Humoralni imunitet se također naziva imunitet posredovan antitijelima. Uz pomoć pomoćnih T stanica, B stanice će se diferencirati u plazma B stanice koje mogu proizvesti antitijela protiv specifičnog antigena. Humoralni imunološki sustav se bavi antigenima iz patogena koji slobodno cirkuliraju ili izvan zaraženih stanica. Protutijela koja proizvode B stanice vezat će se za antigene, neutralizirajući ih ili uzrokujući lizu (otapanje ili uništavanje stanica lizinom) ili fagocitozu.
Stanična imunost javlja se unutar inficiranih stanica i posredovana je T limfocitima. Antigeni patogena su izraženi na površini stanice ili na stanici koja predstavlja antigen. Pomoćne T stanice oslobađaju citokine koji pomažu aktiviranim T stanicama da se vežu na kompleks MHC-antigena zaraženih stanica i diferenciraju T stanicu u citotoksičnu T stanicu.
Nakon infekcije virusom SARS-CoV-2 ili cijepljenja dolazi do reakcije imunosnog sustava organizma koja dovodi do stvaranja specifičnih stanica zvanih limfociti. Limfociti su stanice koje cirkuliraju putem krvi i obavljaju svoje specifične funkcije u svrhu obrane organizma od virusa. Postoji velik broj limfocita, ali ih dijelimo u dvije osnovne skupine: limfocite T i limfocite B. Limfociti B su stanice koje stvaraju antitijela, a ona specifično prepoznaju virus te se na njega vežu, neutraliziraju ga i sprečavaju ulazak virusa u naše zdrave stanice. Ako virus ipak uspije dospjeti u naše zdrave stanice, u njima započinje replikacija virusne nasljedne upute te virusnih proteina i stvaranje novih virusnih čestica. Takve patološki promijenjene, bolesne stanice (prethodno fagocitirane od strane antigen predočnih stanica) mogu prepoznati naši limfociti T, koji u svojim granulama sadrže brojne citotoksične tvari, a na površini specifične stanične receptore. Stanični receptori limfocita T imaju sposobnost naše bolesne stanice potaknuti na programiranu staničnu smrt, čime stanica u kojoj se virus nalazi odumire te je spriječeno daljnje umnažanje virusa. Limfociti T čine prvu liniju naše stanične imunosti koja je naziv dobila upravo po tome što je posredovana stanicama - limfocitima T, a ne antitijelima.
Dio limfocita T i limfocita B nakon preboljene infekcije ili cijepljenja ima sposobnost pretvorbe u stanicu sa specifičnom funkcijom koju nazivamo memorijska stanica. Memorijske stanice imaju sposobnost pamćenja virusnih dijelova kako bi se aktivirale u trenutku kada organizam dođe u ponovni doticaj s virusom. Takve stanice višestruko ubrzavaju stvaranje aktivnih limfocita T koji će prepoznati bolesne stanice inficirane virusom i uništiti ih. Također, memorijske stanice ubrzavaju stvaranje limfocita B, koji će produkcijom antitijela neutralizirati slobodne virusne čestice u krvi. Tajna dugovječnosti stanične imunosti upravo je u memorijskim stanicama, a istraživanje objavljeno u jednom od najcitiranijih svjetskih časopisa - Nature otkriva da je stanična imunost na virusni antigen N trajala čak 17 godina u pacijenata nakon infekcije SARS-om 2003. godine.
Sva cjepiva koja su sada na tržištu zasnivaju se na prezentaciji virusnog antigena S našem imunosnom sustavu kako bi naše stanice mogle prepoznati spike (S) protein virusa i pravodobno reagirati tijekom ulaska virusa u naš organizam. S druge strane, tijekom infekcije virusom SARS-CoV-2 dolazi do razgradnje cijele virusne čestice, obrade većeg broja različitih virusnih antigena uključujući i antigen S te naš imunosni sustav stvara zaštitu protiv svih virusnih komponenti. Istraživanja koja su u tijeku pokazuju da je razina imunosne reakcije na S protein virusa podjednaka u cijepljenih i onih koji su preboljeli covid-19.
Humoralni imunitet i imunitet posredovan stanicama dvije su vrste adaptivnog imunološkog odgovora koji omogućavaju ljudskom tijelu da se ciljano brani od štetnih agenasa kao što su bakterije, virusi i toksini. Iako postoji određeno preklapanje između ovih krakova imunološkog odgovora - oba se oslanjaju na funkcije limfoidnih stanica - postoje i neke važne razlike. Može se steći humoralni imunitet na određenu infekciju ili bolest ako se daje s protutijelima od nekoga tko je prethodno bio izložen istoj infekciji, zaobilazeći humoralni odgovor. Međutim, imunost posredovana antitijelima uključuje skup molekularnih komponenti i procesa koji se razlikuju od imunosti posredovane stanicama. U ovom članku definiramo humoralnu imunost i stanični imunitet, raspravljajući o različitim imunološkim procesima, svrhama i važnim tipovima stanica.
Jačina stanične imunosti je individualna karakteristika koja se zasniva na velikom broju faktora uključujući i genetsku podlogu pojedinca. Trenutno ne možemo predvidjeti kakva će biti reakcija na virus u pojedine osobe niti znamo koja je to razina stanične imunosti koja nas štiti od zaraze ili teškog oblika bolesti. Međutim, recentna znanstvena literatura objavljena u vodećem medicinskom časopisu Lancet navodi izrazito nisku pojavnost reinfekcije u osoba koje su preboljele i stvorile staničnu imunost na virus SARS-CoV-2. Humoralna imunost omogućuje neutralizaciju virusnih čestica u krvi i sprečava njihov ulazak u stanice, dok stanična imunost prepoznaje inficirane stanice, uništava ih i time zaustavlja daljnje širenje virusa. Svaki rezultat testa interpretira se individualno u kontekstu kliničke slike pacijenta, njegovih komorbiditeta, razine stanične i humoralne imunosti te prema potrebi i genetske analize.
