LNG, or Liquefied Natural Gas

WHAT IS LNG? 

Liquefied natural gas (LNG) is essentially natural gas in liquid form, having been reduced to a liquid state by a process of cooling to a temperature of minus 162°C. In the course of its transformation to a liquid, the ambient gas undergoes a volume reduction of approximately 600 to oneIt can then be easily loaded aboard specially designed tankers for transportation.

While in transit, LNG is maintained in a liquid state by means of highly efficient insulation systems surrounding the cargo compartment. Nevertheless, small amounts of LNG inevitably vaporise or ‘boil off’, since no system can be 100% perfect. This boil-off actually serves a useful purpose, as it helps to auto-refrigerate the remaining LNG and keep it in its liquid state. Boil-off is also used to supplement bunker oil to fuel the tankers.

Once it reaches the receiving facility, the LNG is transferred to special storage tanks, where it is kept in liquid form at near atmospheric pressure and temperatures of minus 160°C. It remains in storage until required for redelivery.

Cheaper

The production and transport of LNG are far simpler and cost less energy than any other fossil fuel.

In the ten year period between 2005 and 2015, LNG production capacity will double from 150 Million mT to over 300 Million mT creating additional supply into in the market. This, combined with the discovery of affordable methods for extracting unconventional gas and the limited use of natural gas as a feedstock, means pricing for natural gas and LNG offers a significant advantage over crude oil linked products.  The industry view is this will continue for the foreseeable future as long as these unconventional resources continue to be accessed and additional capacity from the US, China and Australia offsetting any tightening in the market due to Asian demand.

In addition to the unit prices, further pressure will come from carbon taxes (white and green certificates) resulting from the lack of progress towards the EU 20/20/20 regulations which will force these businesses to review their energy choices away from oil products.  This is also combined with efficiency savings as gas appliances can offer 3-5% higher efficiency than equivalent oil fired products.

Cleaner

LNG is odorless, non-toxic and non-corrosive.  When exposed to the environment, LNG rapidly evaporates, leaving no residue on water or soil.  If spilled, LNG would not result in a slick because 100 percent of it evaporates, leaving no residue behind.

Composed primarily of methane, the main products of the combustion of natural gas are carbon dioxide and water vapor, the same compounds we exhale when we breathe. Coal and oil are composed of much more complex molecules, with a higher carbon ratio and higher nitrogen and sulfur contents. This means that when combusted, coal and oil release higher levels of harmful emissions, including a higher ratio of carbon emissions, nitrogen oxides (NOx), and sulfur dioxide (SO2). Coal and fuel oil also release ash particles into the environment, substances that do not burn but instead are carried into the atmosphere and contribute to pollution. The combustion of natural gas, on the other hand, releases very small amounts of sulfur dioxide and nitrogen oxides, virtually no ash or particulate matter, and lower levels of carbon dioxide, carbon monoxide, and other reactive hydrocarbons.

Natural gas, as the cleanest of the fossil fuels, can be used in many ways to help reduce the emissions of pollutants into the atmosphere. Burning natural gas in the place of other fossil fuels emits fewer harmful pollutants, and an increased reliance on natural gas can potentially reduce the emission of many of these most harmful pollutants.

Large stocks

The worldwide stocks of natural gas are considerably greater than the stocks of accessible crude oil (access to shale gas has added 40% to world gas reserves which are estimated at over 130 years).

It makes LNG less dependent on oil-producing nations.

 

Flexible distribution

Liquefied natural gas is just as easy to transport as petrol or diesel, because it does not depend on an underground pipeline network.

This means it is an interesting alternative for industrial companies in areas that do not have access to the natural gas grid and currently rely on other fuels. Stocks can be added by transporting the gas via rail, waterways and motorways.

LNG FOR INDUSTRY

Gas is used in industrial processes for energy and heat processes.  Whilst gas via pipelines is the most common delivery method, LNG offers the opportunity for businesses located off the natural gas grid to utilize this energy source.  In addition, LNG provides flexibility to companies connected to the natural gas grid where additional demand or peak requirements can be more effectively met through this type of delivery mechanism.

