Europska unija i Kina / između dijaloga i zaštite vlastitih interesa

Trgovinski odnosi između Europske unije i Narodne Republike Kine već godinama stoje u središtu pozornosti europskih političara, gospodarstvenika i šire javnosti. Riječ je o odnosu koji je ujedno i jedan od najznačajnijih i jedan od najosjetljivijih u suvremenom globalnom gospodarstvu. S jedne strane, Kina predstavlja ogromno tržište i ključnog partnera u brojnim industrijskim lancima vrijednosti. S druge strane, dugogodišnji i sve dublji trgovinski deficit Unije prema Kini postao je izvor ozbiljne zabrinutosti, jer ugrožava konkurentnost europskih proizvođača, zaposlenost u ključnim sektorima i dugoročnu gospodarsku sigurnost.

Taj deficit nije samo statistička činjenica. On odražava strukturne neravnoteže koje su se godinama produbljivale. Europska industrija suočava se s posljedicama globalnih viškova proizvodnih kapaciteta, osobito u sektorima u kojima kineska državna potpora, povoljniji pristup kapitalu i manje strogi regulatorni okviri stvaraju uvjete koje europska poduzeća teško mogu pratiti. Automobilska industrija, koja je stoljećima bila jedan od stupova europskog gospodarstva, danas se nalazi pod snažnim pritiskom. Uvoz jeftinijih hibridnih i plug-in hibridnih vozila, kao i električnih automobila, prijeti da potisne domaće proizvođače s tržišta i time ugrozi tisuće radnih mjesta diljem kontinenta.

U takvim okolnostima postaje jasno da pasivno promatranje više nije održivo. Europska unija mora tražiti putove koji će omogućiti postupno, ali odlučno uspostavljanje ravnoteže. To ne znači zatvaranje prema vanjskom svijetu niti povratak protekcionizmu u njegovom najstrožem obliku. Naprotiv, riječ je o potrazi za rješenjima koja će očuvati otvorenost tržišta, ali istodobno zaštititi temeljne interese europske industrije i potrošača. U tom smislu, diplomatske konzultacije i pregovori s kineskom stranom predstavljaju nužan instrument. Oni omogućuju da se problemi rješavaju za stolom, a ne isključivo jednostranim mjerama koje bi mogle izazvati lančane reakcije i dodatne tenzije.

Trgovinski deficit kao izazov: kako Europi vratiti ravnotežu.

Jedan od ključnih koraka u tom procesu jest postizanje zajedničkog razumijevanja o umjerenom smanjenju kineskog izvoza hibridnih i plug-in hibridnih vozila na europsko tržište. Takav dogovor, ako se dosljedno provede, mogao bi značajno smanjiti pritisak na europske proizvođače i dati im prostor za prilagodbu tehnološkim i tržišnim promjenama. Istodobno, otvara se mogućnost za poboljšanje pristupa kineskom tržištu za niz europskih proizvoda, od dijelova za automobile, preko maslinova ulja, do obuće i drugih roba. Sniženje carinskih stopa u tim kategorijama ne bi samo povećalo izvoznu vrijednost, nego bi europskim poduzećima donijelo konkretne uštede i jaču poziciju u jednoj od najvećih svjetskih ekonomija.

Prvi koraci prema poštenijem partnerstvu s Kinom.

Posebno osjetljivo područje čine kritične sirovine, prije svega rijetke zemlje i trajni magneti. Bez stabilnog i predvidljivog pristupa tim materijalima europska industrija zelene i digitalne tranzicije ostaje ranjiva. Olakšavanje postupaka izvoznih dozvola s kineske strane stoga nije samo trgovinsko pitanje, nego i pitanje strateške autonomije. Europska unija ne može si dopustiti da njezine ključne tehnologije ovise o jednostranim odlukama ili o političkim kolebanjima u opskrbnim lancima.

Ipak, valja biti realan. Svaki dogovor postignut u ovom trenutku tek je prvi korak. On ne rješava sve nakupljene probleme, niti uklanja sve strukturne neravnoteže. Dijalog mora donositi mjerljive rezultate. Ako se pokaže da pregovori ne vode do dovoljno konkretnih i trajnih pomaka, Unija mora biti spremna iskoristiti instrumente koje posjeduje, od trgovinskih zaštitnih mjera do strožih pravila o subvencijama i tržišnoj konkurenciji. Takav pristup nije znak neprijateljstva, nego odgovornosti prema vlastitim građanima, radnicima i poduzećima.

Automobilska industrija na raskrižju: tradicija, tranzicija i budućnost.

Automobilska industrija stoljećima zauzima središnje mjesto u gospodarskom, tehnološkom i društvenom razvoju Europe i svijeta. Ona nije samo proizvodnja vozila, već složeni sustav koji povezuje inženjerstvo, materijale, energiju, logistiku, zapošljavanje i svakodnevni život milijuna ljudi. Od prvih motornih kola s kraja XIX. stoljeća do današnjih električnih i hibridnih modela, automobil je postao simbol osobne mobilnosti, industrijske snage i civilizacijskog napretka.

U Europi je automobilska industrija dugoročno bila jedan od glavnih stupova gospodarstva. Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, a u novije vrijeme i zemlje srednje i istočne Europe, izgradile su svoje industrijske identitete upravo na proizvodnji automobila i dijelova. Tisuće tvornica, istraživačkih centara i dobavljača stvaraju lanac vrijednosti koji zapošljava milijune radnika, od inženjera i dizajnera do radnika na montažnim trakama. Ta industrija nije samo izvor prihoda, već i generator inovacija: mnoge tehnologije koje danas uzimamo zdravo za gotovo, od elektroničkih sustava upravljanja do naprednih materijala, prvo su razvijene upravo u automobilskom sektoru.

No, početkom XXI. stoljeća industrija se našla na prijelomnoj točki. Klimatske promjene, sve stroži propisi o emisijama, rast cijena fosilnih goriva i brzi tehnološki napredak u području baterija i softvera prisilili su proizvođače na korjenitu preobrazbu. Prijelaz s vozila s unutarnjim izgaranjem na električna i hibridna vozila nije samo tehnički izazov, već i strateški. On zahtijeva ogromna ulaganja u nove proizvodne linije, razvoj baterijskih tehnologija, izgradnju infrastrukture za punjenje i prekvalifikaciju radne snage. Istodobno, potrošači očekuju vozila koja su ne samo ekološki prihvatljiva, već i pristupačna, sigurna i tehnološki napredna.

Automobil kao ogledalo vremena, izazovi i šanse europske industrije.

Posebno značajan izazov dolazi s Istoka. Kineska automobilska industrija, poticana snažnom državnom podrškom, ogromnim domaćim tržištem i agresivnim izvoznim strategijama, u kratkom je vremenu postala globalni igrač. Njezini proizvođači nude konkurentne električne i hibridne modele po cijenama koje europski proizvođači teško mogu pratiti. To stvara pritisak na tradicionalne europske marke, ugrožava radna mjesta i dovodi u pitanje dugoročnu konkurentnost cijelog sektora. U takvim okolnostima postaje jasno da otvoreno tržište bez odgovarajućih pravila može dovesti do neravnoteže koja šteti europskoj industriji.

Istodobno, automobilska industrija suočava se s novim očekivanjima društva. Sigurnost, digitalizacija, povezivost i autonomna vožnja više nisu budućnost, već sadašnjost. Softver postaje jednako važan kao i hardver, a proizvođači moraju razvijati kompetencije u područjima koja su donedavno pripadala tehnološkim divovima iz Silicijske doline. Usporedno s time, pitanje opskrbe kritičnim sirovinama – litijem, kobaltom, niklom i rijetkim zemljama,  postaje geopolitičko. Bez stabilnih i diverzificiranih lanaca opskrbe, prelazak na električna vozila ostaje ranjiv.

Unatoč svim izazovima, automobilska industrija zadržava iznimnu važnost. Ona ostaje jedan od najvećih izvoznika, najvećih ulagača u istraživanje i razvoj te jedan od ključnih čimbenika regionalnog razvoja. U mnogim europskim regijama cijeli lokalni ekosustavi ovise o uspjehu proizvođača automobila i njihovih dobavljača. Zbog toga je očuvanje konkurentnosti ovog sektora pitanje ne samo gospodarskog, već i društvenog interesa.

