Illegal immigration and mechanics of democratic government

This year, the US has an agenda that includes some of the upcoming elections in Croatia too. Immigration experts are raising the alarm about how the increasing flow of migrants illegally crossing into the U.S. may significantly impact states' representation in the House of Representatives and Electoral College.

Overall, according to the Federation for American Immigration Reform, there are an estimated 16.8 million illegal immigrants living in the U.S. as of June 2023. Therefore, because every House seat represents 761,168 residents on average, the total number of illegal immigrants accounts for roughly 22 seats in the House.

The US presidential election takes place on 5 November. But it's possible the candidate with the most votes won't be the winner. This is because the president is not chosen directly by the voters, but by what's known as the electoral college. When Americans go to the polls in presidential elections they're actually voting for a group of officials who make up the electoral college.

The word "college" here simply refers to a group of people with a shared task. These people are electors and their job is to choose the president and vice-president. The electoral college meets every four years, a few weeks after election day, to carry out that task. The number of electors from each state is roughly in line with the size of its population. Each state gets as many electors as it has lawmakers in the US Congress (the House and Senate).

California has the most electors - 54 - while a handful of sparsely populated states like Wyoming, Alaska, and North Dakota (and Washington DC) have a minimum of three.

There are 538 electors in total. Each elector represents one electoral vote and a candidate needs to gain a majority of the votes - 270 or more - to win the presidency. Generally, states award all their electoral college votes to whoever won the poll of ordinary voters in the state. For example, if a candidate wins 50.1% of the vote in Texas, they are awarded all of the state's 40 electoral votes. Alternatively, a candidate could win by a landslide and still pick up the same number of electoral votes. It's therefore possible for a candidate to become president by winning a number of tight races in certain states, despite having fewer votes across the country.

There are only two states (Maine and Nebraska) that divide up their electoral college votes according to the proportion of votes each candidate receives. Most states consistently vote for the same party each election. This is why presidential candidates target specific "swing states" - states where the vote could go either way - rather than trying to win over as many voters as possible across the country. Every state they win gets them closer to the 270 electoral college votes they need.

It is possible for candidates to be the most popular candidate among voters nationally, but still fail to win enough states to gain 270 electoral votes. In 2016, Donald Trump had almost three million fewer votes than Hillary Clinton but won the presidency because the Electoral College gave him a majority. In 2000, George W Bush won with 271 electoral votes, although Democrat candidate Al Gore won the popular vote by more than half a million. Only three other presidents have been elected without winning the popular vote, all of them in the 19th Century: John Quincy Adams, Rutherford B Hayes, and Benjamin Harrison.

When the US Constitution was being drawn up in 1787, a national popular vote to elect a president was practically impossible (country size and tricky communications). So, the framers of the Constitution created the Electoral College, with each state choosing electors. Smaller states favored the system as it gave them more of a voice than a nationwide popular vote to decide the president.

The electoral college was also favored by southern states, where slaves made up a large portion of the population. Even though slaves didn't vote, they were counted in the US Census (as three-fifths of a person). Since the number of electoral votes was determined by the size of a state's population, southern states had more influence in electing a president than a direct public vote would have given them.

In some states, electors could vote for whichever candidate they prefer, regardless of who voters backed. But in practice, electors almost always vote for the candidate who wins the most votes in their state. If an elector votes against their state's presidential pick, they are termed "faithless". In 2016, seven Electoral College votes were cast this way, but no result has been changed by faithless electors. In some states, "faithless" electors can be liable for fines or prosecuted for their votes or abstaining.

In 2020, US voters became familiar with the concept of "fake electors" after pro-Trump Republicans in seven US states created their electors in a bid to overturn the election's results. In some cases, they created and signed official-looking documents or arrived at state capitals on 14 December - when electors across the country met to officially cast their votes. Some of those involved have faced prosecution and investigations are still ongoing. Federal prosecutors later described the effort as a "corrupt plan to subvert the federal government function by stopping Biden electors' votes from being counted and certified".