Natural Gas is the cleanest burning fossil fuel allowing companies off grid to switch from crude oil related products to reduce their carbon footprint.  By using LNG, natural gas can be delivered to each location and then regassified to provide gas when required by the process.  This allows the flexibility and efficiency of using natural gas without the investment or development of additional pipeline connection to meet the natural gas grid.  By switching from heating oil or heavy oil to a gas appliance, a reduction in combustion CO2 of over 30% can be achieved (source – Atlantic Consulting). 

Converting to LNG is simple with the only investment required by a customer is the conversion of the equipment to run on this fuel.  All technical, safety and regulatory matters will be supported by the team at Prima LNG and with on-site time kept limited to minimize disruption.  All equipment is pre-installed to allow maximize efficiency and key connection and commissioning on site simple.

LNG AS A FUEL

LNG as an alternative for diesel or heavy fuel oil in the truck and maritime markets is now becoming a reality.  With new regulations promoting the use of cleaner and lower noise emitting energy sources combined with the high energy density of LNG, gas burning engines are now developing rapidly in the market.

Maritime Industry

The first gas powered ferry begin in Europe in 1998 in Norway with an estimated 7% of all shipping in this region using LNG today.  Key drivers for this is the new ECA zones being created within coastal and inland waterways.

Strict IMO regulations regarding reduction in SOx and NOx will come in place from 2015-6 with LNG seen as the most efficient route to meet this and future requirements.

Under the revised MARPOL Annex VI, the global sulphur cap is reduced initially to 3.50% (from the current 4.50%), effective from 1 January 2012; then progressively to 0.50 %, effective from 1 January 2020, subject to a feasibility review to be completed no later than 2018. The limits applicable in ECAs for SOx and particulate matter were reduced to 1.00%, beginning on 1 July 2010 (from the original 1.50%); being further reduced to 0.10 %, effective from 1 January 2015. (source www.imo.org)

Truck Fueling

EU legislation requires a reduction in greenhouse gas intensity of the fuels used in vehicles by up to 10% by 2020.  This has led to the development of the Blue Corridor program to support the building of a core of LNG and CNG fueling stations across Europe.  For the end user, LNG as a fuel can provide multiple benefits

1Economical reasons

• Higher purchase cost for CNG/LNG trucks and buses are compensated by return of investment due to a favorable or more stable fuel price, if the proper, steadily favorable fiscal policy is kept in place (Benelux: 15 ct/lit cheaper than diesel).
• Favorable fuel taxation is essential and customer awareness is crucial for broader market acceptance. CNG and LNG are sold in kg therefore the related cost advantage of natural gas vs. liquid fuels is not transparent due to a wrong labeling.

2Environmental reasons

• CNG/LNG is the cleanest fossil fuel with the best carbon to hydrogen ratio (CH4) reducing 27% CO2 vs petrol, 12% vs diesel and savings of up to 97% are possible when using renewable sourced methane.
• Harmful substances and air pollutants, such as fine particulate matter are absolutely avoided with Nox emissions extremely low (even 50% below EUR VI)
• New Euro VI regulations mean that HGVs have had to lower their emissions, resulting in more and more Fleet Owners considering the benefits of LNG and dual fuel.

3Noise

Noise & vibrations are halved in Natural Gas Trucks vs traditional fuelled trucks (72dB (A) versus 82dB (A)); LNG trucks meet the “PIEK standards” resulting in a substantial contribution to the reduction of noise, in case of, for example, city distribution (supermarkets)

4Safe fuel

CNG/LNG is a very safe fuel, compared to other fuels safety is assured due to its physical properties, but also due to the stringent safety requirements for the vehicle fuel systems:

• Natural gas is lighter than air, not accumulating on the floor in unlikely case of a leakage;
• Natural gas auto ignition temperature is higher than for most other fuels, namely 580°C (i.e. almost 2 times as much as gasoline);
• Natural gas flammability range is quite narrow, generally between 5-15% by volume of air; 
• Natural gas fuel systems, icl the tank, are approved according to the most stringent international safety regulations, i.e. ECE R110, assuring the proper design, installation and mechanism.