Put naprijed nije jednostavan. On zahtijeva pametnu kombinaciju inovacija, ulaganja, međunarodne suradnje i, kada je potrebno, zaštite tržišta. Europska industrija mora ubrzati razvoj vlastitih tehnologija, ojačati lokalne lance vrijednosti i istodobno ostati otvorena za globalnu razmjenu. Samo tako može zadržati svoju ulogu u oblikovanju mobilnosti budućnosti, mobilnosti koja će biti čišća, sigurnija i dostupnija, a istodobno utemeljena na europskom znanju, radu i industrijske tradiciji.

Europska automobilska industrija u doba električne mobilnosti.

Automobilska industrija nije samo prošlost Europe. Ona je, ako se mudro usmjeri, i njezina budućnost.

U širem smislu, rebalansiranje trgovinskih odnosa s Kinom dio je većeg europskog nastojanja da ojača svoju gospodarsku otpornost u sve složenijem geopolitičkom okruženju. Svijet više nije onakav kakav je bio prije dvadeset ili čak deset godina. Globalni lanci vrijednosti postali su krhkiji, a politički rizici izravnije se odražavaju na gospodarstvo. U takvim uvjetima Europska unija mora biti sposobna braniti svoje interese, a da pritom ne zatvara vrata suradnji. Jer suradnja, ako je utemeljena na uzajamnom poštovanju i pravednim uvjetima, ostaje najbolji put prema stabilnosti i prosperitetu.

Predstojeća razdoblja bit će ključna. Daljnji razgovori, ocjene postignutih dogovora i odluke na najvišoj političkoj razini pokazat će može li se sadašnji zamah pretvoriti u trajniji okvir. Europska industrija, osobito automobilska, očekuje jasan signal da njezini interesi neće biti žrtvovani. Potrošači očekuju pristupačne i kvalitetne proizvode. A cijela Unija očekuje da njezina trgovinska politika bude istodobno principijelna i učinkovita. U tom napetom prostoru između otvorenosti i zaštite, između dijaloga i odlučnosti, oblikuje se budućnost europskog gospodarstva u odnosu prema jednoj od najmoćnijih sila suvremenoga svijeta.

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )

The European Union and China / Between Dialogue and the Protection of Its Own Interests

Trade relations between the European Union and the People’s Republic of China have for years stood at the center of attention among European politicians, business leaders, and the wider public. This is a relationship that is at once one of the most significant and one of the most sensitive in the contemporary global economy. On one hand, China represents an enormous market and a key partner in numerous industrial value chains. On the other hand, the long-standing and steadily deepening trade deficit of the Union with China has become a source of serious concern, as it threatens the competitiveness of European producers, employment in key sectors, and long-term economic security.

That deficit is not merely a statistical fact. It reflects structural imbalances that have deepened over the years. European industry faces the consequences of global overcapacity, particularly in sectors where Chinese state support, more favorable access to capital, and less stringent regulatory frameworks create conditions that European companies struggle to match. The automotive industry, which for centuries has been one of the pillars of the European economy, is today under intense pressure. Imports of cheaper hybrid and plug-in hybrid vehicles, as well as electric cars, threaten to push domestic producers out of the market and thereby endanger thousands of jobs across the continent.

In such circumstances, it becomes clear that passive observation is no longer sustainable. The European Union must seek paths that will enable a gradual yet decisive restoration of balance. This does not mean closing itself off from the outside world or returning to protectionism in its strictest form. On the contrary, it is a search for solutions that will preserve market openness while at the same time protecting the fundamental interests of European industry and consumers. In this sense, diplomatic consultations and negotiations with the Chinese side represent an essential instrument. They make it possible to address problems at the negotiating table rather than solely through unilateral measures that could trigger chain reactions and additional tensions.

The Trade Deficit as a Challenge: How Europe Can Restore Balance

One of the key steps in this process is reaching a shared understanding on a moderated reduction of Chinese exports of hybrid and plug-in hybrid vehicles to the European market. Such an agreement, if consistently implemented, could significantly ease the pressure on European producers and give them room to adapt to technological and market changes. At the same time, it opens the possibility of improved access to the Chinese market for a range of European products, from automotive parts, through olive oil, to footwear and other goods. Lowering tariff rates in these categories would not only increase export value but would also bring European companies concrete savings and a stronger position in one of the world’s largest economies.

First Steps Toward a Fairer Partnership with China

A particularly sensitive area is that of critical raw materials, above all rare earths and permanent magnets. Without stable and predictable access to these materials, Europe’s green and digital transition industries remain vulnerable. Facilitating Chinese export licensing procedures is therefore not merely a trade issue, but a question of strategic autonomy. The European Union cannot afford to have its key technologies depend on unilateral decisions or political fluctuations in supply chains.

Yet realism is required. Any agreement reached at this moment is only a first step. It does not resolve all accumulated problems, nor does it eliminate all structural imbalances. Dialogue must deliver measurable results. If negotiations fail to produce sufficiently concrete and lasting progress, the Union must be prepared to use the instruments at its disposal, from trade defense measures to stricter rules on subsidies and market competition. Such an approach is not a sign of hostility, but of responsibility toward its own citizens, workers, and companies.

The Automotive Industry at a Crossroads: Tradition, Transition, and the Future

The automotive industry has for centuries occupied a central place in the economic, technological, and social development of Europe and the world. It is not merely the production of vehicles, but a complex system that links engineering, materials, energy, logistics, employment, and the everyday lives of millions of people. From the first motor cars at the end of the nineteenth century to today’s electric and hybrid models, the automobile has become a symbol of personal mobility, industrial strength, and civilizational progress.

In Europe, the automotive industry has long been one of the main pillars of the economy. Germany, France, Italy, Spain, and more recently the countries of Central and Eastern Europe, have built their industrial identities precisely on the production of automobiles and components. Thousands of factories, research centers, and suppliers form a value chain that employs millions of workers, from engineers and designers to assembly-line workers. This industry is not only a source of revenue but also a generator of innovation: many of the technologies we take for granted today,from electronic control systems to advanced materials, were first developed in the automotive sector.

Yet at the beginning of the twenty-first century, the industry found itself at a turning point. Climate change, increasingly strict emissions regulations, rising prices of fossil fuels, and rapid technological advances in batteries and software have forced manufacturers into a fundamental transformation. The shift from internal-combustion vehicles to electric and hybrid ones is not only a technical challenge but a strategic one. It requires enormous investments in new production lines, the development of battery technologies, the construction of charging infrastructure, and the reskilling of the workforce. At the same time, consumers expect vehicles that are not only environmentally friendly but also affordable, safe, and technologically advanced.

The Automobile as a Mirror of the Times: Challenges and Opportunities for European Industry

A particularly significant challenge comes from the East. China’s automotive industry, fueled by strong state support, a vast domestic market, and aggressive export strategies, has in a short time become a global player. Its manufacturers offer competitive electric and hybrid models at prices that European producers find difficult to match. This creates pressure on traditional European brands, threatens jobs, and calls into question the long-term competitiveness of the entire sector. In such circumstances, it becomes clear that an open market without appropriate rules can lead to imbalances that harm European industry.

Simultaneously, the automotive industry faces new societal expectations. Safety, digitalization, connectivity, and autonomous driving are no longer the future; they are the present. Software is becoming as important as hardware, and manufacturers must develop competencies in areas that until recently belonged to the tech giants of Silicon Valley. In parallel, the question of the supply of critical raw materials—lithium, cobalt, nickel, and rare earths- has become geopolitical. Without stable and diversified supply chains, the transition to electric vehicles remains vulnerable.

Despite all challenges, the automotive industry retains exceptional importance. It remains one of the largest exporters, one of the biggest investors in research and development, and a key driver of regional development. In many European regions, entire local ecosystems depend on the success of automobile manufacturers and their suppliers. For this reason, preserving the competitiveness of this sector is a matter not only of economic but also of social interest.

The path forward is not simple. It requires a smart combination of innovation, investment, international cooperation, and, when necessary, market protection. European industry must accelerate the development of its own technologies, strengthen local value chains, and at the same time remain open to global exchange. Only in this way can it retain its role in shaping the mobility of the future, mobility that will be cleaner, safer, and more accessible, while remaining grounded in European knowledge, labor, and industrial tradition.