Shortly after taking office in January 2021, President Biden signed an executive order requiring the U.S. Census Bureau to factor in all residents, including noncitizens, as part of its decennial calculation of the U.S. population. As a result, the apportionment of House seats and, therefore, electoral votes for presidential elections, could be swayed as migrants continue to pour over the southern border.

Illegal immigration has all kinds of effects and among them is that it distorts the mechanics of democratic government, so their inclusion in the census count for purposes of apportionment is outrageous.

Super Bowl Stadium Powered by Renewable Energy

 

Nevada gets 23% of its energy from solar and 37% of its energy from all renewable sources combined, according to the US Energy Information Administration. Rapidly shifting from fossil fuels to renewable sources is one key step in avoiding the worst effects of human-caused climate change.

Who doesn't love a good rematch? Sunday brings us a matchup of the NFL's most consistently dominant teams over the past five seasons, each of whom has something to accomplish with a victory.

When the Kansas City Chiefs and the San Francisco 49ers face off in Las Vegas this Sunday, they'll be doing so under lights powered by renewable energy. This year's Super Bowl host, Allegiant Stadium gets 100% of its power from renewable sources.

Allegiant Stadium is a domed multi-purpose stadium located in Paradise, Nevada, southwest of adjacent Las Vegas. Opened in 2020, it is the home field of the Las Vegas Raiders of the National Football League (NFL) and the University of Nevada, Las Vegas (UNLV) Rebels college football team. The stadium also hosts the Vegas Kickoff Classic in early September and the Las Vegas Bowl in December. The stadium will host Super Bowl LVIII.

The stadium has a roll-in natural Bermuda grass field similar to the one at State Farm Stadium in Glendale, Arizona, which is primarily used for NFL games. The main advantages of such a configuration is that it allows the natural playing surface to be exposed to natural sunlight when not in use and allows other events to be held at the facility without any risk of damage to the grass. Unlike the Arizona facility (which does not have a varsity tenant) Allegiant Stadium also has an artificial turf field, which is primarily used for college football games. This design was chosen because UNLV prefers to play on an artificial turf surface, and also due to concerns that the use of the grass field by two teams would cause excessive wear to the playing surface. The artificial turf is placed directly on the stadium's concrete floor and is rolled up and stored under the stadium when the tray is rolled in. 

There are 2,700 parking spots surrounding the stadium and 6,000 in proximity to it. More than 35,000 parking spaces are located within a mile of Allegiant Stadium.

According to a press release from the Las Vegas Raiders, the stadium's main tenant, the stadium achieved that milestone in October. The team and the stadium's website don't spell out what renewable sources helped them achieve that goal, but more recent reporting says a big chunk of it comes from a Nevada-based solar installation. The Las Vegas Raiders have agreed to purchase power from the solar farm for 25 years, CBS reported.

Big-time sporting events at major stadiums are energy-hungry affairs. A stadium can require 5-10 megawatts of electricity during an event like an NFL game, enough to power around 5,000 homes. Covering that demand is certainly a step in the direction of sustainability.

But an event like the Super Bowl has a footprint that expands beyond the stadium's walls. While electric power generated from fossil fuels is the second largest source of greenhouse gas emissions, transportation is the largest and accounts for 28% of US emissions, according to the Environmental Protection Agency. Air travel to and from the game is part of an aviation industry that accounts for 2% of global energy-related carbon dioxide emissions, according to the International Energy Agency.

A win for the Chiefs would confirm them as a dynasty. The list of teams to win three Super Bowls in five years isn't long. the mid-1970s "Steel Curtain" Steelers, the mid-1990s Cowboys built by Jimmy Johnson, the Patriots with Tom Brady and Bill Belichick managed to pull it off twice in two different decades. That's it. A victory would put the Chiefs among the greatest five-year runs in league history, full stop.