LNG IN EUROPE

For the EU, the main reason for pursuing the option of LNG imports has always been security of supply, but the economic benefits are becomng increasingly apparent.

Indeed, the LNG option strengthens the negotiating position of European gas buyers vis-à-vispipeline exporters, while at the same time acting as a trigger for market creation and price reduction. Unfortunately, the current drop in LNG import volumes has given critics ammunition to highlight its vulnerabilities. To address this issue, a concerted effort and unreserved commitment to LNG are needed on the part of the EU, its Member States and terminal operators, especially in Poland, where the impact of the first Eastern European LNG terminal will largely depend on the transition of the domestic gas market.

SAFETY AND REGULATION

Safety

Natural gas is nothing new. It has been transported for decades, and new technologies make continuous growth possible.

The LNG industry's highest priority has always been safety and security, which is reflected in the industry's enviable safety record. LNG is not stored under pressure and it is not explosive. Although a large amount of energy is stored in LNG, it cannot be released rapidly enough if released into the open environment to cause the overpressures associated with an explosion. LNG vapors (methane) mixed with air are not explosive in an unconfined environment. A major incident resulting in a large release of LNG could result in a fire, but only if there is the right concentration of LNG vapor in the air (5% – 15%) and a source of ignition.

Ship Safety

More than 135,000 LNG carrier voyages have taken place without major accidents or safety or security problems, either in port or at sea. (The International Group of Liquefied Natural Gas Importers (GIIGNL) – 2011).

LNG ships are double-hulled, with more than six feet of void space or water ballast between the outer and inner hulls and the cargo tanks.  The double hulls help to prevent leakage or rupture in the event of an accident. LNG ships are also equipped with sophisticated leak detection technology, emergency shutdown systems, advanced radar and positioning systems, and numerous other technologies designed to ensure the safe and secure transport of LNG.

Terminal Safety

LNG import and export terminals are designed with multiple layers of protection and must meet rigorous safety regulations. They are equipped with spill containment systems, fire protection systems, multiple gas, flame, smoke and low- and high-temperature detectors and alarms, automatic and manual shut-down systems, video surveillance systems, and highly trained personnel.

Regulation

The storage of LNG in safe cryogenic tanks and to use it as a fuel is already regulated by European standards such as:

• EN 13645
• EN 13458

With its high experience in flammable gas, Prima LNG and the different Business Units of SHV group have developed a standard for LNG satellite plants in order to comply with these regulations, but also to set a high level of safety.

Local regulations, when existing, are also taken into account. Prima LNG can also assist you to get the local approval from authorities, if needed.

Technical standards

As part of its expertise, Prima LNG has developed a European standard for LNG satellite plants - based on the Europeans norms and standards and with a specific focus on the following points:

• Safety first
• Low methane emission concept
• Easy usage for the end customer

Prima LNG and the different Business Units of the SHV group worked with third party specialists in order to challenge this design and to launch this activity in the most sustainable way possible.

LNG U REPUBLICI HRVATSKOJ

Projekt LNG terminala na otoku Krku strateški je investicijski projekt u svim fazama razvoja i realizacije, što znači u obje planirane faze, plutajućeg i kopnenog. 

Europska unija ulože 101,4 milijuna eura bespovratnog novca u izgradnju plutajućeg terminala za ukapljeni plin na Krku, a o čemu u Bruxellesu potpisan i ugovor. 

Europski novac, iz Instrumenta za povezivanje Europe-CIF, čini oko trećine ukupne cijene projekta procijenjenog na 383,6 milijuna eura. 

Nedvojbena je činjenica da se važnost izgradnje LNG terminala na Krku ne mjeri isključivo u tržišnim kategorijama, nego i u sigurnosnim i geostrateškim kategorijama. 