European Automotive Industry in the Age of Electric Mobility

The automotive industry is not merely Europe’s past. If wisely guided, it is also its future. In a broader sense, rebalancing trade relations with China is part of a larger European effort to strengthen its economic resilience in an increasingly complex geopolitical environment. The world is no longer what it was twenty or even ten years ago. Global value chains have become more fragile, and political risks are reflected more directly in the economy. Under these conditions, the European Union must be capable of defending its interests without closing the door to cooperation. Cooperation, when based on mutual respect and fair conditions, remains the best path toward stability and prosperity.

The coming periods will be decisive. Further talks, assessments of the agreements reached, and decisions at the highest political level will show whether the present momentum can be turned into a more lasting framework. European industry, especially the automotive sector, expects a clear signal that its interests will not be sacrificed. Consumers expect affordable and high-quality products. And the Union as a whole expects its trade policy to be both principled and effective. In that tense space between openness and protection, between dialogue and resolve, the future of the European economy in relation to one of the most powerful forces of the contemporary world is being shaped.

Zeljko Serdar, Croatian Center of Renewable Energy Sources ( CCRES )

Invisible Borders / Energy Geopolitics

 

Svijet se preoblikuje pred našim očima. Nisu to samo granice koje se pomiču na kartama, nego dublje struje, tokovi energije, moći i utjecaja, koje crte novu zemljopisnu kartu.

Na zapadu se uzdiže sila koja je donedavno ovisila o tuđim izvorima. Obilje skriveno u stijenama i škriljcu preokrenulo je njezinu sudbinu. Od zemlje koja je uvozila, postala je izvoznik, i ta promjena odjekuje diljem oceana. Njezine luke šalju tankere prema istoku i zapadu, a njezina politička težina raste s količinom energije koju kontrolira.

Na istoku se širi druga sila. Ona ne posjeduje dovoljno vlastitih rezervi, pa stoga gradi mreže. Ceste, luke, cjevovodi i trgovinski koridori protežu se preko kontinenata poput živih niti. More koje je stoljećima bilo otvoreno putovanje postaje prostor osporavanja, a crte koje se povlače na kartama više nisu samo administrativne, one su zahtjevi za prevlašću.

Između njih stoji zemlja bogata naftom i plinom, koja svoju snagu crpi iz cijevi koje vode prema zapadu i, sve više, prema istoku. Njezina sudbina vezana je uz cijenu barela i stabilnost dalekih tržišta. Dok se stari savezi lome, novi se sklapaju u tišini, daleko od očiju javnosti.

Na jugu, na prostoru gdje su se nekad crtale granice velikim perom, sada vlada nestabilnost. Stare podjele više ne drže. Regionalne sile se nadmeću, a pitanje budućnosti nafte visi nad cijelim područjem kao teška sjenka.

Iznad svega toga diže se još jedna, tiha sila, težnja da se svijet oslobodi ovisnosti o fosilnim izvorima. Sunce i vjetar ulaze u igru, ali ne kao pobjednici koji odmah zauzimaju mjesto, nego kao izazivači. Stari sustav još uvijek drži većinu, a prijelaz je spor, težak i pun otpora.

Tako se crta nova karta. Nije riječ o linijama koje dijele države, nego o nevidljivim tokovima koji povezuju i razdvajaju. Tko kontrolira energiju, kontrolira ritam svijeta. Tko gradi koridore, gradi budućnost. A tko ostane ovisan, postaje taoc tuđih odluka.

Što prije shvatimo kakva se karta pred nama crta, to će nam biti lakše.

Ne radi se o karti zemljovida kakvu smo navikli gledati u školskim atlasima. Radi se o nečemu dubljem, o mreži tokova, ovisnosti i moći koja se tiho preoblikuje. Onaj tko je na vrijeme prepozna, neće biti iznenađen kad se stari putevi zatvore, a novi otvore. Onaj tko je ne vidi, ostat će stajati na raskrižju koje više ne postoji.

Za pojedinca to znači da može bolje odabrati smjer. Može razumjeti zašto se neka industrija gasi, a druga diže; zašto se cijene mijenjaju; zašto se savezi prekrajaju. Spoznaja mu daje mir, jer više ne luta u magli. Vidi gdje se nalazi i kamo može krenuti.

Za društvo je ta spoznaja još važnija. Društvo koje shvati novu kartu neće trošiti snagu na obranu onoga što nestaje. Neće se držati starih obrazaca samo zato što su poznati. Umjesto toga, usmjerit će energiju tamo gdje se stvarno otvara prostor, u znanje, u prilagodbu, u nove veze. Takvo društvo neće biti žrtva promjena, nego njihov sudionik.

Jer budućnost ne dolazi kao iznenadna oluja. Ona se najavljuje. Oni koji je pročitaju na vrijeme, mogu se pripremiti. Oni koji je zanemare, ostat će u čudu kad se tlo pod nogama pomakne. Spoznaja nije samo intelektualna vježba. Ona je oruđe. Ona olakšava poteze, skraćuje putove, smanjuje strah. Što je jasnija slika pred nama, to su sigurniji koraci koje poduzimamo, i kao pojedinci, i kao zajednica.

Zato je važno gledati.

Ne unatrag, nego naprijed. Jer karta se već crta. Pitanje je samo hoćemo li je prepoznati dok još ima vremena. Svijet više nije onakav kakvim smo ga poznavali. On se precrtava, ne perom, nego cijevima, brodovima, ugovorima i ambicijama. I dok se crte još uvijek pomiču, jasno je samo jedno, budućnost će pripasti onima koji razumiju da je energija prava valuta moći.

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )

Invisible Borders / Energy Geopolitics

The world is reshaping itself before our eyes. It is not merely borders shifting on maps, but deeper currents, flows of energy, power, and influence, that are drawing a new geographical map.

In the West, a force is rising that until recently depended on foreign sources. Abundance hidden in rock and shale has reversed its fate. From a country that imported, it has become an exporter, and that change echoes across the oceans. Its ports send tankers east and west, and its political weight grows with the volume of energy it controls.

In the East, another force is expanding. It does not possess sufficient reserves of its own, so it builds networks. Roads, ports, pipelines, and trade corridors stretch across continents like living threads. The sea that for centuries was an open passage is becoming a contested space, and the lines drawn on maps are no longer merely administrative; they are claims to dominance.

Between them stands a country rich in oil and gas, drawing its strength from the pipelines that lead west and, increasingly, east. Its destiny is bound to the price of a barrel and the stability of distant markets. As old alliances fracture, new ones are forged in silence, far from public view.

In the South, in the space where borders were once drawn with a broad pen, instability now reigns. The old divisions no longer hold. Regional powers compete, and the question of oil’s future hangs over the entire region like a heavy shadow.

Above all of this rises yet another, quieter force: the drive to free the world from dependence on fossil sources. Sun and wind are entering the game, but not as victors who immediately take their place, rather as challengers. The old system still holds the majority, and the transition is slow, difficult, and full of resistance.

Thus a new map is being drawn. It is not about lines that divide states, but about invisible flows that connect and separate. Whoever controls energy controls the rhythm of the world. Whoever builds corridors builds the future. And whoever remains dependent becomes a hostage to the decisions of others.

The sooner we understand what kind of map is being drawn before us, the easier it will be for us.

This is not the map of the world we are used to seeing in school atlases. It is something deeper: a network of flows, dependencies, and power that is quietly reshaping itself. Those who recognize it in time will not be surprised when the old routes close and new ones open. Those who fail to see it will remain standing at a crossroads that no longer exists.

For the individual, this means the ability to choose a direction more wisely. One can understand why one industry is fading while another rises; why prices change; why alliances are being redrawn. Understanding brings calm, because one no longer wanders in the fog. One sees where one stands and where one can go.

For society, this understanding is even more important. A society that grasps the new map will not waste its strength defending what is disappearing. It will not cling to old patterns merely because they are familiar. Instead, it will direct its energy where space is truly opening, toward knowledge, toward adaptation, toward new connections. Such a society will not be a victim of change, but a participant in it.

For the future does not arrive as a sudden storm. It announces itself. Those who read it in time can prepare. Those who ignore it will be left in wonder when the ground shifts beneath their feet. Understanding is not merely an intellectual exercise. It is a tool. It eases decisions, shortens paths, reduces fear. The clearer the picture before us, the more confident the steps we take, both as individuals and as a community.

