Egg-Based Flu Vaccines
The most common way that flu vaccines are made is using an egg-based manufacturing process
that has been used for more than 70 years. Egg-based vaccine manufacturing is used to make both inactivated (killed) vaccine (usually called the “flu shot”) and live attenuated (weakened) vaccine (usually called the “nasal spray flu vaccine”).
The egg-based production process begins with CDC or another laboratory partner in the WHO Global Influenza Surveillance and Response System providing private sector manufacturers with candidate vaccine viruses (CVVs) grown in eggs per current FDA regulatory requirements. These CVVs are then injected into fertilized hen’s eggs and incubated for several days to allow the viruses to replicate. The fluid containing virus is harvested from the eggs. For inactivated influenza vaccines (i.e., flu shots), the vaccine viruses are then inactivated (killed), and the virus antigen is purified. The manufacturing process continues with quality testing, filling and distribution. For the nasal spray flu vaccine (i.e., the live attenuated influenza vaccine – LAIV), the starting CVVs are live, but weakened viruses that go through a different production process. FDA tests and approves all influenza vaccines prior to release and shipment.
There are several different manufacturers that use this production technology to make flu vaccines for use in the United States. This production method requires large numbers of chicken eggs to produce vaccine and may take longer than other production methods.
More about Egg-Based Flu Vaccines: https://en.wikipedia.org/wiki/Influenza_vaccine
Cell-Based Flu Vaccines
There also is a cell-based production process for flu vaccines that was approved by FDA in 2012. Until recently, this production process also began with egg-grown CVVs per FDA regulations. However, on August 31, 2016, FDA issued an approval for Seqirus, the sole FDA-approved cell-based flu vaccine manufacturer in the United States, to begin using cell-grown CVVs. Cell-based manufacturing is used to make inactivated flu vaccines (e.g., the flu shot).
The process of creating cell-based flu vaccines involves several steps. First, CDC or one of its laboratory partners, use influenza viruses that have been grown in cells to make CVVs, which are then provided to a vaccine manufacturer. Next, the vaccine manufacturer inoculates the CVVs into cultured mammalian cells (instead of into eggs) and allows the CVVs to replicate (i.e., make copies) for a few days. Then, the virus-containing fluid is collected from the cells and the virus antigen is purified. The manufacturing process continues with purification and testing. Finally, FDA tests and approves the vaccines prior to release and shipment.
Cell-based flu vaccine production does not require chicken eggs because the vaccine viruses used to make vaccine are grown in animal cells. Cell-based technology also has the potential for a faster start-up of the flu vaccine manufacturing process.
While viruses used in previous seasons’ cell-based vaccine have been grown in cells, prior to the 2019-2020 season some of the viruses provided to the manufacturer had been originally derived in eggs. For the 2019-2020 influenza season, all four flu viruses used in the cell-based vaccine are cell-derived, making the vaccine egg-free.
More about Cell-Based Flu Vaccines: https://en.wikipedia.org/wiki/Cell-based_vaccine
Recombinant Flu Vaccines
There is a third production technology for flu vaccines that was approved for use in the U.S. market in 2013 and that involves using recombinant technologyexternal icon. Recombinant flu vaccines do not require having a candidate vaccine virus (CVV) sample to produce. Instead, recombinant vaccines are created synthetically. To make a recombinant vaccine, flu scientists first obtain DNA, i.e., genetic instructions, for making a surface protein called hemagglutinin (HA) found on influenza viruses. HA is an antigen, which is a feature of a flu virus that triggers the human immune system to create antibodies that specifically target the virus. This DNA for making flu virus HA antigen is then combined with a baculovirus, a virus that infects invertebrates. This results in a “recombinant” virus. The role of the baculovirus is to help transport the DNA instructions for making flu virus HA antigen into a host cell. Once the recombinant virus enters a Food and Drug Administration (FDA) qualified host cell line, it instructs the cells to rapidly produce the HA antigen. This antigen is grown in bulk, collected, purified, and then packaged as recombinant flu vaccine. These vaccines are then quality and potency tested by FDA prior to FDA approving release of the vaccine lots to the public.
This production method does not require an egg-grown vaccine virus and does not use chicken eggs at all in the production process. While there are other vaccines on the U.S. market that use similar recombinant manufacturing processes, there is only one influenza vaccine produced using recombinant technology approved by the FDA for use in the United States at this time. This production process is the fastest because it is not limited by the selection of vaccine viruses that are adapted for growth in eggs or the development of cell-based vaccine viruses.
