U sjeni drevnih planina Jemena, gdje se pijesak miješa s krvlju stoljećima starih svađa, ponovno se diže plamen rata. Huti, ukorijenjeni u tvrdim stijenama sjevera, godinama su širili svoju vlast, zauzimajući obale Crvenog mora i prijeteći uskim prolazom Bāb al-Mandaba.
Operacija koja je krenula 5. listopada 2026. sa stotinjak borbenih aviona, stotinama udara i kopnenim ofenzivama duž Bab el-Mandeba i prema Sani, samo je najnoviji čin dugog jemenskoj rata koji traje već više od desetljeća. Huti, Saudijska Arabija, UAE, Iran, međunarodno priznata vlada… svi su već prošli kroz faze „odlučujućih“ ofenziva. I svaki put se ispostavilo isto: teritorij se mijenja, brojke žrtava rastu, a strukturni uzroci – siromaštvo, klanovske podjele, vanjsko oružje i geopolitički interesi, ostaju netaknuti.
Njihova munjevita ofenziva raznijela je savezničke redove, ostavljajući Saudijsku Arabiju i priznatu jemensku vladu u šoku. No sada se kotač okreće. Iz Rijada dolazi odgovor – ambiciozna kontraofanziva nazvana Zora Jemena, u kojoj se okuplja više od stotinu tisuća jemenskih vojnika, podržanih stotinama saudijskih zrakoplova.
Tisuću zračnih udara u jednom danu zasipa položaje neprijatelja: radare, skladišta oružja, čak i objekte u samoj Sani, gradu što već više od desetljeća stoji pod hutiškom zastavom. Cilj nije tek povratak nedavno izgubljenih predjela, nego potpuno vraćanje svih zemalja otetih još 2014. godine. Prvi uspjesi već se naziru na obali: tvrdnje o padu ključnog lučkog grada što nadzire strateški tjesnac. No planine ostaju nemilosrdne, a Huti vješti u gerilskom manevriranju. Grad Taiz, drugi po veličini, ostaje pod opsadom, most što spaja sjever i jug, prijetnja samom Adenu.
Odgovor ne dolazi samo iz zraka. Iran stoji iza Hutā, i njihova odmazda već je stigla, dronovi i projektili pogađaju naftna postrojenja Aramca i cjevovode što nose crno zlato preko pustinje. Milijarde dolara štete lebdе u zraku, a Rijad mora vagati cijenu. U pomoć mu stiže Pakistan: oružje, savjetnici, desetci tisuća vojnika što čuvaju nebeske prostore Kraljevine. U zatvorenim sobama Rijada sastaju se saveznici, tražeći put naprijed – ili barem način da se vatra ne proširi do kraja.
No tko može zaustaviti kotač koji se jednom pokrene? Jemen, zemlja iscrpljena desetljećem patnje, klizi prema sveopćem sukobu, možda većem i surovijem od prethodnoga. Civilno stanovništvo, gladno i iscrpljeno, ponovno stoji između čekića i nakovnja. Zračni udari mogu razoriti skladišta, ali ne mogu izbrisati ideju niti iskorijeniti narod što živi u tim brdima. Kontraofanziva može vratiti obalu, možda čak i gradove, no pitanje ostaje: hoće li pobjeda donijeti mir ili samo novi krug mržnje?
Rat u Jemenu nije lokalni građanski sukob. To je klasični proxy-rat u kojem se prelamaju regionalne i globalne sile, a teritorij i narod Jemena služe kao šahovska ploča.
1. Temeljni geopolitički sukob: Saudijska Arabija vs. Iran
Huti (Ansar Allah) su zaydi-šiitski pokret koji od 2014. kontrolira Sana’u i veći dio sjevera. Iran ih vojno, obavještajno i ideološki podržava (oružje, dronovi, balističke rakete, savjetnici).
Saudijska Arabija i međunarodno priznata vlada (Predsjednički savjet) vide Hute kao iransku proxy-snagu na svojoj južnoj granici. Rijad se boji „šiitskog luka“ koji bi se protezao od Irana preko Iraka, Sirije, Libanona do Crvenog mora.
Operacija „Zora Jemena“ (5. listopada 2026.) pokrenuta je nakon što su Huti u rujnu zauzeli ključne pozicije duž zapadne obale, uključujući područje Bab el-Mandeba. Saudijci i njihovi saveznici reagirali su masovnim zračnim udarima (oko 100 borbenih aviona) i kopnenom ofenzivom kako bi spriječili potpunu hutsku kontrolu nad moreuzom.
2. Strateška geografija: Bab el-Mandeb i Crveno more
Bab el-Mandeb je jedan od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu. Kroz njega prolazi oko 10–12 % svjetske trgovine i značajan dio nafte koja ide prema Europi i Aziji.