That is why it is important to look.

Not backward, but forward. Because the map is already being drawn. The only question is whether we will recognize it while there is still time. The world is no longer the one we once knew. It is being redrawn, not with a pen, but with pipelines, ships, contracts, and ambitions. And while the lines are still shifting, only one thing is clear: the future will belong to those who understand that energy is the true currency of power.

Zeljko Serdar
Croatian Center of Renewable Energy Sources ( CCRES )

Kombinacija sunca i drva / toplina bez uvoza i bez brige

U Hrvatskoj se sve češće otkriva jednostavna, a iznimno djelotvorna mogućnost grijanja i pripreme tople vode, skladno povezivanje sunčeve energije i drva. Riječ je o sustavu koji se oslanja na dva domaća, obnovljiva izvora, sunce koje svakodnevno obasjava naše krajeve i drvo koje raste u našim šumama. Takvo rješenje omogućuje vlasnicima manjih zgrada i obiteljskih kuća da se u potpunosti osamostale od uvoznih fosilnih goriva i nestabilnih cijena nafte.

Sunčevi kolektori, postavljeni na krov ili pročelje, tijekom sunčanih dana prikupljaju toplinu i prenose je u spremnik tople vode. Kada sunce zimi ili u oblačnim razdobljima ne daje dovoljno energije, preuzima ulogu peć na drva ili kotao na pelete. Na taj način sustav radi neprekidno, pouzdano i bez ovisnosti o vanjskim dobavljačima energije. Vlasnik kuće postaje gospodar vlastite topline: topla voda teče iz slavine, a prostorije ostaju ugodno ugrijane, bez obzira na cijene na svjetskom tržištu.

Osim ekonomske neovisnosti, takvo grijanje donosi i ekološku korist. Sunčeva energija ne stvara emisije, a drvo, ako se koristi iz održivih izvora i u učinkovitim pećima, zatvara prirodni krug ugljika. U usporedbi s klasičnim sustavima na lož-ulje ili plin, kombinacija sunca i drva znatno smanjuje ugljični otisak kućanstva i čuva lokalno okoliš.

Pouzdano grijanje iz vlastitih izvora.

Kombinirani sustav sunce–drvo radi na načelu međusobnog nadopunjavanja: sunčeva energija preuzima glavnu ulogu kad god je dostupna, a drvo stupa na scenu tek kada sunce nije dovoljno.

Sunčevi kolektori (pločasti ili vakuumski) postavljeni na krov ili pročelje upijaju sunčevo zračenje. Unutar njih se zagrijava tekućina – voda ili specijalna antifrizna mješavina, koja potom cirkulira do izoliranog spremnika. U spremniku se toplina predaje potrošnoj vodi ili vodi sustava grijanja. Ako je sunce jako, cijeli proces odvija se bez ikakvog dodatnog goriva: topla voda se sama nakuplja, a višak topline može se usmjeriti i u radijatore ili podno grijanje.

Kad sunce oslabi, zimi, u dugotrajnoj naoblaci ili noću, automatika ili ručna regulacija uključuje peć na drva ili kotao na pelete. Plamen zagrijava vodu u istom spremniku ili u posebnom izmjenjivaču, tako da se temperatura održava na željenoj razini. Sustav je projektiran tako da se dvije energije ne natječu, nego se međusobno dopunjuju: sunce štedi drvo, a drvo jamči pouzdanost.

Pasivno i aktivno: dva puta do neovisne topline.

Postoje dva osnovna načina cirkulacije. U pasivnom (termosifonskom) sustavu spremnik je postavljen iznad kolektora, pa se voda sama kreće zbog razlike u gustoći. U aktivnom sustavu malu cirkulacijsku pumpu upravlja temperaturni regulator: ona radi samo dok je kolektor topliji od spremnika. U oba slučaja cijevi su dobro izolirane kako bi se gubitci sveli na najmanju mjeru.

Na kraju, cijeli krug ostaje zatvoren i neovisan o vanjskim mrežama. Sunce daje besplatnu toplinu, drvo iz lokalnih šuma pruža sigurnosnu rezervu, a vlasnik kuće upravlja sustavom prema vlastitim potrebama, jednostavno, pouzdano i bez ovisnosti o uvoznim gorivima.

Pasivni sustav, poznat i kao termosifonski, radi bez ikakve električne pumpe, isključivo zahvaljujući prirodnim zakonima fizike.

Spremnik tople vode postavlja se iznad solarnih kolektora, najčešće na krovu ili u potkrovlju. Hladna voda iz donjeg dijela spremnika, budući da je gušća, spušta se cjevovodom prema kolektorima. Sunce zagrijava tu vodu unutar kolektora; zagrijana voda postaje lakša i sama se penje natrag u gornji dio spremnika. Nastaje neprekidna, prirodna cirkulacija – hladna voda silazi, topla se diže, bez ikakvog mehaničkog poticaja.

Sustav se sam regulira: što je sunce jače, to je cirkulacija brža i učinkovitija. Kad sunce nestane, kretanje vode prestaje, a toplina ostaje sačuvana u dobro izoliranom spremniku. Zato pasivni sustav ne troši električnu energiju, nema pokretnih dijelova koji se mogu pokvariti i iznimno je pouzdan.

Jedini uvjet jest da spremnik bude postavljen dovoljno visoko iznad kolektora i da cijevi imaju pravilan pad, kako bi prirodni protok tekao nesmetano. U kombiniranom sustavu sunce–drvo pasivni princip ostaje isti: sunčeva energija sama pokreće vodu, a peć na drva ili pelete uključuje se tek kada sunce više nije dovoljno.

Aktivni sustav radi uz pomoć male električne pumpe i inteligentne regulacije, što mu daje veću fleksibilnost u odnosu na pasivni.

Solarni kolektori ostaju na krovu, dok se spremnik tople vode može smjestiti bilo gdje – u podrumu, kotlovnici ili na tavanu, bez obzira na visinu. Kad sunce zagrije kolektore, temperaturni senzori uspoređuju temperaturu u kolektoru s temperaturom u spremniku. Čim kolektor postane topliji od spremnika (obično za 5–8 °C), regulacija uključuje cirkulacijsku pumpu. Pumpa tada potiskuje hladniju vodu (ili antifriznu tekućinu) iz spremnika prema kolektorima, a zagrijanu vraća natrag u spremnik.

Kad sunce oslabi i razlika temperatura padne ispod postavljene vrijednosti, pumpa se automatski isključuje. Na taj način sustav troši električnu energiju samo dok stvarno prenosi toplinu, a ne radi uzalud.

Prednosti su očitе: spremnik ne opterećuje krov, može biti većeg volumena, a cijeli sustav lakše se uklapa u postojeće instalacije grijanja. U kombiniranom sustavu sunce–drvo aktivna regulacija dodatno usklađuje rad peći na drva ili pelete: kad sunce više ne može održavati željenu temperaturu, automatika ili ručna komanda uključuje kotao, tako da toplina neprekidno stiže u isti spremnik.

Ukratko, aktivni sustav zamjenjuje prirodnu cirkulaciju pametnom pumpom i senzorima, čime postiže veću slobodu u postavljanju i preciznije upravljanje toplinom.

CCRES SAW – Sun And Wood projekt iz 2012 godine.

CCRES SAW projekt (Sun And Wood) nastao je kao odgovor na jednostavno, a iznimno važno pitanje: kako grijanje i pripremu tople vode u hrvatskim kućama učiniti neovisnima o uvoznim fosilnim gorivima i nestabilnim cijenama nafte.

Suština projekta leži u skladnom povezivanju dva domaća, obnovljiva izvora energije – sunca i drva. Solarni kolektori (posebno učinkoviti heatpipe vakuumski sustavi) tijekom sunčanih dana preuzimaju glavni teret: zagrijavaju potrošnu toplu vodu, a u povoljnim uvjetima i pomažu sustavu grijanja. Kada sunce oslabi, centralna peć na drva ili brikete preuzima ulogu i osigurava kontinuiranu toplinu – i za sanitarnu vodu i za radijatore.