Nakon preboljenja infekcije SARS-CoV-2 razvija se stanična imunost na različite virusne antigene, što znači da se naš imunosni sustav može boriti prepoznajući različite dijelove virusa. Ako s vremenom dođe do promjena u virusnim antigenima, stanična imunost može prepoznati druge komponente i tako aktivirati obranu protiv virusa. Zanimljivo je da su istraživanja pokazala da na pojedine virusne antigene postoji križna reaktivnost te tako stanična imunost protiv virusnog proteina N u osoba koje su 2003. preboljele SARS može križno reagirati i prepoznati protein N virusa SARS-CoV-2.
Stanična imunost nastaje kao reakcija na gotovo sve infektivne bolesti te se razvija i prilikom infekcije drugim virusima i mikroorganizmima. S obzirom na dugotrajnost stanične imunosne memorije te s obzirom na mogućnost križne reaktivnosti, stanična imunost izuzetno je značajna komponenta našeg imunosnog sustava. Nedavno objavljena znanstvena studija u američkom medicinskom časopisu JAMA navodi zabrinutost zbog pojave probojnih infekcija nakon cijepljenja protiv SARS-CoV-2 virusa te ističu nepouzdanost razine titra antitijela kao zaštite od zaraze virusom SARS-CoV-2. Za razliku od antitijela čiji titar ubrzano pada s vremenom, trenutna saznanja ukazuju na dugotrajnost stanične imunosti i njezinu važnu ulogu u održavanju imunosne zaštite.
Reference:
F.S. Dhabhar, in Encyclopedia of Stress (Second Edition), 2007
J. Descotes, in Encyclopedia of Toxicology (Third Edition), 2014
E. Diane Williamson, in Vaccines for Biodefense and Emerging and Neglected Diseases, 2009
Linda Kidd, Edward B. Breitschwerdt, in Canine and Feline Infectious Diseases, 2014
A.J. Zajac, L.E. Harrington, in Reference Module in Biomedical Sciences, 2014
GUSTAVO PACHECO-LÓPEZ, ... MANFRED SCHEDLOWSKI, in Psychoneuroimmunology (Fourth Edition), 2007
N.V. Bhagavan, Chung-Eun Ha, in Essentials of Medical Biochemistry, 2011
Tom R. Phillips, in Encyclopedia of Immunology (Second Edition), 1998
Puno je pitanja došlo nakon što je Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u središnjem Dnevniku HTV-a govorio o ocjeni HALMED-a koji je ocijenio da je smrt 33-godišnjeg mladića povezana s cjepivom. Kaić kaže da obitelj preminulog muškarca može podići tužbu, ali pitanje je protiv koga jer cijepljenje u Hrvatskoj nije obavezno. You're on your own. Da objasnim, kada se radi o cjepivima iz obveznog programa cijepljenja, kada je neka država (u ovom slučaju RH) rekla da se djeca ili stariji moraju cijepiti, pa ako onda dijete ili
ReplyDeletenetko stariji ima nuspojave ili od istog izgubi život, država (na nacionalnoj razini, nuspojave cjepiva prati HALMED u suradnji s HZJZ-om) preuzima odgovornost za to. Nadalje, člankom 59. Zakona o lijekovima propisano je da davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet proizvođača i/ili nositelja odobrenja ne oslobađa od materijalne niti kaznene odgovornosti. Navedene zakonske odredbe vezane uz odgovornost proizvođača/ili nositelja odobrenja primjenjuju se i u slučaju cjepiva protiv bolesti Covid-19. U Zborniku Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci još 2018. godine je na tu temu objavljen članak “Naknada štete prouzročene cijepljenjem”, o čemu sam već pisao početkom 2020-te znajući da će biti teških ozljede i smrt zbog nuspojava cijepljenja. Priča o odgovornosti proizvođača cjepiva nije meni pala s neba. Naime, Financial Times je još u kolovozu izvijestio da lobisti farmaceutskih kompanija koji su proizveli cjepivo, intenzivno kruže Briselom u nadi da će izboriti izuzeće od pravne i financijske odgovornosti u slučajevima da nešto s cjepivom pođe po zlu. Jedino su uspjeli u GB gdje se Pfizer izborio za određeno oslobođenje od odgovornosti. Njihov odjel za zdravstvo i socijalnu skrb potvrdio je da je tvrtka dobila zaštitu od pravnih postupaka koji bi proizašli iz bilo kakvih problema s ovim cjepivom. Odštete iz budžeta dodjeljuju se osobama kojima je dijagnosticiran minimalno 60 postotni invaliditet i može se povezati s cijepljenjem. Isplata je jednokratna i iznosi 120 tisuća funti.
Sticajem okolnosti imao sam uvid u memorandum koji je kružio među članovima lobističke skupine Europske federacije farmaceutske industrije i udruga, Vaccines Europe (VE). Zbog brzine razvoja cjepiva i sama organizacija Vaccine Europe očekivala je neizbježne rizike te tražila od država da se cjepivo proglasi OBAVEZNIM tako da države preuzmu odgovornost na sebe. Više informacija, ako Vam se da "čeprkati", (meni osobno DA) o ovome što pišem možete dobiti na adresi Rue du Trône 108 / Brussels, BELGIUM, ili na telefon (ako ste dovoljno uporni) +32 (0)2 626 25 55. Znam da sam nekima dosadan, ali istina je samo jedna. Take care. Toliko i Hvala.