Kontrola nad moreuzom daje ogromnu ucjenjivačku moć. Huti su to već pokazali napadima na trgovačke brodove (posebno od 2023. u kontekstu rata u Gazi).
Saudijska Arabija i UAE ne mogu dopustiti da Iran (preko Huta) drži „pištolj“ usmjeren na njihovu ekonomsku arteriju. Zato je „Zora Jemena“ u prvom redu operacija zaštite moreuza, a tek u drugom pokušaj oslobađanja Sane.
3. Unutarnji jemenski faktori koji omogućuju vanjsko miješanje
Sjever–jug podjela: Sjever (Huti) i jug (Separatistički prijelazni savjet / STC, kojeg su dugo podržavali Emirati) imaju različite interese. STC i „Brigade divova“ sada surađuju sa Saudijcima, ali povijesno su bili u sukobu.
Klanovska i plemenska struktura: Jemen nikad nije bio centralizirana država. Vlast se temelji na plemenskim savezima, a ne na institucijama.
Ekonomski kolaps i humanitarna katastrofa: Desetljeće rata stvorilo je ovisnost o vanjskoj pomoći i oružju. Tko daje oružje i novac, taj ima utjecaj.
4. Širi regionalni i globalni kontekst
Iran–Saudijska detanta (sporazum iz 2023. uz kinesko posredovanje) nije uklonila rivalstvo. Oba režima i dalje vode proxy-ratove (Jemen, Libanon, Irak, Sirija).
Uloga UAE: Emirati su dugo podržavali južne snage i imali vlastite interese u lukama (Aden, Mukalla). Nedavna politička usklađenost sa Saudijcima omogućila je zajedničku ofenzivu.
SAD, Zapad i Izrael: Huti su od 2023. redovito napadali brodove povezane s Izraelom i Zapadom. Američka i britanska mornarica već su izvodile udare na Hute. Operacija „Zora Jemena“ indirektno štiti i zapadne trgovačke interese.
Turska i Pakistan: U okviru sporazuma o zajedničkoj obrani (Meka) najavljeno je i njihovo moguće uključivanje, što pokazuje da se sukob proširuje izvan arapskog svijeta.
Utjecaj na Republiku Hrvatsku
Hrvatska je energetski ovisna o uvozu, oko 54–60 % ukupne potrošene energije, iznad ili blizu EU prosjeka. Nafta i derivati čine najveći dio uvoza, oko 78–85 % potreba za sirovom naftom i derivatima, a prirodni plin oko 70–75 %. Domaća proizvodnja nafte pokriva samo manji dio, a plin oko 25–30 %.
Glavni dobavljači sirove nafte su Azerbajdžan, Kazahstan, Libija, SAD, Angola i ponekad Saudijska Arabija. Opskrba ide preko JANAF-a i terminala u Omišlju na Krku, što omogućuje diversifikaciju i nije izravno vezano uz Hormuz ili Crveno more. Hrvatska nije strukturno ovisna o rutama kroz Bab el-Mandeb. Međutim, globalni poremećaji, posebno kod rafiniranih proizvoda poput dizela i kerozina, gdje je Europa ranjivija, mogu podići cijene na svjetskim tržištima, što se brzo prelijeva na hrvatske cijene goriva.
Ključan je LNG terminal na Krku, proširen na oko 6,1 mlrd m³ godišnje. Uvoz dolazi uglavnom iz SAD-a, Katara, Alžira, Egipta, Trinidada i Tobaga i drugih. Katarski LNG tradicionalno ide kroz Hormuz, pa šira bliskoistočna nestabilnost može utjecati na dostupnost i cijene, ali terminal i diversifikacija smanjuju rizik nestašice. Hrvatska je već prešla s ovisnosti o ruskom plinu.
Izravni rizik nestašice je nizak zahvaljujući diversificiranim pravcima, JANAF-u, LNG terminalu i zalihama. Hrvatski dužnosnici i operatori, JANAF, LNG terminal, u sličnim krizama, Hormuz, ranije Huti, isticali su stabilnost opskrbe. Indirektni učinci su realniji: rast cijena nafte, dizela, plina i električne energije zbog globalnih šokova, što utječe na troškove prometa, industrije, grijanja/hlađenja i posebno turizam, gorivo za strane automobile. Duža eskalacija ili zatvaranje ruta mogla bi pojačati inflatorne pritiske.
Operacija sama po sebi, ako uspješno stabilizira Bab el-Mandeb, može dugoročno smanjiti rizik za europske rute. Kratkoročno, eskalacija sukoba povećava volatilnost cijena energenata, što Hrvatska osjeća preko uvoza i tržišta, ali ne kroz izravnu ovisnost o tom tjesnacu.
U ovom dijelu svijeta, gdje se velike sile igraju kartama malih naroda, Zora Jemena nije samo vojna operacija. Ona je opomena da se ratovi rijetko završavaju jednim udarcem, a mir još rjeđe rađa iz pepela.
Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )
