Let’s plough Croatia’s fields
The Oikon institute for applied ecology from Zagreb and several experts in agronomy, ecology, forestry and geoinformatics have launched an initiative called “Let’s plough Croatia’s fields”, aimed at urgently boosting the country’s agricultural sector.
Considering that half of the food products in Croatia are imported and the consequences of the coronavirus crisis are only starting to build up, Oikon has decided to use its knowledge and capacity to urgently boost Croatia’s agriculture because Croatia has huge potential, it only needs to know how to utilise that potential, the experts said.
Expert Vladimir Kusan said Oikon experts had conducted a preliminary spatial analysis of potential farmland in Croatia and identified more than 400,000 hectares of idle arable land which could start to be cultivated and used to produce food in a relatively short period of time.
Kusan added that the preliminary maps also include land possibly infested with land mines, however, such land will be eliminated from a new, detailed map that is being made and should be completed in about ten days.
“If it is estimated that one square metre of arable land daily is required per capita, which means that one hectare can feed 27 people an entire year, according to our preliminary calculations, this area of 400,000 hectares could potentially feed almost 11 million people a year,” Hrvoje Kutnjak from the Zagreb Faculty of Agronomy, explained.
That figure is probably significantly lower because a part of the land on the map is not usable and two plots of land may not be equally productive, he said.
“Every crisis is an opportunity. Let’s use this opportunity and mobilise Croatia’s farming potential. Let’s plough Croatia’s fields!,” said Oikon director Dalibor Hatic.
Zaorimo hrvatska polja!
Budući da više od polovine prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj dolazi iz uvoza, a kriza uzrokovana koronavirusom tek se zahuktava, odlučili smo upregnuti svoje znanje i kapacitete za hitno pokretanje hrvatske poljoprivrede.
Uslijed teških vremena uzrokovanih pandemijom korona virusa, brojne su države, uključujući i svjetske velesile, prisiljene preispitati svoje politike vezane uz samoodrživost nacije. Pored energije i vode, tu svakako ubrajamo i hranu. Kako bi svojim građanima to osigurale, neke su države već poduzele mjere kojima će ograničiti izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda.
U Hrvatskoj, gdje uvoz potrebnih prehrambenih proizvoda iznosi više od 50 posto, ovo postaje goruća tema u svjetlu očekivanih problema u nadolazećoj ekonomskoj krizi poput smetnji u distribucijskim lancima, nemogućnosti da se zbog društvene distanciranosti poljoprivredni proizvodi prikupe i obrade, problema koji se očekuju u skladištenju proizvoda, itd. Sve su to teme na kojima hrvatsko društvo mora raditi odmah i bez odlaganja kako nam ova poljoprivredna sezona ne bi pobjegla i kako ne bismo imali nestašicu hrane.
Sa željom da u tome pomognemo, odlučili smo upregnuti svoje znanje i kapacitete te učiniti što možemo i što znamo. Okupili smo nekoliko naših odličnih stručnjaka s bogatim iskustvom na području agronomije, ekologije, šumarstva i geoinformatike te zajedno pokrenuli inicijativu pod nazivom „Zaorimo hrvatska polja!“, jer Hrvatska ima velike potencijale, samo ih moramo znati i moći iskoristiti – smatra naš direktor g. Dalibor Hatić.
Dr. sc. Vladimir Kušan, član Uprave Oikona i voditelj dva Oikonovih zavoda, dodaje: – Kao prvi korak napravili smo preliminarnu prostornu analizu potencijala poljoprivrednih površina u Republici Hrvatskoj i identificirali preko 400.000 ha nekorištenog poljoprivrednog zemljišta, koje bi se u razmjerno kratkom roku moglo početi obrađivati ili koristiti za proizvodnje hrane. Nekorišteno je sve ono zemljište koje se može koristiti za poljoprivrednu namjenu, a u zarastanju je ili se ne koristi. U ovim preliminarnim kartiranim površinama nalazi se i minirano zemljište, no sva sumnjiva minska područja ćemo radi sigurnosti izbaciti iz nove detaljne i precizne karte na kojoj već užurbano radimo te očekujemo da će ona kroz desetak dana biti završena.