Naime, trgovina LNG-om potiče rast tržišta prirodnog plina te povećava sigurnost i konkurentnost opskrbe. 

Također, uz moguću promjenu geopolitičkih odnosa, a tu prije svega moguću opskrbu tržišta EU plinom iz različitih izvora, projekt izgradnje našeg LNG terminala postaje važno pitanje energetske politike u gravitirajućem geopolitičkom okruženju Hrvatske.

U politici često, ono što se smatra kratkovidnošću ili dalekovidnošću, nije pitanje vidne oštrine, već vremena. Hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je na vlasti od 2016. godine, i njegovi prethodnici, dugo su kritizirani i ismijavani zbog plana izgradnje LNG terminala na otoku Krku, u blizini grada Omišlja, postrojenja u kojem se ukapljeni plin hladi na minus 162 Celzijeva stupnja te potom vraća u prethodno stanje i odvodi u mrežu.

Kada se ukapi, plin zauzima samo jednu šestotinu svog uobičajenog volumena. Vrlo rano je bilo jasno da se cjelokupna godišnja potražnja Hrvatske može pokriti jednim LNG terminalom. Ali otpor tome poprimio je široke i tvrdoglave razmjere.

Protivnici projekta

Mirela Ahmetović, tadašnja načelnica općine Omišalj, borbu protiv projekta učinila je svojim zaštitnim znakom. Sve dok je gradonačelnica, iscrpit će sva pravna sredstva da zaustavi projekt, obećala je socijaldemokratska političarka. Lokalni otpor na najvećem jadranskom otoku podržali su ekološki aktivisti iz cijele Hrvatske, zelena stranka "Možemo", koja vlada u zagrebačkom Gradskom vijeću, razni stručnjaci za energetsko tržište te određene frakcije Katoličke Crkve. Protiv projekta izjasnio se kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i bivši predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, ali i brojni mediji. Detaljan izvještaj istraživačkog portala "Balkan Insight" u siječnju 2017. započeo je ovako: "Ekolozi i mještani to osuđuju. Stručnjaci govore o bacanju novca poreznih obveznika. Pa zašto Hrvatskaonda gura naprijed projekt transformacije popularne turističke destinacije u LNG čvorište?".

Ovakav ton pun predrasuda karakterizirao je velik dio medijskog prostora, a sam terminal otvoren je u siječnju 2021. Međutim, u sjeni ruske invazije na Ukrajinu, projekt se sada čini mudrim i usmjerenim prema budućnosti, barem u retrospektivi. Američko veleposlanstvo u Zagrebu, koje je oduvijek podržavalo gradnju jer se, naravno, radilo i o prodaji američkog "fracking" plina, pohvalilo je zagrebački "briljantan potez". Hrvatska je tako u izvrsnoj poziciji da postane regionalno čvorište opskrbe energijom i smanji ovisnost susjednih zemalja o Rusiji. Amerikanci sada upozoravaju da pogon na Krku treba brzo proširiti.

Isto Zagreb i namjerava učiniti. Premijer Plenković, čelnik konzervativne vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), u lipnju je najavio povećanje godišnjeg kapaciteta plutajućeg postrojenja sa sadašnjih 2,9 na 6,1 milijardu kubičnih metara. Za Njemačku, s godišnjom potrošnjom od oko 90 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje, to ne bi bilo presudno. Za Hrvatsku i susjedne zemlje, međutim, svakako jest. Hrvatska godišnje troši 2,8 milijardi kubičnih metara plina. Kapacitet već sada odgovara cjelokupnoj godišnjoj potrošnji Hrvatske, što znači da je zemlja u biti već potpuno neovisna o ruskom prirodnom plinu, kaže Sebastian Rogač, glavni ravnatelj za multilateralu u Ministarstvu vanjskih poslova RH. Nadolazećim proširenjem Hrvatska će također moći pokriti godišnje potrebe nekoliko susjednih zemalja i barem ublažiti nestašice na ostalim tržištima.

