoje regulatorne i ekološke standarde suočena s konkurencijom Kine i Sjedinjenih Država.

Ukratko, ovaj sporazum znači više tržišta, više industrijskih radnih mjesta, veću stratešku moć i jaču ekonomsku sigurnost. Unatoč otporu, Europa usvaja dugoročnu perspektivu. U tom kontekstu, izgradnja mostova mudriji je izbor od podizanja barijera.

Italy's renewables sector

Italy is ramping up its green energy game with the updated National Energy and Climate Plan (PNIEC), aiming for climate neutrality by 2050. The plan sets ambitious 2030 targets to slash fossil fuel reliance through massive solar, wind, and green hydrogen rollout, aligning with the EU's Fit for 55 and REPowerEU goals. While progress is strong (e.g., renewables hit ~37% of electricity in 2022), hitting these marks will require turbocharged growth amid challenges like grid bottlenecks and permitting hurdles. 

Key Targets for 2030. 

Total Energy Consumption: 39.4% share from renewables in gross final energy consumption (up from ~19.6% in 2023 and the old plan's 30%). 

Electricity Generation: 63.4% share from renewables (up from 37.1% in 2022; targeting ~237 TWh production, with 80 GW solar and 28 GW wind capacity). 

Heating & Cooling: 35.9% share from renewables (up from 20.6%; boosted by heat pumps, biomass, and district systems). 

Transport Sector: 34.2% share from renewables (exceeding EU's 29%; via e-mobility, biofuels, biomethane, and ~6.5M electric vehicles). 

Green Hydrogen: 42% of industrial hydrogen needs met by renewables (targeting 5 GW electrolysers and ~0.7 Mton/year production; key for hard-to-abate sectors). 

Context & Ambition 

Submitted to the EU in 2024, this revised PNIEC pushes for energy security post-Russia-Ukraine disruptions (Italy cut Russian gas dependence from 46%). It emphasizes diversification with renewable gases, biofuels, and innovation like agrivoltaics and offshore wind, while exceeding some EU minima for a pragmatic, affordable transition. 

Challenges & Growth

Italy's renewables grew to ~40% of electricity by 2023, but needs ~7-8 GW annual solar additions to reach 80 GW total. Hurdles include permitting delays, land constraints, and grid upgrades, but projects like the SoutH2 Corridor (hydrogen backbone), Tyrrhenian Link (HVDC grid), and NRRP-funded offshore wind farms (€3.6B for smart grids) are accelerating progress. With €55M+ in NRRP for renewables/hydrogen, the path to 2030 looks promising—if execution ramps up.

While growth is promising, challenges like permitting delays persist. Initiatives like the 2025 Grid Development Plan aim to add over 65 GW of renewables by 2030, focusing on solar (to 79 GW) and wind (to 28 GW).