Ako procijenimo da je po glavi stanovnika potreban jedan kvadratni metar oranice dnevno, odnosno da jedan hektar može prehraniti 27 osoba kroz cijelu godinu, prema našoj preliminarnoj računici ovom površinom od preko 400.000 ha potencijalno bi se moglo prehraniti gotovo 11 milijuna ljudi godišnje! Ta brojka je naravno značajno manja jer tu moramo uzeti u obzir da dio zemljišta u ovoj karti bez ulaganja nije pogodan za konvencionalnu intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, no taj nam je podatak vrlo dobar pokazatelj da Hrvatska itekako ima mogućnosti i potencijal prehraniti ne samo svoje građane već proizvesti hranu i sirovine za izvoz – objašnjava doc. dr. sc. Hrvoje Kutnjak s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. sc. Zrinka Mesić iz Oikona, ujedno i profesorica na Veleučilištu u Karlovcu, smatra da: – Prema Ustavu Republike Hrvatske zemljište, biljni i životinjski svijet, odnosno priroda imaju “osobitu zaštitu” Republike. Veliki broj zaraštenih poljoprivrednih površina predstavlja naš neiskorišteni resurs, ali smanjuje i raznolikost našeg biljnog i životinjskog svijeta. Pokretanje obrađivanja neobrađenog poljoprivrednog zemljišta bitno je i za zaštitu biljnog i životinjskog svijeta.
Oikon svoje karte i sve svoje daljnje analize stavlja na raspolaganje svima u Republici Hrvatskoj koji od njih mogu imati koristi. Rezultate svoje analize po pisanom zahtjevu i bez naknade dostavit ćemo u formatu aktivne baze prostornih podataka jedinicama lokalne samouprave, Ministarstvu poljoprivrede, Agenciji za plaćanja u poljoprivredi i ostalim akterima koji su ključni u kreiranju i provedbi poljoprivrednih politika.
Pozivamo sve koji žele i koji mogu doprinijeti da se čim prije priključe inicijativi „Zaorimo hrvatska polja!“ Svaka kriza je i prilika. Iskoristimo ovu priliku i mobilizirajmo hrvatski poljoprivredni potencijal. Zaorimo hrvatska polja! Posadimo hrvatske vrtove! Uredimo pašnjake i naselimo ih životinjama! Ali djelujmo odmah! – naglašava Dalibor Hatić.
Imate li pitanja i prijedloge vezane uz inicijativu „Zaorimo hrvatska polja!“? Želite li nam se priključiti i doprinijeti svojim znanjem? Javite nam se e-poštom na: zaorimohrvatskapolja@oikon.hr.
Na društvenim mrežama koristimo: #zaorimohrvatskapolja
Napomena: Na kartama su prikazane površine koje su pogodne za korištenje u poljoprivredi a trenutno se ne koriste, bivše oranice obrasle višegodišnjim korovima ili grmljem, travnjaci i bivši pašnjaci u zarastanju, površine makija i gariga koje su izgorjele u požarima i sl.
Hvale vrijedna akcija dolazi iz vodeće konzultantske kuće u području zaštite okoliša i prirode
| Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju |
| Trg senjskih uskoka 1-2 |
| HR-10020 Zagreb |
| T +385 1 5507 100 |
| F +385 1 5507 101 |
| E oikon@oikon.hr |
Vlastitom proizvodnjom pokrivamo prosječno oko 50 posto potreba stanovništva za hranom, kako u kojim kategorijama. Što se tiče žitarica, prosječna samodostatnost je oko 120 posto. Kod pšenice se kreće od 120 do 170 posto, kod kukuruza od 103 do 136 posto, ječam od 90 do 120 posto, ovisno o klimatskim prilikama. Kod uljarica je situacija znatno bolja pa je samodostatnost u soji narasla zadnjih godina do preko 500 posto, a kod uljane repice i suncokreta samodostatnost je također preko visokih 200 posto.
ReplyDeleteKod povrća nam je prosječna samodostatnost zadnjih deset godina 63 posto. Približavamo se samodostatnosti kod kupusa, kod krumpira i rajčica s oko 80 posto, dok je kod svog ostalog povrća prisutan izuzetno veliki uvoz.
Kod voća samodostatnost jako oscilira i ovisi o godinama i klimatskim uvjetima te joj je prosječna razina u zadnjim godinama oko 55 posto. Samodostatni smo u proizvodnji mandarina i višanja, a u pojedinim godinama i u proizvodnji jabuka.
Najgora je situacija kod mlijeka gdje nam samodostatnost pada svake godine do sada i proizvodimo manje od 50 posto vlastitih potreba. Kod mesa je samodostatnost prosječno 70 posto, od toga junetina 73 posto, svinjetina 60 posto, piletina 90 posto. Kod jaja je samodostatnost dosta blizu vlastitih potreba, osim u vrhuncima potrošnje za Uskrs i blagdane.
Ono što se zove prehrambeni nacionalizam već gledamo unazad nekoliko tjedana, a toga će biti sve više kako kriza bude odmicala.
Zemlje čuvaju hranu za sebe, pa Bloomberg izvještava o panici među vladama zbog protekcionističke politike, do jučer nedopustive na slobodnim tržištima.
Tehnički gledano, u svijetu je trenutačno dovoljno hrane za prehranu cijele populacije i u skladištima je dovoljno nekvarljivih namirnica poput pšenice, riže i kukuruza, ali dostupnost ovisi o političkim odlukama i trenutačnim uvjetima transporta.