Takav hibridni pristup nije tek tehničko rješenje. On vlasnicima manjih zgrada i obiteljskih kuća nudi stvarnu energetsku neovisnost: toplinu koja dolazi s vlastitog krova i iz lokalne šume, bez oslanjanja na uvoz i bez straha od skokova cijena energenata.

Projekt CCRES SAW od samog početka usmjeren je na praktičnu primjenu. Cilj mu je bio okupiti stručnjake, obrtnike i partnere iz Hrvatske, Europe i šire, te razviti edukacijske programe, mreže suradnje i marketinške alate koji će ovu tehnologiju učiniti dostupnom što većem broju korisnika. Umjesto apstraktnih strategija, SAW je stavljao naglasak na konkretna, provjerena rješenja koja funkcioniraju u stvarnim hrvatskim uvjetima.

Iskustvo pokazuje da takvi sustavi mogu raditi desetljećima bez većih poteškoća. Jedan heatpipe sustav na krovu, spojen na centralnu peć na drva i brikete, već trideset godina pouzdano pokriva ljetnu potrošnu toplu vodu, a zimi istovremeno pomaže radijatorskom grijanju, tiho, učinkovito i bez komplikacija.

CCRES SAW stoga nije samo naziv projekta. To je bio poziv na pametniji, domaći i dugoročno održiv način grijanja,  način u kojem sunce i drvo rade zajedno, a vlasnik kuće postaje gospodar vlastite topline.

Grijanje koje ne ovisi o cijeni nafte.

Trideset godina neprekidnog rada heatpipe sustava povezanog s peći na drva i brikete, kod mene radi bez problema, potvrđujem da kombinacija sunca i drva nije samo teorija, nego stvarno pouzdano i dugovječno rješenje. Ljeti potpuno pokrivam potrošnu toplu vodu, a zimi dodatno pomaže radijatorskom grijanju, upravo onako kako je i zamišljeno u mom SAW projektu.

Dokaz da takav sustav nije samo lijepa ideja, nego stvarnost, nalazi se i u praksi u mojoj kući, jedan heatpipe sustav na krovu, spojen na centralnu peć na drva i brikete, već tri desetljeća radi bez poteškoća. Ljeti pouzdano grije potrošnu toplu vodu, a zimi istovremeno pomaže radijatorskom grijanju, jednostavno, tiho i učinkovito.

Tehnologija je već dostupna i isprobanа. Pločasti ili vakuumski solarni kolektori, kvalitetni spremnici i suvremene peći na drva ili pelete mogu se uskladiti u jedinstveni, pametno upravljani sustav. Uz odgovarajuću izolaciju cijevi i pažljivo projektiranje, gubitci topline svedeni su na najmanju mjeru, a učinkovitost ostaje visoka tijekom cijele godine.

Upravo zato kombinacija sunca i drva nije samo tehničko rješenje – ona je poziv na novi odnos prema energiji. Umjesto ovisnosti o dalekim izvorima, nudi se mogućnost da se toplina crpi iz vlastitog krova i okolne šume. U vremenu kada se cijene energije mijenjaju iz dana u dan, takva neovisnost postaje dragocjena. Sunce i drvo, dva drevna izvora topline, danas se ponovno susreću u modernom, čistom i pouzdanom sustavu grijanja hrvatskih domova.

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )

Zora nad Jemenom / Operation Dawn of Yemen

U sjeni drevnih planina Jemena, gdje se pijesak miješa s krvlju stoljećima starih svađa, ponovno se diže plamen rata. Huti, ukorijenjeni u tvrdim stijenama sjevera, godinama su širili svoju vlast, zauzimajući obale Crvenog mora i prijeteći uskim prolazom Bāb al-Mandaba. 

Operacija koja je krenula 5. listopada 2026. sa stotinjak borbenih aviona, stotinama udara i kopnenim ofenzivama duž Bab el-Mandeba i prema Sani, samo je najnoviji čin dugog jemenskoj rata koji traje već više od desetljeća. Huti, Saudijska Arabija, UAE, Iran, međunarodno priznata vlada… svi su već prošli kroz faze „odlučujućih“ ofenziva. I svaki put se ispostavilo isto: teritorij se mijenja, brojke žrtava rastu, a strukturni uzroci – siromaštvo, klanovske podjele, vanjsko oružje i geopolitički interesi, ostaju netaknuti.

Njihova munjevita ofenziva raznijela je savezničke redove, ostavljajući Saudijsku Arabiju i priznatu jemensku vladu u šoku. No sada se kotač okreće. Iz Rijada dolazi odgovor – ambiciozna kontraofanziva nazvana Zora Jemena, u kojoj se okuplja više od stotinu tisuća jemenskih vojnika, podržanih stotinama saudijskih zrakoplova.

Tisuću zračnih udara u jednom danu zasipa položaje neprijatelja: radare, skladišta oružja, čak i objekte u samoj Sani, gradu što već više od desetljeća stoji pod hutiškom zastavom. Cilj nije tek povratak nedavno izgubljenih predjela, nego potpuno vraćanje svih zemalja otetih još 2014. godine. Prvi uspjesi već se naziru na obali: tvrdnje o padu ključnog lučkog grada što nadzire strateški tjesnac. No planine ostaju nemilosrdne, a Huti vješti u gerilskom manevriranju. Grad Taiz, drugi po veličini, ostaje pod opsadom, most što spaja sjever i jug, prijetnja samom Adenu.

Odgovor ne dolazi samo iz zraka. Iran stoji iza Hutā, i njihova odmazda već je stigla, dronovi i projektili pogađaju naftna postrojenja Aramca i cjevovode što nose crno zlato preko pustinje. Milijarde dolara štete lebdе u zraku, a Rijad mora vagati cijenu. U pomoć mu stiže Pakistan: oružje, savjetnici, desetci tisuća vojnika što čuvaju nebeske prostore Kraljevine. U zatvorenim sobama Rijada sastaju se saveznici, tražeći put naprijed – ili barem način da se vatra ne proširi do kraja.

No tko može zaustaviti kotač koji se jednom pokrene? Jemen, zemlja iscrpljena desetljećem patnje, klizi prema sveopćem sukobu, možda većem i surovijem od prethodnoga. Civilno stanovništvo, gladno i iscrpljeno, ponovno stoji između čekića i nakovnja. Zračni udari mogu razoriti skladišta, ali ne mogu izbrisati ideju niti iskorijeniti narod što živi u tim brdima. Kontraofanziva može vratiti obalu, možda čak i gradove, no pitanje ostaje: hoće li pobjeda donijeti mir ili samo novi krug mržnje?

Rat u Jemenu nije lokalni građanski sukob. To je klasični proxy-rat u kojem se prelamaju regionalne i globalne sile, a teritorij i narod Jemena služe kao šahovska ploča.

1. Temeljni geopolitički sukob: Saudijska Arabija vs. Iran

Huti (Ansar Allah) su zaydi-šiitski pokret koji od 2014. kontrolira Sana’u i veći dio sjevera. Iran ih vojno, obavještajno i ideološki podržava (oružje, dronovi, balističke rakete, savjetnici).

Saudijska Arabija i međunarodno priznata vlada (Predsjednički savjet) vide Hute kao iransku proxy-snagu na svojoj južnoj granici. Rijad se boji „šiitskog luka“ koji bi se protezao od Irana preko Iraka, Sirije, Libanona do Crvenog mora.

Operacija „Zora Jemena“ (5. listopada 2026.) pokrenuta je nakon što su Huti u rujnu zauzeli ključne pozicije duž zapadne obale, uključujući područje Bab el-Mandeba. Saudijci i njihovi saveznici reagirali su masovnim zračnim udarima (oko 100 borbenih aviona) i kopnenom ofenzivom kako bi spriječili potpunu hutsku kontrolu nad moreuzom.

2. Strateška geografija: Bab el-Mandeb i Crveno more

Bab el-Mandeb je jedan od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu. Kroz njega prolazi oko 10–12 % svjetske trgovine i značajan dio nafte koja ide prema Europi i Aziji.

Kontrola nad moreuzom daje ogromnu ucjenjivačku moć. Huti su to već pokazali napadima na trgovačke brodove (posebno od 2023. u kontekstu rata u Gazi).

