Sunday, September 11, 2022

Deposit refund schemes (DRS)




Most people feel helpless. As if they have no control over their life. In truth, you have more control over that world than you think. It has been said that luck is what happens when opportunity meets preparedness. 


Imagine two men walking down the street on a windy day. A piece of paper blows along the sidewalk in front of one man, then the other. The first man ignores the litter, keeping his eyes on the block up ahead. The second man peers at the scrap realize it’s a $20 bill and picks it up. Is that person luckier?

No. The same opportunity crossed the path of both men, but only one of them was prepared to act. I'm not saying that you should dig through the trash and look at the floor, but... 





This is how people in Croatia improve their budget and help recycle at the same time.

The Deposit Refund System in Croatia started with its implementation in 2006 and the decision was driven by increasing quantities of packaging waste since the 1990s as a result of the rising use of non-refillable beverage packaging: PET, bottles, and cans. The system foresees that a deposit is established for one-way beverage containers of greater volume than 0.2l made of plastic (PET), metal (aluminum and iron), and glass containing alcoholic and non-alcoholic beverages, water, fruit juices, and soft drinks. Milk and milk-containing beverages are subject to an exception and are excluded from the system. A returnable fee of 0.50 HRK (0,06€) is to be applied per packaging unit regardless of the material and size. The take-back process is established in each retail store (automatically by reverse vending machines or manually) where beverages packaged in aluminum, iron, PET, or glass are sold to end consumers with the exception of small retailers (which have less than 200m2).





Learning by example

A container deposit scheme in South Australia which applies an AUD 0.10 refundable deposit to beverage containers has led to a three-fold reduction in the number of beverage containers becoming litter on beaches.

In 2001, Israel introduced a deposit refund law that applies a deposit of ILS 0.25 to glass and plastic containers smaller than 1.5 liters. A cost-benefit analysis in 2010 concluded that the law had had a positive impact, with total benefits exceeding total costs by around 35%, and potentially greater benefits if the scheme were also applied to larger bottles.

In Ecuador, a refundable USD 0.02 deposit paid per PET beverage bottle (in 2011) led to a significant increase in PET bottle recycling, increasing from 30% in 2011 to 80% in 2012, when 1.13 million of the 1.4 million PET bottles produced were recycled.

The USA has no federal legislation on bottle refund schemes, but several States have introduced ‘bottle bills’. The California Redemption Value (CRV) is USD 0.05 for containers smaller than 0.7 liters and USD 0.10 for larger containers. Since its introduction in 1987, it is estimated that 300 billion aluminum, glass, and plastic beverage containers have been recycled.


In the US, the weight of a can fluctuates with various brand designs, but they tend to be around a half-ounce per can. At an average of 59 cents per pound, that makes a single can worth about 1.8 cents. At that rate, you could make $20 for about 1,000 cans (or 84 12-packs of 12-ounce cans). 





Measuring success – and looking for ways to improve

Zeljko Serdar, CEO, and founder of CCRES comments: “By working on the DRS system, we utilize our know-how in the field of digital transformation of waste management. It is very motivating for us to participate in a project with such a positive impact on recycling. When it comes to financial matters, it’s important to keep your eyes and ears open and to know where you are. Only then will you spot the opportunity when it crosses your path. Sometimes we all just need a little help opening our eyes."




2 comments:

  1. Iako je Hrvatska jedna od prvih europskih zemalja koja je još 2005. uspostavila sustav povratne naknade za ambalažu od pića i napitaka, ona od svih država članica EU-a, koje imaju takve sustave, ima najnižu naknadu koja iznosi samo sedam centi, dok Njemačka ima 25, a Finska i do 40 centi.

    Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je na upit HINA-e o povećanju iznosa povratne naknade odgovorilo da će njega propisati Vlada novom Uredbom o naknadi gospodarenja otpadom i povratnoj naknadi.

    Njemačka ima povratnu naknadu od 25 centi, Nizozemska od 15 do 25, Finska od 10 do 40, Norveška od 20 do 30 centi. Danska plaća od 13 do 39 centi, Švedska od 12 do 19, Slovačka 15, Island 12, a Estonija, Latvija i Litva po deset centi. Okolišne udruge pozvale su Ministarstvo na povećanje povratne naknade za ambalažu od pića koja je "sramotno najniža u EU-u". Smatraju da iznos od sedam centi ne predstavlja dovoljno snažnu motivaciju za povrat takve vrste ambalaže. Udruge smatraju da bi minimalna povratna naknada u Hrvatskoj trebala iznositi 10 centi, kako bi se zajamčila visoka stopa prikupljanja i maksimalna količina materijala za recikliranje u lokalnoj industriji. Napominju da povratna naknada nije dio cijene proizvoda s obzirom na to da se taj iznos u potpunosti nadoknađuje potrošačima ako se ambalaža vrati na mjesto preuzimanja. Udruge za zaštitu okoliša, koje su dio Platforme za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Hrvatskoj zajedno s platformom Reloop i mrežom European Environmental Bureau ističu da je potrebno unaprijediti postojeći model kružnog gospodarstva u Hrvatskoj.