The 49ers might believe they would be the dynasty if a few things had broken their way. They led the Chiefs by 10 points with seven minutes to go in the fourth quarter of Super Bowl LIV, only for Patrick Mahomes to carry Kansas City back. In the 2021 NFC title game, the Niners had a 10-point lead on the Rams to start the fourth quarter, but Jaquiski Tartt dropped an arm punt and the offense went cold at the wrong time. In the 2022 NFC title game, down to their third-string quarterback in rookie sensation Brock Purdy, the 49ers went into Philadelphia and lost Purdy to a serious elbow injury in the first quarter, which led to a 31-7 rout.

Five months ago, the season began with a Chiefs loss. Will it end with one? Who doesn't love a good rematch? 

Digresija o mentalnom zdravlju moje nacije

Prošlo je 180 godina od povijesnog govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog na hrvatskom jeziku. Hrvatski političar, povjesničar i književnik bio je jedan od nositelja ilirskog pokreta, hrvatskog nacionalnog preporoda. Zalagao se za uvođenje hrvatskoga jezika umjesto latinskog kao službenoga te je bio prvi zastupnik koji je na materinskom jeziku progovorio u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843. godine. 

Mentalna higijena polazi od pretpostavke kako socijalna sredina utječe na mentalno zdravlje. Mentalna higijena (psihohigijena), granično je područje kliničke psihologije koje se bavi sprječavanjem psihičkih poremećaja i očuvanjem duševnoga zdravlja. Proučava čimbenike koji održavaju mentalno zdravlje i mjere kojima se ono poboljšava, potiče dobro osjećanje i volja za životom, te otklanjaju i izbjegavaju čimbenici koji dovode do psihičkih bolesti ili pogoršavaju duševnu kvalitetu života.

180 godina kasnije, prema podacima sa stranica hrvatskog Sabora, protiv zakona kojim se potvrđuje da je hrvatski jezik službeni jezik u Hrvatskoj i jedan od službenih jezika Europske unije, kao i to da je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskog identiteta i hrvatske kulture. glasali su zastupnici Mirela Ahmetović, Barbara Antolić Vupora, Boška Ban Vlahek, Arsen Bauk, Erik Fabijanić, Sabina Glasovac, Peđa Grbin, Branko Grčić, Siniša Hajdaš Dončić, Mišel Jakšić, Boris Lalovac, Andreja Marić, Anka Mrak-Taritaš, Dalija Orešković, Katarina Peović, Marijana Puljak i Martina Vlašić Iljkić. Suzdržani su bili Domagoj Hajduković, Marin Lerotić, Vesna Nađ, Željko Pavić, Ivana Posavec Krivec, Sanja Udović, Davorko Vidović, Franko Vidović i Nikšta Vukas. Za provedbu zakona glasalo je 95 zastupnika, uz ovih 17 protiv, bilo je tu i 10 suzdržanih.

Mentalna higijena usmjerena je na uklanjanje patogenih čimbenika koji štete duševnomu zdravlju pojedinca i zajednice, te na poboljšanje zdravlja, u čem nalazi veze sa životom i praksom, povezujući se s kulturnim utjecajima, prosvjetom, ekonomijom, zdravstvom, urbanizacijom, a ulazi i u područje ekologije te, u širem smislu, antropologije. To je povezivanje interdisciplinarno, proizlazi iz shvaćanja da je zdravlje stanje fizičkoga i emocionalnoga dobrog osjećanja i da stvaranje uvjeta za dobro osjećanje poboljšava mentalno zdravlje. 

Primjer 1. 

Ivan Kukuljević Sakcinski Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843.

Preuzvišeni Gospodine Grofe i Bane, Presvetli Velmože! Slavni stališi i redovi!