Saudijska Arabija i UAE ne mogu dopustiti da Iran (preko Huta) drži „pištolj“ usmjeren na njihovu ekonomsku arteriju. Zato je „Zora Jemena“ u prvom redu operacija zaštite moreuza, a tek u drugom pokušaj oslobađanja Sane.

3. Unutarnji jemenski faktori koji omogućuju vanjsko miješanje

Sjever–jug podjela: Sjever (Huti) i jug (Separatistički prijelazni savjet / STC, kojeg su dugo podržavali Emirati) imaju različite interese. STC i „Brigade divova“ sada surađuju sa Saudijcima, ali povijesno su bili u sukobu.

Klanovska i plemenska struktura: Jemen nikad nije bio centralizirana država. Vlast se temelji na plemenskim savezima, a ne na institucijama.

Ekonomski kolaps i humanitarna katastrofa: Desetljeće rata stvorilo je ovisnost o vanjskoj pomoći i oružju. Tko daje oružje i novac, taj ima utjecaj.

4. Širi regionalni i globalni kontekst

Iran–Saudijska detanta (sporazum iz 2023. uz kinesko posredovanje) nije uklonila rivalstvo. Oba režima i dalje vode proxy-ratove (Jemen, Libanon, Irak, Sirija).

Uloga UAE: Emirati su dugo podržavali južne snage i imali vlastite interese u lukama (Aden, Mukalla). Nedavna politička usklađenost sa Saudijcima omogućila je zajedničku ofenzivu.

SAD, Zapad i Izrael: Huti su od 2023. redovito napadali brodove povezane s Izraelom i Zapadom. Američka i britanska mornarica već su izvodile udare na Hute. Operacija „Zora Jemena“ indirektno štiti i zapadne trgovačke interese.

Turska i Pakistan: U okviru sporazuma o zajedničkoj obrani (Meka) najavljeno je i njihovo moguće uključivanje, što pokazuje da se sukob proširuje izvan arapskog svijeta.

Utjecaj na Republiku Hrvatsku

Hrvatska je energetski ovisna o uvozu, oko 54–60 % ukupne potrošene energije, iznad ili blizu EU prosjeka. Nafta i derivati čine najveći dio uvoza, oko 78–85 % potreba za sirovom naftom i derivatima, a prirodni plin oko 70–75 %. Domaća proizvodnja nafte pokriva samo manji dio, a plin oko 25–30 %.

Glavni dobavljači sirove nafte su Azerbajdžan, Kazahstan, Libija, SAD, Angola i ponekad Saudijska Arabija. Opskrba ide preko JANAF-a i terminala u Omišlju na Krku, što omogućuje diversifikaciju i nije izravno vezano uz Hormuz ili Crveno more. Hrvatska nije strukturno ovisna o rutama kroz Bab el-Mandeb. Međutim, globalni poremećaji, posebno kod rafiniranih proizvoda poput dizela i kerozina, gdje je Europa ranjivija, mogu podići cijene na svjetskim tržištima, što se brzo prelijeva na hrvatske cijene goriva.

Ključan je LNG terminal na Krku, proširen na oko 6,1 mlrd m³ godišnje. Uvoz dolazi uglavnom iz SAD-a, Katara, Alžira, Egipta, Trinidada i Tobaga i drugih. Katarski LNG tradicionalno ide kroz Hormuz, pa šira bliskoistočna nestabilnost može utjecati na dostupnost i cijene, ali terminal i diversifikacija smanjuju rizik nestašice. Hrvatska je već prešla s ovisnosti o ruskom plinu.

Izravni rizik nestašice je nizak zahvaljujući diversificiranim pravcima, JANAF-u, LNG terminalu i zalihama. Hrvatski dužnosnici i operatori, JANAF, LNG terminal, u sličnim krizama, Hormuz, ranije Huti, isticali su stabilnost opskrbe. Indirektni učinci su realniji: rast cijena nafte, dizela, plina i električne energije zbog globalnih šokova, što utječe na troškove prometa, industrije, grijanja/hlađenja i posebno turizam, gorivo za strane automobile. Duža eskalacija ili zatvaranje ruta mogla bi pojačati inflatorne pritiske.

Operacija sama po sebi, ako uspješno stabilizira Bab el-Mandeb, može dugoročno smanjiti rizik za europske rute. Kratkoročno, eskalacija sukoba povećava volatilnost cijena energenata, što Hrvatska osjeća preko uvoza i tržišta, ali ne kroz izravnu ovisnost o tom tjesnacu.

U ovom dijelu svijeta, gdje se velike sile igraju kartama malih naroda, Zora Jemena nije samo vojna operacija. Ona je opomena da se ratovi rijetko završavaju jednim udarcem, a mir još rjeđe rađa iz pepela.

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )

Desni val / politika, energija i potraga za samostalnošću

Politički zaokret koji se odvija od Brazila do Španjolske i šire, od Latinske Amerike do Europe, nije samo reakcija na kriminal, migracije ili inflaciju. On se djelomično hrani i dubljim nezadovoljstvom zbog energetskih politika koje su lijeve vlade često vodile pod zastavom obnovljivih izvora, a koje su u praksi ostavljale zemlje ranjivijima, ovisnijima o uvozu i manje sposobnima da same upravljaju vlastitim energetskim sustavima. Dok lijeve administracije teže ideološki snažnijem poticanju solara i vjetra, desne i pragmatične snage koje sada jačaju češće stavljaju naglasak na pouzdanost, cijenu i stvarnu samostalnost, uključujući nuklearnu energiju i domaće resurse. U tome se krije jedan od tihih, ali sve jasnijih razloga zašto birači, zemlju po zemlju, okreću leđa starim većinama.

U nedjelju, 4. listopada 2026., Brazil je održao prvi krug predsjedničkih izbora koji su, prema očekivanjima mnogih, ali ipak uz iznenađujuću snagu desnice, završili bez pobjednika u prvom krugu. Flávio Bolsonaro, sin bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara, osvojio je oko 47 posto glasova, dok je aktualni predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva završio s približno 45 posto. Nijedan kandidat nije prešao prag od 50 posto, pa se odlučujući obračun prenosi na 25. listopada. Uz to, desne snage ostvarile su snažne rezultate i u izborima za Kongres, što dodatno otežava položaj ljevice. Lula se, nakon godina na vlasti, našao u teškoj političkoj situaciji, suočen s jasnim znakovima umora birača i rastućom željom za promjenom.

Sličan prizor, samo nekoliko tisuća kilometara dalje, odvija se u Španjolskoj. Pedro Sánchez, još jedan od rijetkih preostalih istaknutih socijalističkih lidera u Europi, danas je, 5. listopada 2026., raspisao prijevremene parlamentarne izbore za 29. studenoga. Neposredni povod bile su uzastopne parlamentarne poraze oko mjera vezanih uz stambenu krizu te val prosvjeda koji su zahvatili zemlju zbog nedostupnosti stanovanja. Ankete već dulje vrijeme pokazuju jasan prednost Narodne stranke (PP), uz otvorenu mogućnost koalicije s Voxom. Sánchezova vlada, poput Luline, nalazi se u ozbiljnim poteškoćama, suočena s erozijom potpore i gubitkom parlamentarne stabilnosti.

Ono što povezuje ova dva lidera nije samo unutarnja politička kriza. I Lula i Sánchez dijele sličan vanjskopolitički profil: izraženu pro-palestinsku orijentaciju, kritički odnos prema američkoj politici, odbijanje korištenja vojnih baza za američke operacije te uvođenje embarga na oružje Izraelu. Ti stavovi, koji su godinama činili dio njihova političkog identiteta, sada se poklapaju s gubitkom tla pod nogama u vlastitim zemljama. Njihov položaj nije izoliran slučaj, već se uklapa u širi, gotovo kontinentalni trend u kojem lijeve vlade, zemlju po zemlju, gube podršku birača.

Ima toga još.

Najjasniji i najbrži prelazak s lijeve na desnu vlast dogodio se u Latinskoj Americi. Argentina, Bolivija, Čile, Kolumbija, Honduras, Peru i niz drugih zemalja u relativno kratkom razdoblju doživjeli su izborni zaokret. U Europi je taj proces postupniji, ali jednako prepoznatljiv: jačanje desnih stranaka, njihov ulazak u vlade ili koalicije, te rast utjecaja. Italija je već 2022. dobila vladu Giorgie Meloni, koja je zamijenila prethodnu tehnokratsko-centrističku konfiguraciju. U Portugalu desna manjinska vlada surađuje s Chegaom. Nizozemska, Finska, Slovačka i Češka imaju desne stranke u vladama ili koalicijama. U Njemačkoj AfD bilježi značajne uspjehe na regionalnoj razini, dok u Švedskoj desna vlada vlada uz podršku Sweden Democrats.