ReplyDeleteIz statistike je razvidno da proizvode koje izvozimo najčešće izvozimo u obliku sirovina s nikakvim ili minimalnim stupnjem dorade, a kulture i proizvodi koji zahtijevaju radnu intenzivnost polako gube bitku s uvozom, s obzirom na to da takve proizvodne aktivnosti zahtijevaju visoki stupanj ulaganja, pogotovo u opremu, edukaciju radne snage kao i primjerenu logistiku.
Ovu krizu mnogi vide kao priliku za revival hrvatske poljoprivrede. Je li takvo što uopće moguće? Primjerice, dr. Vladimir Kušan iz Oikona, instituta za primijenjenu ekologiju, izračunao je ovih dana da Hrvatska ima više od 400 tisuća hektara neobrađenog zemljišta. Direktor Oikona Dalibor Hatić - koji je i pokrenuo inicijativu »Zaorimo hrvatska polja! - kaže da su posljedice epidemije prava prilika za »mobilizaciju hrvatskog poljoprivrednog potencijala«.
U svakom slučaju, ako se Hrvatska ne bude pobrinula za obnovu i zaštitu vlastite proizvodnje, na to će je prisiliti ponašanje drugih država.
Prema dostupnim podacima za 2018. Hrvatska je samodostatna u proizvodnji žitarica za gotovo sve kulture. U proizvodnji pšenice ukupno 143,18 posto, kukuruza 140,08 posto, ječma 113,26 posto, zobi 108,91 posto, tritikale 103,04 posto. Negativno se izdvaja samo raž i suražica s razinom samodostatnosti od 66,94 posto i ne proizvodimo dovoljno da bismo zadovoljili svoje potrebe. Uspoređujući s 2013. godinom ulaska u Europsku uniju, samodostatnost grupe proizvoda žitarice povećala se sa 112 posto na 136,75 posto. Što se tiče proizvodnje uljarica samodostatnost je u 2018. bila za soju 570,80 posto, suncokreta 170,51 posto, uljane repice 294,26 posto, dok su ostale uljarice ukupno na razini 68 posto. Uspoređujući s 2013., godinom ulaska u Europsku uniju, samodostatnost grupe proizvoda uljarice povećala se s 215 posto na 308 posto. Samodostatnost ulja iz uljane repice je najveća (555 posto), maslinovog ulja 52,97 posto, a najmanje smo samodostatni u proizvodnji sojinog ulja, 37,41 posto. U odnosu na 2013. samodostatnost grupe proizvoda ulja povećala se s 28 posto na 71 posto.
ReplyDeleteSamodostatnost u proizvodnji mesa, pak, u 2018. je bila na razini 70,64 posto, što je smanjenje u odnosu na 2013. godinu za jedan posto. Najveću samodostatnost bilježimo u proizvodnji peradarskog mesa (79,82 posto) koja je smanjena u odnosu na 2013. godinu za pet posto, a nešto manje u proizvodnji goveđeg (70,69 posto), svinjskog (63,82 posto) te ovčjeg i kozjeg mesa (65,59 posto). S proizvodnjom jaja u 2018. godini zadovoljavamo 83 posto vlastitih potreba što je smanjenje u odnosu na 2013. od skoro pet posto.
ReplyDeleteProizvodnjom voća u 2018. za većinu kultura nismo mogli zadovoljiti vlastite potrebe. Dok smo u proizvodnji mandarina sa 102,60 posto, te trešanja i višanja (128,43 posto) bili samodostatni, u proizvodnji ostalih kultura zaostajemo. Proizvodnjom jabuka gotovo zadovoljavamo vlastite potrebe (92,03 posto), a najnižu samodostatnost bilježimo za breskve i nektarine (22,47 posto), stolno grožđe (25,66 posto) i limune (2,17 posto). U odnosu na 2013. samodostatnost grupe proizvoda voće smanjila se sa 63 posto na 48 posto. Ukupna samodostatnost povrća kreće se tako oko 60 posto posljednjih godina, no ni u jednoj kulturi ne bilježimo dovoljnu proizvodnju kojom možemo zadovoljiti vlastite potrebe. Najviše proizvodimo kupusa (90,12 posto), lubenice i dinje (77,15 posto) i svježe rajčice (71 posto), a najmanje cvjetače i brokule (37,54 posto) i mrkve (37,50 posto). Nadalje, u proizvodnji sirovog mlijeka i mliječnih prerađevina u 2018. bilježili smo razinu samodostatnosti od 69,82 posto. Proizvodnja vina zadržala se na razini 73 posto, kao i u 2013., dok je proizvodnja šećera smanjena s 98 posto na 80 posto, a meda s 99 posto na 84 posto.