Kao što svaki pravi Harvat i Slavonac, tako sam i ja s velikom zaisto radostju i unutrašnjim uzhitjenjem razumio, da slavni stališi i redovi ovih kraljevinah žele: podignutje katedrah za narodni naš jezik i literaturu, (kako ja mislim) ne samo u Akademii nego u celom Distriktu Akademie Zagrebačke čim bez dvojbe to steći žele, da svi izobraženii stanovnici kraljevinah naših svoj maternji jezik dobro i izvarstno nauče. Nu, pitam ja s poniznim dopuštenjem: na kakovu će korist i svarhu biti učenje našega jezika kakovim uspehom kakovom posledicom kakovim trudom učit će ga stanovnici domovine naše, ako sa znanjem njegovim nikada nikakovo dobro skopčano nebude; ako po njem nitko ništa zaslužiti si nebude mogao; i ako mi nikad niti pomisliti nećemo, da ga u javni život uvedemo Zaisto će on bez toga, kao i do sada ostati u tmini, šnjim će se zabavljati samo oni, koji baš za to vremena imali budu, u ostalom neće ga opet veća strana naroda znati, a oni, koji se javnim životom bave, i koji su u javnih službah stavljeni sasvim će ga zanemariti kao i do sada; podignutje pako naših katedrah i učionah neće na drugo služiti, nego na zasleplenje domorodacah i tudjinah.

Znam ja, da mi kako smo ovde sakupljeni s veće strani naš jezik dobro neznamo, i da se u celoj našoj domovini osobe obadvojeg spola, koje u svom maternjim jeziku dobro govoriti, čitati i pisati znadu, lahko na parste prebrojiti bi mogle; a šta je tomu uzrok nego to: da ga mi u javnom životu i poslovih nigde neupotrebljavamo, i š njim se samo tako zabavljamo, kao gizdavi gospodar svojim plaćenim slugom.

Još nezna veća strana naroda našega, kakova je to višnja slast i milina svojim prirodjenim materinskim jezikom govoriti moći i smeti, to samo on iskreno ćutiti može, koj je duže vremena medju tudjemi narodi u tudjih daržavah stanovati i živiti morao. Mi naš jezik čuvamo još uvek samo za družinu i za naše kmetove. U občinski život i u poslove uveli smo u onih još barbarskih vremenah, kad su na celom svetu jedini jezik latinski za izobraženi i izdelani daržali, taj jezik; u družtveni život i familiu našu uvuko se je s vremenom jezik nemački i promenio našu prirodjenu narav i način mišljenja otacah naših; u Primorju pako učinio je isto jezik talianski. Šta smo mi stigli po tom, nego to: da smo se odtudjili sami sebi, da smo se odcepili od susedne jednorodne bratje naše, i da mnogi od naroda našega niti neznaju od kojega su naroda i koji puci po rodu, po karvi, i po jeziku k nama spadaju!!!

Mi gledamo svaki dan, kako domovina naša sve dublje i dublje propada, kao imanje one detce, koja pod više tutorah stoje, svaki od ovih tutorah stavi si nešta u žep, svaki si nešta prisvoji, najposle neće ostati detci ništa.

Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski –  to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu.

Tko može jednomu narodu zabraniti, da svojim prirodjenim jezikom govori...

Čuli smo mi jučer preuzvišenu gospodu Bana i Biskupa pred sakupljenimi slavnimi stališi i redovi ovih kraljevinah izjaviti se, da ćedu oni u velikom saboru ugarskom i magjarski govoriti, ako time stvari i domovini našoj hasniti budu mogli, mi se nismo protivili tomu, niti se protiviti želimo; nama je drago da su i preuzvišena ta gospoda toga mnenja, da Harvati i Slavonci u javnom životu nemoraju uvek kod jezika latinskog ostati, i njihova misao veseli nas zaisto tim više, budući da se ufati i nadati možemo, da oni s vremenom u Harvatskoj i Slavonii k Harvatom i Slavoncem harvatskoslavonski će govoriti, ako bude jedanput naš jezik u javni život uveden. 