CDC and FDA monitor the safety of all vaccines licensed in the United States, including seasonal influenza vaccines.
More about Recombinant Flu Vaccines: https://en.wikipedia.org/wiki/Reverse_genetics
Cjepiva protiv gripe na bazi jaja
Najčešći način izrade cjepiva protiv gripe je postupak proizvodnje na bazi jaja
koja se koristi više od 70 godina. Proizvodnja cjepiva na bazi jaja koristi se za izradu i inaktiviranog (ubijenog) cjepiva (obično nazvanog „vakcina protiv gripe“) i živog oslabljenog (oslabljenog) cjepiva (obično nazvanog „nazalno cjepivo protiv gripe“).
Postupak proizvodnje zasnovan na jajima započinje s CDC-om ili drugim laboratorijskim partnerom u Svjetskom sustavu za nadzor i reagiranje na gripu, koji pruža proizvođačima iz privatnog sektora potencijalne viruse cjepiva (CVV) uzgojene u jajima prema trenutnim regulatornim zahtjevima FDA. Zatim se ti CVV ubrizgavaju u oplođena kokošja jaja i inkubiraju nekoliko dana kako bi se virusi mogli replicirati. Tekućina koja sadrži virus sakuplja se iz jajašaca. Za inaktivirana cjepiva protiv gripe (tj. Vakcine protiv gripe) virusi cjepiva se zatim inaktiviraju (ubijaju), a antigen virusa pročišćava. Postupak proizvodnje nastavlja se ispitivanjem kvalitete, punjenjem i distribucijom. Za cjepivo protiv gripe za nos (tj. Živo oslabljeno cjepivo protiv gripe - LAIV), početni CVV su živi, ali oslabljeni virusi koji prolaze kroz drugačiji proces proizvodnje. FDA testira i odobrava sva cjepiva protiv gripe prije puštanja i otpreme.
Postoji nekoliko različitih proizvođača koji koriste ovu tehnologiju proizvodnje za izradu cjepiva protiv gripe za upotrebu u Sjedinjenim Državama. Ova metoda proizvodnje zahtijeva velik broj kokošjih jaja za proizvodnju cjepiva i može potrajati dulje od ostalih metoda proizvodnje.
Cjepiva protiv gripe na bazi stanica
Također postoji postupak proizvodnje cjepiva protiv gripe zasnovan na stanicama, koji je FDA odobrila 2012. Donedavno je ovaj proizvodni postupak također započeo s CVV-ovima uzgojenim u jajima prema FDA propisima. Međutim, 31. kolovoza 2016. FDA je izdala odobrenje za Seqirus, jedini proizvođač cjepiva protiv gripe utemeljen na FDA-i u Sjedinjenim Državama, koji započinje s korištenjem staničnih CVV-a. Proizvodnja na bazi stanica koristi se za izradu inaktiviranih cjepiva protiv gripe (npr. Vakcina protiv gripe).
Proces stvaranja cjepiva protiv gripe na stanicama uključuje nekoliko koraka. Prvo, CDC ili jedan od njegovih laboratorijskih partnera, koriste viruse gripe koji su uzgojeni u stanicama za stvaranje CVV-a, koji se potom dostavljaju proizvođaču cjepiva. Dalje, proizvođač cjepiva inokulira CVV u kultivirane stanice sisavaca (umjesto u jaja) i omogućava CVV-ima da se repliciraju (tj. Prave kopije) nekoliko dana. Zatim se iz stanica sakuplja tekućina koja sadrži virus i pročišćava antigen virusa. Postupak proizvodnje nastavlja se pročišćavanjem i ispitivanjem. Konačno, FDA testira i odobrava cjepiva prije puštanja i otpreme.
Za proizvodnju cjepiva protiv gripe na bazi stanica nisu potrebna pileća jaja, jer se virusi cjepiva koji se koriste za izradu cjepiva uzgajaju u životinjskim stanicama. Stanična tehnologija također ima potencijal za brže pokretanje procesa proizvodnje cjepiva protiv gripe.
Iako su virusi korišteni u cjepivima na staničnoj osnovi u prethodnim sezonama uzgajani u stanicama, prije sezone 2019. - 2020. neki od virusa dostavljenih proizvođaču izvorno su nastali u jajima. Za sezonu gripe 2019.-2020., Sva četiri virusa gripe koja se koriste u cjepivu na staničnoj osnovi potječu od stanica, što cjepivo čini bez jajašaca.