Plima koja mijenja kartu.

Zajedničko ovim procesima nije toliko ideologija sama po sebi, koliko konkretna iskustva birača: osjećaj nesigurnosti, ekonomski pritisak, umor od dugogodišnje vlasti. Desni kandidati uspjeli su uvjeriti dio biračkog tijela da će biti učinkovitiji u vraćanju reda, kontrole i stabilnosti. Temelji toga pomaka leže u nezadovoljstvu zbog kriminala, migracija, inflacije i opće ekonomske situacije. U Latinskoj Americi taj zaokret bio je brži i dramatičniji; u Europi je postupan, ali dosljedan. U oba slučaja radi se o odgovoru na percepciju da postojeće politike više ne pružaju rješenja koja birači smatraju hitnima.

Tako se, u jesen 2026., politička karta Latinske Amerike i Europe mijenja pred našim očima. Brazil i Španjolska samo su najnoviji, ali simbolički važni primjeri toga trenda.

Da se dotaknem i naše branše, lijeve vlade su, u prosjeku i prema empirijskim istraživanjima, sklonije agresivnijem poticanju obnovljivih izvora energije (posebno solara i vjetra) kao ideološkog prioriteta. Desne (i pragmatične centrističke) vlade češće stavljaju naglasak na energetsku samostalnost, pouzdanost i cijenu sustava, što uključuje nuklearnu energiju, domaće fosilne resurse i obnovljive izvore samo ako su ekonomski i tehnički održivi.

Naravno ovo pišem na temelju podataka i stvarnih politika, a ne ideoloških floskula.

Obnovljivi izvori (solar, vjetar, hidro…)

Više studija (panelne regresije za EU-27, OECD zemlje, američke države) pokazuje da lijeve i zelenije vlade dosljednije povećavaju udio obnovljivih izvora. Lijeve stranke češće uvode subvencije, obvezujuće ciljeve (RPS – Renewable Portfolio Standards), porezne olakšice i regulativu koja favorizira solar i vjetar. Desne i osobito populističke desne stranke češće usporavaju ili uvjetuju te politike zbog troškova, utjecaja na industriju i sumnje u klimatske prioritete.

Primjeri:

• U SAD-u demokratske guvernerstva i savezne administracije (npr. IRA pod Bidenom) snažnije potiču obnovljive.
• U Europi lijeve i zelene koalicije gurale su Energiewende i Green Deal.
• Međutim, u praksi i republikanci u američkim “crvenim” državama (Texas) grade ogromne kapacitete vjetra i solara – ali iz ekonomskih razloga (jeftina energija, radna mjesta), a ne zbog klimatske ideologije.

Energetska samostalnost i otpornost sustava

Ovdje se situacija mijenja. Prava samostalnost nije samo “više solara i vjetra”. Intermitentni obnovljivi izvori zahtijevaju:

• ogromne rezerve (baterije, plin, ugljen ili nuklearne elektrane),
• stabilnu mrežu,
• uvoz kritičnih minerala i tehnologije (Kina dominira solarnim panelima, rijetkim zemljama, baterijama).

Nakon energetskih kriza (Ukrajina 2022., kasniji šokovi), mnoge zemlje su shvatile da prekomjerno oslanjanje na vremenski ovisne izvore + uvoz plina stvara ranjivost. Zato:

• Desne i centrističke vlade češće vraćaju ili proširuju nuklearnu energiju (Francuska, Švedska pod desnom koalicijom, dijelovi SAD-a, Italija, Belgija, čak i neke demokratske američke države u 2025./2026.).
• Lijeve i zelene stranke češće ostaju skeptične ili otvoreno protiv nuklearne energije, inzistirajući na “100 % obnovljivima”, što u praksi može povećati ovisnost o uvozu ili fosilnim backupovima.
• Desne politike češće naglašavaju domaću proizvodnju (nafta, plin, ugljen gdje je potrebno, nuklearna) i tržišne kriterije, a ne ideološke ciljeve “net zero do 2030./2040. po svaku cijenu”.

Realnost, a ne ideologija.

• Lijeve vlade su bolje u postavljanju ambicioznih ciljeva za solar i vjetar.
• Desne/pragmatske vlade bolje (ili barem realističnije) štite dugoročnu pouzdanost, cijenu i geopolitičku neovisnost sustava, jer ne isključuju nuklearnu energiju i ne tretiraju fosilne izvore kao apsolutno zlo.
• Najbolji rezultati dolaze iz mješovitih pristupa: obnovljivi, nuklearna, skladištenje, pametna mreža. Zemlje koje su to shvatile (Francuska, dijelovi Skandinavije, neke američke države) imaju stabilnije i jeftinije sustave od onih koje su otišle u ekstremnu “samo obnovljivi” ili “samo fosilni” politiku.

Moj zaključak nije “lijevo je bolje” ili “desno je bolje” u slučaju obnovljivih izvora. Lijeve vlade su sklonije obnovljivima kao dogmi. Desne su sklonije energetskoj samostalnosti kao prioritetu. Pravi test nije ideološka čistost, nego može li zemlja držati svjetla upaljena, industriju konkurentnom i račune podnošljivima, bez ovisnosti o geopolitičkim rivalima. Eto toliko, Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )

Tehnološka ovisnost u vrijeme strateškog rivalstva

 

Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti provelo je detaljna ispitivanja dronova namijenjenih javnim službama, među kojima su bili i modeli kineskog proizvođača. U gustoj gradskoj sredini, točnije na području Hudson Yardsa u New Yorku, ocijenjeni su različiti sustavi prema nizu kriterija: oštrina optičke i termalne kamere, trajanje leta, kvaliteta veze, kašnjenje signala, brzina ponovnog raspoređivanja, jednostavnost uporabe i sučelje upravljačke stanice.

Matrice serija i američka dilema.

Rezultati su pokazali da su dva modela Matrice postigla najviše ocjene u cijeloj seriji testiranja. Jedan je dobio ukupnu ocjenu 4,6 od pet, a drugi 4,3. U usporedbi s odobrenim američkim platformama, koje su dosegnule 3,7 odnosno 2,4, kineski su uređaji prednjačili gotovo u svim kategorijama. Posebno su se istaknuli stabilnošću u uvjetima jakih radio-smetnji i otežanog satelitskog signala, oštrinom termalne kamere koja je omogućavala čitanje registarskih tablica noću te brzim zamjenama baterija.

Ispitivači su zabilježili da su ti dronovi zadržavali položaj i video-prijenos čak i tamo gdje su drugi sustavi otkazivali. Ipak, nije sve proteklo bez zastoja, jedan je uređaj noću, u uskoj urbanij kanjonu, izgubio i satelitsko i vizualno pozicioniranje, prešao u način rada temeljen isključivo na orijentaciji i udario u građevinu, čime je postao neupotrebljiv.

Javni izvještaj Ministarstva spomenuo je usporedbu tek u jednoj rečenici, ne navodeći smjer razlika. Detaljne ocjene objavljene su tek u dodatku označenom kao službena uporaba, koji je kasnije dospio u javnost. U tom dokumentu navedene su i dvije mane: zabrinutost zbog kibernetičke sigurnosti i činjenica da kupnja pogoduje inozemnom proizvođaču. Istodobno se ističe da je ispitivanje ocjenjivalo isključivo operativno iskustvo pilota, a ne nacionalnu sigurnost.

Dronovi između performansi i povjerenja: američki izazov Kini.

Matrice serija doista ostavlja snažan dojam, stabilnost u zahtjevnim uvjetima, oštrina optike i termalne kamere, pouzdanost veze te brzina raspoređivanja čine je alatom koji u svakodnevnom radu često nadmašuje konkurenciju. Kada netko svakodnevno ovisi o takvoj tehnologiji, logično je da mu se prijelaz na druge platforme čini nepotrebnim rizikom.