Nu čitam ja u očiuh od mnogih ovde nazočnih tu misao: da mi to dopuštenje, da se naš materinski jezik u javni život i u poslove uvede, nikad i nikad zadobiti nećemo! A ja pitam slobodnim duhom: tko može celomu jednomu narodu, ako je taj i Bog zna, kako malen, nu ako istinitu i krepku volju ima, zabraniti, da svojim prirodjenim jezikom govori, da ga na parvo mesto stavi, i po tom narodnost svoju digne, tko može i srne slobodnomu narodu, kao što su konštitucialni Harvati i Slavonci, to zaprečiti. Ima li sile na svetu, koja ono, što Bog komu poda, uze ti sme ili pako, kojoj stvari drugo opredeljenje podati, nego joj ga Bog poda, a na što su jezici narodah odlučeni, to će svaki izmedju nas znati, ja mislim na taj cilj najviše, da se š njima narodi od drugih odlikuju, da se š njima služe, i da svaki narod svoj jezik nad svimi drugimi štuje, ljubi i uzvisuje. Vodimo dakle i mi već naš jezik k njegovomu cilju, i daržimo se u tom primera ostalih narodah europejskih koji svi martvi jezik s živimi zameniše, i po tom k narodnomu svo¬jemu razvitju najviše doprinesoše; pogledajmo samo na susedne puke, koji s nama pod jednim žezlom austrianskim stoje, svaki od njih Nemac, Talian i Magjar postavio je svoj jezik na parvo mesto, samo mi ponizni i krotki Slavjani, kojih u Carstvu 17 milionah ima, samo mi plašljivi Harvati i Slavonci, koji u domovini našoj s nikakvimi drugimi puci smešani nismo, bo¬jimo se našega jezika, volimo služit tudjemu, tudjoj volji, i činimo samo ono, što se drugim lepo i krasno vidi, i što je drugim hasnovito.

Ili je možebiti jezik slavnih predjah naših od providnosti nebeske, ili od kakvog prokletstva na to osudjen da uvek u robstvu i kod prostog puka prebiva da uvek u blatu kopa i da nikad u visinu poletiti nesme. Kuda toliki drugi jezici od našega manje mili i sladki, manje bogati i izdelani, manje krepki i silni, kroz toliko vekovah već lete i uzdaržavaju se. Pitam ja sve izkrene Harvate i Slavonce: što im na to sarce veli. Je da li je naš jezik, jezik najprostranii i najdalje razšireni u celom svetu, za večnu tminu, ili za jasnu bistru svetlinu stvoren ako je za parvo odhitimo ga onda, što hitrie za na veke u vekoviti grob! zaboravimo ga sasvime, nepodižimo nikakovih učionah i katedrah za njega, nego ogarlimo sa svom silom parvi živi, koj nam se nudi, bio taj aziatski ili europejski; možebiti da ćemo šnjime barem u tudjem kipu sretnii postati ali ako je za svetlost stvoren, a tko bi o tom i dvojio, moramo ga čistiti od svake tmine, koja ga sad još krije, moramo se samo za njega skarbiti, samo š njim najviše zabavljati se, i kao majka dete svoje nad svimi drugimi stvari ljubiti ga! On nam mora biti parvi sarcu našemu, on mora biti parvi i duhu našemu! Š njim i po njem moramo nesretnu našu domovinu i nesretni naš narod sretnimi učiniti! U njem neka nam se zakon daje i razglašuje, on neka bude trublja od buduće naše sreće i slave!