Preko terminala bi se mogla pokriti i bosanska potrošnja

Slovenija, koja godišnje troši samo 0,8 milijardi kubičnih metara plina, već je spojena na hrvatsku mrežu plinovodom koji ide od Krka do slovenskog pograničnog grada Rogatca. Iz Krka bi se mogla pokriti i puno manja godišnja potrošnja BiH (0,2 milijarde kubika). Bosna trenutno dobiva samo ruski plin kroz plinovod iz Srbije i dijela zemlje koja je pod srpskom kontrolom, Republike Srpske.

Novi plinovod koji Hrvatska planira provesti od Krka preko Splita u smjeru jugoistoka prema zapadu Hercegovine (naseljene bosanskim Hrvatima) u blizini grada Tomislavgrada, mogao bi to promijeniti. Građevinska dozvola u Hrvatskoj trebala bi se dobiti ove godine, a cilj je dovršetak do 2024. godine, kažu u Zagrebu. Time bi se Bosna oslobodila trostruke plinske ovisnosti o Rusiji, Srbiji i Republici Srpskoj. Krk specijalnim kamionima opskrbljuje i druga tržišta u susjednim zemljama. Zasad su najveći kupci industrijske tvrtke u sjevernoj Italiji, koje su se ranije opskrbljivale preko LNG terminala u Marseilleu i Rotterdamu. Narudžbe kamiona u Krku već su mjesecima popunjene, a upita je bilo i od Sjeverne Makedonije.

Osim same Hrvatske, nekoliko susjednih zemalja zahvaljujući Krku više (ili barem u manjoj mjeri nego prije) nisu ovisne o ruskom plinu. Tvornica ukapljenog plina ne samo da daje državama EU Hrvatskoj i Sloveniji političku slobodu u odnosu na Moskvu. Proširenje terminala, preko kojeg je dosad u Europu uglavnom dolazio tekući plin iz SAD-a, Nigerije, Katara i Egipta, uz izravne hrvatske susjede mogao bi koristiti i Austriji, kaže Plenković. Proširenje kapaciteta dodatno će se povećati izgradnjom skladišta plina. Kao moguće lokacije za to spominju se Split, Rijeka i Zadar. Nedostatak specijalnih brodova za prijevoz tekućeg plina u ovom trenutku još uvijek ograničava hrvatske planove. Srednjoročno, međutim, Krk bi trebao postati regionalno čvorište za opskrbu plinom.

Plin bi trebao ići i u Mađarsku. Za vrijeme socijaldemokratskog premijera Ferenca Gyurcsánya, koji je vladao do 2009., Budimpešta je već željela dobiti dodatni plin preko Hrvatske. Godine 2006. tadašnji mađarski ministar gospodarstva János Kóka u razgovoru za F.A.Z. rekao je da bi za smanjenje ovisnosti o Gazpromu pravo rješenje bila LNG tvornica na Krku, uključujući 1000 kilometara veze s Mađarskom. Iako se i dalje oslanjaju na Rusiju, Mađarska dugoročno treba "transportnu rutu od Jadrana preko Ukrajine". 

U Budimpešti je uvijek bio cilj stvoriti bolju pregovaračku poziciju s Gazpromom alternativnim rutama. Zanimanje Mađarske za Krk stoga se zadržalo i nakon 2010. godine, kada je na vlast u Budimpešti izabran Viktor Orbán. Proveden je plinovod od Krka do Mađarske. Proteže se istočno od otoka Krka kroz Slavoniju, gdje se ulijeva u mađarsku mrežu kod Drávaszerdahelyja. Mađarska je najveći inozemni kupac terminala na Krku, a ugovorom ima osigurane kapacitete do 2027. godine. Djelomične količine isporučuju se i u Češku i Slovačku.