Rekombinantna cjepiva protiv gripe
Postoji treća tehnologija proizvodnje cjepiva protiv gripe koja je odobrena za uporabu na američkom tržištu 2013. godine i koja uključuje upotrebu vanjske ikone rekombinantne tehnologije. Rekombinantna cjepiva protiv gripe ne trebaju imati uzorak kandidata za cjepivo protiv virusa (CVV) za proizvodnju. Umjesto toga, rekombinantna cjepiva stvaraju se sintetički. Da bi napravili rekombinantno cjepivo, znanstvenici gripe prvo pribavljaju DNK, tj. Genetske upute, za proizvodnju površinskog proteina nazvanog hemaglutinin (HA) koji se nalazi na virusima gripe. HA je antigen, što je značajka virusa gripe koja pokreće ljudski imunološki sustav da stvori antitijela koja ciljaju virus. Ova DNA za stvaranje HA antigena virusa gripe kombinira se s bakulovirusom, virusom koji inficira beskičmenjake. To rezultira „rekombinantnim“ virusom. Uloga bakulovirusa je pomoći u transportu DNA uputa za stvaranje HA antigena virusa gripe u stanicu domaćina. Jednom kada rekombinantni virus uđe u staničnu liniju domaćina koja je nadležna za hranu i lijekove (FDA), on upućuje stanice na brzu proizvodnju HA antigena. Ovaj se antigen uzgaja u rinfuzi, sakuplja, pročišćava i zatim pakira kao rekombinantno cjepivo protiv gripe. Zatim FDA testira kvalitetu i snagu prije nego što FDA odobri puštanje cjepiva u javnost.
Ova metoda proizvodnje ne zahtijeva virus cjepiva uzgojenog u jajima i uopće ne koristi kokošja jaja u proizvodnom procesu. Iako na američkom tržištu postoje druga cjepiva koja koriste slične rekombinantne proizvodne procese, postoji samo jedno cjepivo protiv gripe proizvedeno rekombinantnom tehnologijom koje je FDA odobrila za uporabu u Sjedinjenim Državama u ovom trenutku. Ovaj postupak proizvodnje je najbrži jer nije ograničen odabirom cjepiva virusa koji su prilagođeni rastu u jajima ili razvoju cjepivnih virusa na staničnoj osnovi.
CDC i FDA nadziru sigurnost svih cjepiva licenciranih u Sjedinjenim Državama, uključujući sezonska cjepiva protiv gripe.
CONCLUSIONS
ReplyDeleteThe data presented in this review attest to a vigorous research effort aimed at constructing influenza vaccines using new approaches that employ the promise of reverse genetics methods and recombinant technologies, as well as the production of VLP, proteasomes, and subunit vaccines in various expression systems. The new approaches have enabled to achieve significant progress in the design of new influenza vaccines. Some of these vaccines are currently undergoing either preclinical or clinical trials. Among the vectors used to design genetic vaccines, adenoviral vectors hold a special position. They are capable of efficiently penetrating the respiratory mucosal tunic, which makes it possible to achieve mucosal immunization, thus ensuring a lasting presence of the antigen in the organism and activation of the innate immunity. Human recombinant adenoviruses serotype 5 carrying the genes of various antigens of the influenza A virus have the potential of being used as influenza vaccines. They are safe, efficacious, and could allow to design a universal influenza vaccine delivered intranasally. Upon immunization, the recombinant adenovirus acts as an adjuvant; it is capable of boosting immunity with respect to the transgene. Producing this vaccine takes several weeks, which would allow to respond promptly to a changing epidemiological situation. Recombinant adenoviral vectors carrying the HA genes of various subtypes of influenza A viruses can be used to form a heterosubtypic immune response against most epidemic variants of the influenza A virus. Thus, adenoviruses can be used to design a universal recombinant influenza vaccine.