Mi smo potomci onih predjah koji su u staro vreme maternji svoj jezik na toliko ljubili, da su ga već u 9. stoletju izpovednici tako vere katoličke kao i garčke u istu carkvu uveli i njega time u svetu s najstariim garčkim i latinskim usporedili, a u domovini svojoj nad njimi ga uzvisili; mnogo ih je to truda stalo, nu oni su stalnostju svojom sve teškoće nadvladali, i još sada se velika strana našega naroda s njime u carkvi služi! Mi smo sini majke slave, koja je svojom detcom sav svet oplodila i koja samo zato tako duboko u tmini i potlačena leže, jer im je jezik potlačen; pokažimo dakle da smo vredni biti potomcima takovih predjah, da smo vredni sinovi takove majke, i da ono, što nas i jezik naš tlači, razdrobiti želimo, hoćemo, i možemo!!!

Ko svoj može biti, tudj neka ne bude...

Naš narod proslavio se je mnogo putah u Istorii junačtvom, smionstvom i postojanstvom, pomislimo samo na vremena Alexandra velikoga maćedonskoga, na slavne domaće naše vladare Ograna, Dušana i Krešimira, na branitelje od Metulja i Siska, na boj Grobnički, na rat sedmoi tridesetoletni, te na najnovii francuzki; u sva ta bojna vremena proslavio se je naš narod telesnom silom, i nadvladao puke kopjem u ruci, ali sada je nastalo 19. izobraženo stoletje, u kojem se puci duhom i umom medju sobom bore, trebalo bi dakle, da ih i time nadvladamo ili barem da se s njimi usporedimo, nu kako ćemo to učiniti, kad je duh naroda našeg, narodni naš jezik, u lancih, i kad se potlačen svagde tudjemu klanjati mora; radimo dakle složno i krepko, da se barem u domovini njemu drugi već jedared klanjali budu. 

Nemojmo se u tom obziru strašiti svake sene, koja nam grozi; nemojmo se bojati, da ćemo po tom ustav naš ili konštituciu našu i municipalna prava naša izgubiti, ona će time samo bolje ustanoviti i utvarditi se; nesvadjajmo se u domovini našoj kao bratja radi jedne stvari, koja nam svim jednako draga, jednako sveta biti mora, nego čuvajmo hrabro i bratski ono do zadnje kaplje karvi, što je naše; samo tako možemo u Harvatskoj i Slavonskoj ostati Harvati i Slavonci, a u svetu slobodni, nezavisni narod. Nemislimo, da jezik naš nije jošte prikladan zato, da ga u javne poslove uvedemo: ta on je bio prie 800 godinah jezik diplomatički harvatskih i sarbskih kraljevah, a kasnie i turskoga carstva, on je tako bogat, tako izdelan, tako blagozvučan, kao što je malo samo jezikah na svetu; on poseduje u ostalih slavjanskih narečjih neizcarpivo blago: zašto bi dakle bojali se i oklevali uvesti ga u javni život; zašto bi se bojali reći, da mi želimo, da nam se zakoni i zapovedi pišu u krasnom našem materinskom jeziku, kad se to nisu plašili učiniti drugi narodi, ko jim je jezik mnogo surovii i siromašnii "Ko svoj može biti, tudj neka ne bude!" 

Carni oblaci puni dažda i grada vise nad nami i domovinom našom, silne velike vode obkoljivaju nas od svih stranah, i groze nam strašnom poplavicom, kako se možemo mi od nje osloboditi, nego ako jame i kanale kopali budemo, po kojih se vode odcede, i ako tvardi most sagradili budemo, po kojem ćemo na suhom preko njih projti i od svake pogibelji izbaviti se; taj most je naš materinski jezik! Ako smo ga doma ustanovili, utvardili i podigli, neimamo se već strašiti ništa od nijedne strane od njedne stvari!!!