Bidenovo pitanje Vučiću

Beograd je, s druge strane, uvijek bio oprezan. Tijekom razgovora na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji u veljači 2015. Joe Biden, tadašnji potpredsjednik SAD-a, pitao je tadašnjeg srbijanskog premijera Aleksandra Vučića želi li i Srbija dobiti plin preko Krka. "Nikome nismo zatvorili vrata, otvoreni smo i spremni saslušati sve prijedloge, kako američke, tako i ruske vlade", citiran je Vučićev evazivan odgovor nakon sastanka. No, kako je ovisnost o Rusiji politički lakše predstaviti u Srbiji nego ovisnost o Hrvatskoj i američkom plinu, ideja nije zaživjela. Milorad Dodik, najmoćniji političar među bosanskim Srbima, izjasnio se protiv.

U ostalim državama u regiji Amerikanci su bili uspješniji u udvaranju. Terminal na Krku jedan je od "ključnih projekata" koji će regiji omogućiti bolji pristup međunarodnim energetskim tržištima, rekao je tadašnji američki predsjednik Donald Trump u srpnju 2017. na samitu u Varšavi, koji je bio usmjeren protiv ruske energetske dominacije u regiji. Barem po ovom pitanju nije bilo prekida u politici Washingtona između Baracka Obame i njegova nasljednika.

Moskva je godinama pokušavala torpedirati projekt

No, put od prvih ideja u 1990-ima do otvaranja terminala u siječnju 2021. bio je popraćen mnogim zastojima i odgodama. Pokušaji Moskve da torpedira veliki projekt godinama su bili uspješni. Kada je Vladimir Putin početkom 2006. došao u Budimpeštu, jedan od ciljeva njegovih razgovora bio je spriječiti LNG tvornicu na Krku. Osim toga, Rusija je ponudila produženje "Plavog toka" preko Bugarske i Srbije do Mađarske. "Plavi tok" je plinovod na dnu Crnog mora koji je pušten u rad 2005. godine, a kojim plin iz Rusije stiže u Tursku. "Južni tok" kasnije je dodan kao još jedan ruski mamac: plinovod je trebao ići od ruske do bugarske obale Crnog mora pa preko Srbije u Mađarsku do Austrije – po cijenama kojima hrvatski LNG terminal u to vrijeme ne bi mogao konkurirati.

Ubrzo su se u Hrvatskoj našli stručnjaci koji su, pozivajući se na rusko obećanje Južnog toka, projekt na Krku proglasili neekonomičnim i besmislenim. "Rusi su imali strateški interes dokazati da Hrvatskoj ne treba LNG", rekao je hrvatski stručnjak za energetsko tržište Daniel Srb rezimirajući ruske remetilačke manevre nedavno u zagrebačkom "Večernjem listu". S druge strane, danas se vidi koliko je Hrvatska ovisna o njemu: bez Krka bi zemlja u dogledno vrijeme bila "izuzetno izložena riziku nestašice plina", smatra Srb.

Međutim, povremeno se projekt suočavao s "konačnim neuspjehom". Još 2006. zapadne energetske tvrtke pokazale su interes za osnivanje konzorcija za izgradnju terminala. Projekt će, uključujući okolnu infrastrukturu, koštati oko milijardu eura, prenosili su hrvatski mediji. Krajem 2007. Eon Ruhrgas i RWE najavili su svoje vodeće sudjelovanje u zajedničkom ulaganju pod nazivom "Adria LNG", kojemu su se kao manjinski partneri htjeli pridružiti i austrijski OMV i francuska grupacija Total.

Grabar-Kitarović među onima koje Rusija nije pokolebala

Sljedeće godine stručno povjerenstvo koje je imenovala hrvatska Vlada označilo je Omišalj na Krku kao najprikladniju lokaciju za izgradnju terminala, koji je prema prvotnim planovima trebao biti izgrađen na kontinentu. Tvornica je planiralo trebala početi s radom 2014., s kapacitetom do 15 milijardi kubičnih metara plina i prodajnim tržištima čak do Njemačke. No, zapadne su se tvrtke ponovno povukle - ne samo s obzirom na ruske protuponude, već su se pojavile sumnje u isplativost projekta.