    Uvođenjem sustava povratne naknade za ambalažu od pića stvoren je, kažu, model odvojenog prikupljanja otpada koji garantira veću stopu prikupljanja i omogućuje kvalitetnu sirovinu za recikliranje plastike. Pozivaju Ministarstvo na proširenje sustava tako da obuhvati i jednokratnu ambalažu od pića veću od tri litre te drugu ambalažu tekućih jestivih proizvoda, tekućih kozmetičkih proizvoda i proizvoda za čišćenje. Upravo sustav povratne naknade garantira veću stopu povrata otpadne ambalaže, a veća naknada garantira još veći povrat, smatraju udruge.


    U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja pripremaju novi "Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku". Ministarstvo će nakon analize zaprimljenih primjedbi, izraditi finalnu verziju Pravilnika te ga uputiti u daljnju proceduru donošenja. Njime se propisuje proširenje postojećeg sustava povratne naknade za pića s ambalažom volumena manjeg od dva decilitra, primjerice na staklene bočice od jednog decilitra za alkoholna pića, te ograničavanje gornjeg volumena na tri litre. Propisuje se i proširenje sustava na višeslojnu ambalažu s pretežno papir-kartonskom komponentom, primjerice tetrapak ambalaža, te na plastičnu ambalažu koja nije od PET-a. U Ministarstvu kažu da novi Pravilnik propisuje i da se sve vrlo lagane plastične vrećice za nošenje (tanje od 15 mikrona) koje se upotrebljavaju za voće i povrće i drugu rasutu hranu, i trenutačno se ne naplaćuju, ubuduće moraju obvezno naplaćivati potrošačima te se ne smiju izlagati i prodavati na blagajnama.

    Također, na mjestima gdje potrošač u njih stavlja robu mora biti istaknuta njihova cijena. Ministarstvo time želi spriječiti nekontrolirano besplatno dijeljenje tih vrlo laganih vrećica od prodavatelja, odnosno njihovo prekomjerno uzimanje od potrošača, što na kraju često završava odbacivanjem u okoliš. Cilj im je i potaknuti upotrebu debljih plastičnih vrećica koje, zbog veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu, mnogo rjeđe od vrlo laganih završavaju odbačene u okolišu. Cilj im je i potaknuti upotrebu vrećica od alternativnih materijala. Ministarstvo predlaže i mjere za smanjenje potrošnje određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu - plastičnih čaša za napitke i spremnika za hranu. Predlaže i mjere za podizanje svijesti o štetnosti odbacivanja tih proizvoda u okoliš i dostupnosti alternativa koje se mogu višekratno rabiti.

    ReplyDelete
  2. Novi Pravilnik donosi se zbog obveze Hrvatske da se u nacionalno zakonodavstvo prenesu odredbe EU-ovih direktiva, kao i zbog obveze da se postojeći sustav gospodarenja otpadnom ambalažom uskladi sa Zakonom o gospodarenju otpadom iz srpnja 2021. U Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost podsjećaju da je Hrvatska jedna od prvih europskih zemalja koja je još 2005. uspostavila sustav povratne naknade za ambalažu od pića i napitaka.
    Cijelim sustavom upravlja Fond, a u njega je uključeno oko 2100 prodajnih mjesta koja prihvaćaju ambalažu. Fond trgovcima refundira isplaćeni iznos povratne naknade koja je prije iznosila 50 lipa, a sad, nakon uvođenja eura, građani dobivaju sedam centi. I u Fondu kažu da je to jedna od nižih povratnih naknada jer je u ostalim zemljama EU-a, koje imaju razvijeni depozitni sustav, ona u rasponu 10 do 40 centi. Unatoč tomu, u Fondu ističu da prema prosječno godišnjoj stopi sakupljanja takve ambalaže koja iznosi preko 80 posto Hrvatska spada u sam vrh te ostvaruje ciljeve kružne ekonomije. Od kada je uspostavljen sustav povratne naknade u Hrvatskoj je prema evidenciji Fonda sakupljeno 11 milijardi različitih plastičnih i staklenih boca te limenki pića. Sva ta ambalaža isporučena je domaćim oporabiteljima na daljnju reciklažu. Ostale vrste plastike, stakla i metala odvojeno se prikupljaju preko komunalnih društava koja su u vlasništvu gradova i općina. Fond je za jedinice lokalne samouprave nabavio spremnike za odvojeno prikupljanje otpada. Iz Fonda navode kako je tendencija da se ona ambalaža koja na sebi nosi oznaku povratne naknade i dalje vraća prodavateljima jer na taj način oporabitelji dobivaju čistu i kvalitetnu sirovinu, a Hrvatska ostvaruje zacrtane ciljeve u zaštiti okoliša.

    Pozdravljamo i proširenje postojećeg sustava povratne naknade, što je korak prema većem stupnju odvojenog prikupljanja otpada, no recikliranje ne može biti glavno rješenje, jer se recikliralo samo devet posto otpadne plastike. Naše zakonodavstvo još nije uspjelo dati jasan signal da nije poanta u zamjeni jednokratne plastike drugim materijalima za jednokratnu upotrebu, primjerice papirom jer zamjena može značiti pritisak na neki drugi resurs, a također ne mijenja tzv. kulturu bacanja.
    Trebamo se okrenuti proizvodima za višekratnu upotrebu i sustavima za ponovno punjenje. O tome treba razmišljati i kad se pišu zakoni, i kad se provode kampanje za informiranje javnosti i kad se dodjeljuju financijski poticaji poduzetnicima.

    ReplyDelete