ZAKLJUČCI
Podaci predstavljeni u ovom pregledu svjedoče o snažnom istraživačkom naporu usmjerenom na izradu cjepiva protiv gripe koristeći nove pristupe koji koriste obećavajuće metode reverzne genetike i rekombinantne tehnologije, kao i proizvodnju VLP-a, proteasoma i cjepiva podjedinica u različitim ekspresijskim sustavima. Novi pristupi omogućili su postizanje značajnog napretka u dizajniranju novih cjepiva protiv gripe. Neka od ovih cjepiva trenutno su u pretkliničkom ili kliničkom ispitivanju. Među vektorima koji se koriste za dizajniranje genetskih cjepiva, adenovirusni vektori imaju poseban položaj. Sposobni su učinkovito prodrijeti u respiratornu sluznicu, što omogućava postizanje imunizacije sluznice, osiguravajući tako trajnu prisutnost antigena u organizmu i aktivaciju urođenog imuniteta. Ljudski rekombinantni adenovirusi serotipa 5 koji nose gene različitih antigena virusa gripe A mogu se koristiti kao cjepiva protiv gripe. Sigurna su, učinkovita i mogu omogućiti dizajn univerzalnog cjepiva protiv gripe koje se daje intranazalno. Nakon imunizacije, rekombinantni adenovirus djeluje kao pomoćno sredstvo; sposoban je ojačati imunitet u odnosu na transgen. Proizvodnja ovog cjepiva traje nekoliko tjedana, što bi omogućilo brzi odgovor na promjenjivu epidemiološku situaciju. Rekombinantni adenovirusni vektori koji nose HA gene različitih podtipova virusa gripe A mogu se koristiti za stvaranje heterosubtipskog imunološkog odgovora na većinu epidemijskih inačica virusa gripe A. Dakle, adenovirusi se mogu koristiti za izradu univerzalnog rekombinantnog cjepiva protiv gripe.
Because of its position on abortion, some members of the Catholic Church asked for its moral guidance on the use of vaccines developed using cell strains started with human fetal cells. This includes the vaccine against rubella as well as those against chickenpox and hepatitis A, and some other vaccines. The CCRES does note that Catholics should encourage pharmaceutical companies to develop future vaccines without the use of these cell strains. One is morally free to use the vaccine regardless of its historical association with abortion. The reason is that the risk to public health, if one chooses not to vaccinate, outweighs the legitimate concern about the origins of the vaccine. This is especially important for parents, who have a moral obligation to protect the life and health of their children and those around them. Zeljko Serdar, CCRES
ReplyDeleteZbog svog stava o pobačaju, neki su članovi Katoličke crkve zatražili moralne smjernice o korištenju cjepiva razvijenih pomoću staničnih sojeva započetih s ljudskim fetalnim stanicama. To uključuje cjepivo protiv rubeole, kao i cjepivo protiv vodenih kozica i hepatitisa A, te neka druga cjepiva. CCRES primjećuje da bi katolici trebali poticati farmaceutske tvrtke da razvijaju buduća cjepiva bez upotrebe ovih sojeva stanica. Moralno je slobodno koristiti cjepivo bez obzira na njegovu povijesnu povezanost s pobačajem. Razlog je taj što rizik za javno zdravlje, ako se odluči ne cijepiti, nadmašuje opravdanu zabrinutost zbog podrijetla cjepiva. To je posebno važno za roditelje koji imaju moralnu obvezu zaštititi život i zdravlje svoje djece i one oko njih. Željko Serdar, HCOIE
Reflections on the ethical nature of vaccines:
ReplyDeleteIn 2005 the Pontifical Academy for Life published a document entitled: "Moral reflections about vaccines prepared from cells of aborted human fetuses" which, in the light of medical advances and current conditions of vaccine preparation, could soon be revised and updated.
Especially in consideration of the fact that the cell lines currently used are very distant from the original abortions and no longer imply that bond of moral cooperation indispensable for an ethically negative evaluation of their use.
On the other hand, the moral obligation to guarantee the vaccination coverage necessary for the safety of others is no less urgent, especially the safety more vulnerable subjects such as pregnant women and those affected by immunodeficiency who cannot be vaccinated against these diseases.
As for the question of the vaccines that used or may have used cells coming from voluntarily aborted fetuses in their preparation, it must be specified that the "wrong" in the moral sense lies in the actions, not in the vaccines or the material itself.
The technical characteristics of the production of the vaccines most commonly used in childhood lead us to exclude that there is a morally relevant cooperation between those who use these vaccines today and the practice of voluntary abortion. Hence, we believe that all clinically recommended vaccinations can be used with a clear conscience and that the use of such vaccines does not signify some sort of cooperation with voluntary abortion. While the commitment to ensuring that every vaccine has no connection in its preparation to any material of originating from an abortion, the moral responsibility to vaccinate is reiterated in order to avoid serious health risks for children and the general population.