Sebastian Rogač svjedočio je izbliza mnogima od tih događanja jer je do 2020. godine bio savjetnik za vanjsku politiku tadašnje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je posebno podržavala ideju uključivanja Hrvatske u europsku mrežu LNG terminala.

"Ruska strana uvijek je u razgovorima tvrdila da se Hrvatskoj taj projekt ne isplati. Ruski plin je jeftiniji i sigurniji, LNG terminal Hrvatskoj ne treba", podsjeća. Moskva je argumentom troška zapravo uspjela podgrijati unutarnju političku raspravu u Hrvatskoj i privremeno staviti zagovornike u defenzivu: "Oporba je iznijela optužbe da je projekt besmislica, preskup, čak 'nezakonit' i 'štetan".

No, HDZ-ova političarka Grabar-Kitarović, koja je prije izbora na najvišu državnu dužnost od 2011. do 2014. bila hrvatska veleposlanica u Washingtonu i zamjenica glavnog tajnika NATO-a, nije se pokolebala. "Za nju i Plenkovićevu vladu bilo je jasno da se ne radi samo o ekonomskim, nego i o geopolitičkim promišljanjima", rekao je Rogač. "Bilo je jasno: energetska sigurnost nije samo sigurnost za gospodarstvo, nego i za državu. To znači političku neovisnost".

Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač, inače član HDZ-a, prisjeća se da nije samo njegova stranka omogućila projekt: "Treći pokušaj započeo je 2015. godine, kada je tadašnja socijaldemokratsko-liberalna vlast smatrala projekt strateški važan za Hrvatsku". Na čelu ove Vlade bio je sadašnji predsjednik Zoran Milanović. Nasreću, reći će neki, jer danas taj isti političar često zaluta izjavama koje izazivaju sumnju da se on i njegova država doista nalaze na Zapadu. To se odnosi kako na Milanovićeve izjave o ulozi NATO-a u Ukrajini, tako i na njegove tvrdnje o navodnoj neučinkovitosti sankcija Rusiji.

Hrvatska ima pola nuklearne elektrane

Milanović je kao šef Vlade gurao projekt Krk. Kovač, koji je u siječnju 2016. postao ministar vanjskih poslova, objašnjava osnovne motive koji su preživjeli razne smjene vlasti i kadrova u Zagrebu: "Radilo se o diverzifikaciji i prilici da djelujemo kao opskrbljivač energijom u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Za Hrvatsku je bilo ključno i to što je EU projekt označila kao strateški važan i poduprla ga s više od 100 milijuna eura. HDZ i hrvatska Vlada sada može slaviti svoju dalekovidnost i tu priliku obilato iskoristiti".

Državna energetska politika na raskršću Jadranskog mora, srednje Europe i Balkana zaokružena je planiranim širenjem korištenja nuklearne energije. Hrvatska ima nuklearnu elektranu – ili barem polovicu. Nalazi se u Krškom u Sloveniji, nekoliko kilometara od hrvatske granice, nedaleko od Zagreba. Nuklearnu elektranu, izgrađena još u vrijeme Jugoslavije, dijele Slovenija i Hrvatska. Pokriva oko 40 posto slovenskih i oko 15 posto hrvatskih potreba za električnom energijom. Slovenski premijer Janez Janša u ožujku je nakon razgovora s Plenkovićem u Zagrebu najavio da Slovenija i Hrvatska planiraju proširenje nuklearne elektrane za jedan blok. Od ruske invazije na Ukrajinu, prema Janši, nuklearna energija više nije dio problema, već rješenje.

Sličnog stava je i Vlada u Zagrebu. S obzirom na kretanje cijena prirodnog plina, utihnula su i upozorenja da je LNG terminal na Krku loša investicija. Putin je sam stvorio uvjete za isplativost projekta. Tome se pridodaje politika u Zagrebu koja je rano uvidjela: energetska sigurnost ima svoju cijenu – a to nije uvijek tržišna cijena. Cijela regija sada ima koristi od ovog uvida, zaključuje se u tekstu.

Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije (HCOIE)