Svijet je upravo svjedočio značajnom diplomatskom događaju koji je označio prekretnicu u pristupu arapskih zemalja sukobu između Izraela i Hamasa. Na konferenciji Ujedinjenih naroda održanoj 29. srpnja 2025. godine, sedamnaest arapskih zemalja zajednički je potpisalo deklaraciju kojom poziva Hamas da položi oružje, oslobodi taoce i okonča svoju vladavinu u Gazi.
Ovaj dokument, koji su podržale zapadne sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Francuske, predstavlja prvi zajednički stav arapskih zemalja protiv Hamasa, koji je izazvao široku pozornost i smatra se povijesnim korakom prema deeskalaciji sukoba i uspostavljanju mira u regiji. Ovaj post istražuje ključne elemente deklaracije, njezin značaj i popis arapskih zemalja koje su je potpisale. Sadržaj deklaracije Deklaracija usvojena na konferenciji UN-a sadrži niz ključnih zahtjeva i načela koji odražavaju zajedničku volju potpisnika da riješe dugogodišnji sukob u Gazi.
Prvi i najvažniji element je poziv Hamasu da položi oružje i prekine svoje vojne aktivnosti. Ovaj zahtjev označava jasnu osudu militantnih akcija Hamasa, posebno napada na Izrael koji su započeli 7. listopada 2023. Ti napadi, koji su uključivali uzimanje talaca i prouzročili značajne gubitke, u deklaraciji su označeni kao neopravdani i prepreka miru. Drugi ključni element je zahtjev za hitnim oslobađanjem svih talaca koje drži Hamas. Deklaracija naglašava potrebu za međunarodnom podrškom u pregovorima kako bi se osiguralo sigurno oslobađanje zatvorenika, što se smatra humanitarnim prioritetom. Osim toga, dokument poziva na kraj vladavine Hamasa u Gazi, predlažući prijenos upravljanja na međunarodno priznatu Palestinsku upravu ili drugu legitimnu palestinsku administraciju. Ovaj prijedlog odražava želju za uspostavljanjem stabilne i prihvatljive vlade koja bi omogućila mir i razvoj u Gazi. Deklaracija također potvrđuje predanost rješenju dviju država, gdje bi Izrael i Palestina koegzistirali unutar sigurnih i međunarodno priznatih granica, u skladu s rezolucijama UN-a. To naglašava dugoročnu viziju mira temeljenu na diplomatskom pristupu.
Osim toga, dokument poziva na povećanje humanitarne pomoći za Gazu i međunarodnu podršku obnovi infrastrukture, s naglaskom na civilne potrebe i sprječavanje daljnje eskalacije sukoba. Konačno, deklaracija predlaže uspostavljanje međunarodnog mehanizma praćenja pod pokroviteljstvom UN-a koji bi nadgledao provedbu ovih zahtjeva, uključujući razoružanje Hamasa i tranziciju vlasti u Gazi. Ovaj mehanizam trebao bi osigurati da se dogovoreni koraci provedu na transparentan i učinkovit način. Značaj deklaracije Ova deklaracija ima dalekosežne implikacije za bliskoistočnu politiku i međunarodne odnose. Po prvi put u povijesti, značajan broj arapskih zemalja zajednički je javno osudio Hamas i pozvao na njegovo razoružanje i uklanjanje iz političke uprave Gaze.
Ovaj potez označava promjenu u regionalnoj dinamici, gdje su neke arapske zemlje, poput Katara i Egipta, koje su prethodno djelovale kao posrednici u pregovorima između Hamasa i Izraela, sada zauzele stroži stav prema militantnoj skupini. To se može protumačiti kao odgovor na sve veći pritisak međunarodne zajednice, ali i kao odraz unutarnjih interesa tih zemalja za stabilnost i sigurnost u regiji. Potpora zapadnih zemalja dodatno jača težinu deklaracije, čineći je globalno relevantnom. Također šalje snažnu poruku drugim akterima u regiji, uključujući Iran, za koji je poznato da podržava Hamas, da arapski svijet više nije ujedinjen u toleriranju militantnih akcija koje destabiliziraju regiju.
Osim toga, deklaracija otvara prostor za daljnje diplomatske inicijative, poput obnove pregovora o rješenju dviju država, koji su godinama u zastoju. Popis arapskih zemalja potpisnica Deklaraciju je potpisalo sedamnaest arapskih zemalja, pokazujući široku regionalnu podršku ovom stavu. Te zemlje su:
Katar
Saudijska Arabija
Egipat
Jordan
Ujedinjeni Arapski Emirati
Bahrein
Kuvajt
Oman
Maroko
Alžir
Tunis
Libija
Sudan
Irak
Jemen
Libanon
Sirija
Ovaj popis uključuje ključne regionalne igrače poput Saudijske Arabije i Egipta, kao i zemlje koje su tradicionalno imale različite političke stavove o izraelsko-palestinskom sukobu, poput Sirije i Alžira. Njihovo jedinstveno stajalište dodatno naglašava važnost deklaracije.
Zaključak.
Deklaracija potpisana 29. srpnja 2025. na konferenciji UN-a predstavlja povijesni trenutak u bliskoistočnoj politici. Pozivom Hamasu na razoružavanje, oslobađanje talaca i okončanje vlasti u Gazi, sedamnaest arapskih zemalja poslalo je snažnu poruku o potrebi deeskalacije i mira. Podrška rješenju s dvije države i naglasak na humanitarnoj pomoći i obnovi Gaze pokazuju predanost dugoročnoj stabilnosti.
Ovaj dokument, potkrijepljen međunarodnim nadzorom i podrškom zapadnih sila, otvara vrata novim diplomatskim mogućnostima, ali i predstavlja izazove u pogledu provedbe. Zajednički stav arapskih zemalja, uključujući različite države poput Katara, Saudijska Arabija, Sirija i Alžir, naglašava hitnost rješavanja sukoba na način koji poštuje interese svih stranaka i promiče mir u regiji.
Postoje različiti razlozi zašto određeni mediji ili akademske institucije pokazuju pristranost prema Hamasu, ali važno je razmotriti širi kontekst i izbjegavati generalizacije. Na zapadnim sveučilištima, posebno u humanističkim i društvenim znanostima, postoji tendencija lijevo orijentiranih stavova koji često kritiziraju politiku Izraela prema Palestincima. Ovi stavovi mogu potjecati iz postkolonijalnih teorija ili pokreta za socijalnu pravdu, gdje se Palestina vidi kao simbol otpora protiv percipirane nepravde. To ne znači nužno podršku Hamasu kao organizaciji, već više simpatiju prema palestinskom narodu. Međutim, ova nijansa može biti zamagljena u javnom diskursu, stvarajući dojam da sveučilišta "favoriziraju" Hamas. Važno je kritički analizirati izvore informacija i razlikovati podršku palestinskom narodu od podrške Hamasu. Mišljenja sam da su mediji, kako globalno, tako i oni u Hrvatskoj po tom pitanju podbacili.
ReplyDelete