Rome, 31 July 2017
Pontifical Academy for Life - National Office for Health Pastoral Care (CEI) - Association of Italian Catholic Doctors
Razmišljanja o etičkoj prirodi cjepiva:
2005. Papinska akademija za život objavila je dokument pod naslovom: "Moralna razmišljanja o cjepivima pripremljenim iz stanica pobačenih ljudskih fetusa" koja bi se, u svjetlu medicinskog napretka i trenutnih uvjeta u pripremi cjepiva, mogla uskoro revidirati i ažurirati.
Pogotovo s obzirom na činjenicu da su stanične linije koje se trenutno koriste vrlo udaljene od izvornih pobačaja i više ne podrazumijevaju onu vezu moralne suradnje neophodnu za etički negativnu ocjenu njihove uporabe.
S druge strane, moralna obveza da se zajamči cijepljenje nužno za sigurnost drugih nije ništa manje hitna, posebno za sigurnost ranjivijih subjekata poput trudnica i oboljelih od imunodeficijencije koji se ne mogu cijepiti protiv ovih bolesti.
Što se tiče pitanja cjepiva koja su koristila ili su možda koristila stanice koje dolaze iz dobrovoljno pobačenih fetusa u njihovoj pripremi, mora se navesti da "pogrešno" u moralnom smislu leži u postupcima, a ne u cjepivima ili samom materijalu.
Tehničke karakteristike proizvodnje cjepiva koja se najčešće koriste u djetinjstvu navode nas da isključimo da postoji moralno relevantna suradnja između onih koji danas koriste ta cjepiva i prakse dobrovoljnog pobačaja. Stoga vjerujemo da se sva klinički preporučena cijepljenja mogu koristiti mirne savjesti i da upotreba takvih cjepiva ne znači neku vrstu suradnje s dobrovoljnim pobačajem. Iako se zalaže za osiguranje da svako cjepivo nema nikakve veze u pripremi s bilo kojim materijalom koji potječe od pobačaja, ponavlja se moralna odgovornost za cijepljenje kako bi se izbjegli ozbiljni zdravstveni rizici za djecu i opću populaciju.
Rim, 31. srpnja 2017
Papinska akademija za život - Nacionalni ured za zdravstveni pastoral (CEI) - Udruženje talijanskih katoličkih liječnika
Cjepiva koja su proizvele grupacije Astra Zeneca / Oxford University, CanSinBio (Kina) i Gamaleya Research Institute (Rusija) koriste adenovirusne vektore (DNA vektori) u koje je ubačen SARS-CoV2 virusni gen za S (Spike) protein preko kojega virus ulazi u stanice. U proizvodnji tako dizajniranih adenovirusnih vektora koriste se najčešće genetski modificirana humana stanična linija HEK293 (promijenjene embrionalne bubrežne stanice). To je dobro poznata stanična linija koja je napravljena u laboratoriju još 1973. godine i koja se koristi za različita biomedicinska istraživanja. U ovom slučaju riječ je o dodatno modificiranoj liniji koja služi za formiranje adenovirusnih čestica unutar kojih se nalazi adenovirusni vektor koji sadrži spomenuti gen za protein šiljastog nastavka, S protein. Naime, kako je riječ o adenovirusnom vektoru, dakle virusnoj DNK kojoj su uklonjeni svi geni koji su važni za formiranje virusne čestice i u koju je stavljen gen za S protein, potrebno je imati humanu staničnu liniju u kojoj je moguće stvoriti virusnu ovojnicu i “upakirati” adenovirusni vektor. Tako formirane (adeno)virusne čestice sposobne su samo jednom inficirati stanicu i dostaviti vektor sa željenim genom (pri cijepljenju), no nakon toga se (adeno)virusne čestice više ne mogu formirati i prenašati na druge stanice. Dakle, ovdje nije riječ direktno o stanicama embrija, već o genetski promijenjenoj humanoj staničnoj liniji koja se koristi već 50-ak godina u biomedicinskim istraživanjima, kao i brojne druge slične stanične linije. Ove virusne čestice ne sadrže proteine stanice u kojoj su nastale, već samo adenovirusne proteine ovojnice ovakvih virusnih čestica koje služe za infekciju ciljnih stanica.
ReplyDelete