Na koncu činim pozorne stališe i redove tih kraljevinah, da nisam od one u galop tarčeće stranke, koja odmah i taki sve i sva steći želi; poznam ja dobro one velike predsude, onaj mali obškurantizam, i onu neizmemu nemarnost, koja u domovini našoj vladaju, i koja čine, da se sve tudje domaćemu i svaki tudji jezik materinskomu predpostavlja, zato sam ja samo toga mnenja, da bi slavni stališi i redovi na to jedankrat već misliti počeli, kako da svoj jezik tudjemu predpostave, i njega u javni život uvedu, i da se u molbi za podignutje katedrah narodnoga jezika ta klauzula prida, da mi te katedre zato molimo; budući da mislimo svremenom naš jezik polag primera drugih europejskih narodah u javni život i u poslove uvesti, i martvi živim zameniti; jer ako mi na to nikada niti pomisliti nećemo ostat ćemo kao i do sada ne narod nego sena naroda, a u Europi medju narodi, koji se svi živimi jezici služe, kao zapušteni mali otok na moru, i umreti ćemo zaista prie ili posle s martvim jezikom i mi, i to umreti kao onaj čovek, koi u celom svojem živlenju za uzdaržanje svog života baš ništa radio nije!!!

Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1848.)

Primjer 2. 

Na početku Domovinskoga rata, 30. kolovoza 1991., Vlado Gotovac održao je govor pred tadašnjim Zapovjedništvom 5. vojne oblasti u Zagrebu. Obratio se u tom trenutku generalima JNA koji su se još nalazili u zgradi Zapovjedništva, majkama koje su se okupile sa zahtjevom da se njihovi sinovi, koji su u jugoslavensku vojsku otišli služiti vojni rok prije početka rata, puste svojim kućama i, naposljetku, obratio se hrvatskomu narodu – kako onda, tako i danas:

»Oni imaju obraza da, zaposjevši sve naše svete građevine, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj! Oni nam prijete da će na odlasku sve uzeti, sve odnijeti. Oni nam kažu da će iza sebe ostaviti samo pustoš. Pa mi znamo da će otići jedino s onim što će ukrasti jer nikada ništa drugo nisu ni imali. (…) Oni će, prijete, uzeti sve. A pitam ja tu gospodu: gdje su i čime su stekli pravo na bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina? Koji su njihovi gradovi? Koji su njihovi dvorci? Koje su njihove palače? Neka slobodno uzmu sve što je njihovo. A mi dobro znamo da oni ništa nemaju! Oni se ne boje uništavanja jer se njima nema što uništiti! (…) Mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju domovinu, svoju naciju. Neka nas puste na miru!«

Vladimir "Vlado" Gotovac (Imotski, 18. rujna 1930. – Rim, 7. prosinca 2000.), hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar.

Taj Gotovčev govor smatra se biserom u povijesti hrvatskoga govorništva i bilo bi ga poželjno promatrati i analizirati u kontekstu trenutka u kojem je izgovoren. Stoga je neshvatljivo i civilizacijski poražavajuće kada jedan takav govor nakon više od 30 godina od svoga nastanka i nakon više od četvrt stoljeća od završetka Domovinskoga rata može tako precizno i tako jasno opisivati sadašnji trenutak u kojem ni Jugoslavije, ni Komande, ni generala u njoj više nema, ali je zato ostala ta, očito, vječna potreba posezanja za onim što pripada drugomu. 

Za kraj, obveznici službene uporabe hrvatskoga jezika su tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe koje imaju javne ovlasti, odnosno sva javnopravna tijela u Hrvatskoj. Zakon o hrvatskom jeziku važan je korak u isticanju vrijednosti i očuvanju bogatstva hrvatskog jezika u njegovoj punini i raznovrsnosti, bilo da je riječ o hrvatskom standardnom jeziku ili o hrvatskim narječjima (čakavsko, kajkavsko i štokavsko). Hrvatski je jezik u svojoj ukupnosti jedna od temeljnih sastavnica hrvatskog nacionalnog identiteta i hrvatske kulture. On je nematerijalno kulturno dobro i dragocjeno naslijeđe koje pripada svima nama. Stoga se o njemu hrvatska država dužna skrbiti onako kako to rade najbolje uređene države koje drže do svoje kulture. Ovo je bilo malo poduža digresija. Toliko i hvala.