Moj je stav, međutim, nešto složeniji. Tehničke prednosti DJI-ja nisu sporne, to su pokazala i službena američka ispitivanja u gustoj urbanij sredini, gdje su modeli Matrice postigli više ocjene od većine odobrenih „plavih“ sustava. No politika koja ih cilja ne proizlazi iz neznanja o njihovim sposobnostima, nego iz šireg geopolitičkog okvira. Države koje donose ograničenja gledaju ne samo na performanse, nego i na pitanja lanca opskrbe, mogućeg pristupa podacima i dugoročne ovisnosti o proizvođaču iz zemlje koja se smatra strateškim rivalom.

To ne znači da su zabrane uvijek mudre ili proporcionalne. Često se čini da se žrtvuje operativna učinkovitost radi načelnog stava, a da se istodobno ne nudi dovoljno zrelih domaćih alternativa po usporedivoj cijeni i pouzdanosti. Za poduzetnika koji živi od kvalitete snimke i stabilnosti leta, to je frustrirajuće. Ipak, potpuno ignorirati sigurnosne i strateške argumente također nije mudro – posebno ako se radi o sustavima koji lete iznad kritične infrastrukture ili prikupljaju osjetljive podatke.

U konačnici, tržište će presuditi. Ako se domaći i saveznički proizvođači ne uspiju približiti razini koju DJI postavlja, ograničenja će ostati mrtvo slovo na papiru ili će se zaobilaziti. Dok god Matrice serija ostaje standardom u stvarnom radu, tvoja odluka da ostaneš pri njoj potpuno je razumljiva.

Zabrana koja ne rješava, nego odgađa.

Ovi podaci dolaze u trenutku kada se u Sjedinjenim Državama vode rasprave o ograničenjima stranih dronova. Mnoge hitne službe i ekipe za spašavanje i dalje se oslanjaju na te modele zbog njihove pouzdanosti, cijene i performansi. Ispitivanja pokazuju da u stvarnim uvjetima guste gradske sredine određeni sustavi nude znatno bolje rezultate od onih koji su službeno odobreni, što postavlja pitanje ravnoteže između operativne učinkovitosti i sigurnosnih prioriteta.

Geopolitički utjecaj ograničenja kineskih dronova, posebno sustava poput DJI-jevih Matrice modela, proteže se daleko izvan tehničkih specifikacija i tržišnih cijena. Riječ je o sudaru triju sila: američke težnje za tehnološkom suverenošću, kineske dominacije u potrošačkoj i poluprofesionalnoj robotici te stvarnih operativnih potreba korisnika diljem svijeta.

Sjedinjene Američke Države, kroz FCC-ov Covered List, izvršne uredbe i programe poput Blue UAS, pokušavaju smanjiti ovisnost o opremi iz „pokrivenih zemalja“. Cilj je jasan: spriječiti mogući pristup podacima, ojačati domaći lanac opskrbe i poslati signal saveznicima da slijede isti smjer. U tom okviru DJI nije samo proizvođač dronova, već simbol šire kineske prednosti u masovnoj proizvodnji, softverskoj integraciji i cijeni. Američki odgovor stoga nije usmjeren isključivo na kibernetičku sigurnost, iako se ona stalno ističe, nego i na dugoročno smanjenje strateške ranjivosti.

No posljedice nisu jednosmjerne. Ispitivanja Ministarstva domovinske sigurnosti pokazala su da u stvarnim urbanim uvjetima kineski modeli često nadmašuju odobrene američke alternative po stabilnosti, kvaliteti veze i senzorskim sposobnostima. Kada hitne službe, ekipe za spašavanje ili mali poduzetnici gube pristup alatima koji su im spašavali živote ili omogućavali konkurentnost, politička odluka se suočava s operativnom stvarnošću. Nastaje jaz između deklarirane nacionalne sigurnosti i svakodnevne učinkovitosti. Taj jaz nije apstraktan: on se mjeri sporijim intervencijama, većim troškovima i gubitkom tehnološke prednosti na terenu.

Kina, s druge strane, dobiva dvostruku korist. Prvo, američka ograničenja potvrđuju važnost njezine industrije i potiču ubrzani razvoj domaćih alternativa unutar vlastitog ekosustava. Drugo, u trećim zemljama, posebno u nama susjednoj Srbiji, Africi, Latinskoj Americi i dijelovima Azije, stvara se dojam da Zapad namjerno usporava tehnološki napredak onih koji si ne mogu priuštiti skuplje zapadne sustave. Time Peking jača narativ o tehnološkom protekcionizmu i nudi sebe kao pouzdanijeg partnera. Primjer je i naoružavanje Srbije kineskim sustavima, druga tema, ali i povezana.

Za Europu, Hrvatsku i ostale saveznike situacija je još složenija. Mnoge zemlje slijede američki primjer zbog savezničkih obveza i vlastitih sigurnosnih procjena, ali istodobno osjećaju pritisak domaćih korisnika koji ne vide jednakovrijedne zamjene. Rezultat je često dvostruki standard, službena retorika o sigurnosti uz paralelno zadržavanje postojećih flota ili traženje iznimaka za kritične misije.

Geopolitička cijena zabrane kineskih dronova.

Dugoročno, ovakva politika može ubrzati nastanak paralelnog tehnološkog svijeta. Jedan će se oslanjati na zapadne, provjerene, ali skuplje i još uvijek manje zrele platforme. Drugi će ostati vezan uz kineske sustave, s nižom cijenom i višim performansama, ali s pitanjem povjerenja. Između njih ostat će siva zona, tržište polovnih uređaja, softverskih zaobilazaka i lokalnih prilagodbi, koju će korisnici neizbježno istraživati.

Geopolitički utjecaj stoga nije samo u zabrani jednog proizvoda. On je u preoblikovanju globalnog tržišta tehnologije, u jačanju blokovske logike i u pritisku na sve aktere da biraju između performansi i političke lojalnosti. Dok se taj izbor ne razriješi zrelim domaćim alternativama, napetost će ostati, između onih koji lete i onih koji odlučuju tko smije letjeti.

Poruka je izravna, očekivati da će netko izvana, država, veliki proizvođači ili regulatorna tijela, riješiti problem i isporučiti spremnu zamjenu, iluzija je. To je otresit podsjetnik da tehnološka ovisnost o jednom proizvođaču, kad se sudari s geopolitičkim odlukama, ostavlja korisnike u nezavidnom položaju. Novac i pažnja teku drugim kanalima, a zajednica pilota, posebno mi koji letimo za hobij i male poslove, ostajemo prepušteni sami sebi.

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )

Europe vs America / Who Is Closing the Door on Batteries and Inverters?

Tri najveća imena u industriji prijenosnih energetskih sustava – EcoFlow, Bluetti i Anker Solix – nisu prisutna na najvećem sjevernoameričkom sajmu obnovljive energije RE+ u Las Vegasu. Istodobno, ista poduzeća aktivno predstavljaju nove proizvode na europskim sajmovima, posebno na IFA-i u Berlinu. Ova istodobna odsutnost i prisutnost nije nužno samo marketinška odluka. Ona se događa u trenutku kada se američko regulatorno okruženje za strane energetsko opreme značajno mijenja.

Krajem srpnja 2026. Federalna komisija za komunikacije (FCC) proširila je svoj „Covered List“ na strano proizvedene pretvarače snage (power inverters) koji posjeduju mogućnost daljinske komunikacije. Riječ je o uređajima koji pretvaraju istosmjernu struju u izmjeničnu i koji mogu biti povezani putem Wi-Fi-ja, Bluetootha, Etherneta ili sličnih protokola. Kasnije je definicija sužena na one pretvarače koji su namijenjeni paralelnom radu s elektroenergetskom mrežom (utility-interactive inverters prema UL 1741). Samostalni, off-grid uređaji ostaju izvan izravne primjene. Međutim, gotovo svi napredni prijenosni energetski sustavi danas više nisu samo baterije u kutiji. Oni se povezuju s kućnim pametnim panelima, upravljaju opterećenjima, komuniciraju s aplikacijama, primaju firmware ažuriranja i, u nekim slučajevima, mogu se vezati na mrežu. Upravo ta povezanost čini ih osjetljivima na nova pravila.

Europa vs Amerika: Tko zatvara vrata stranim baterijama i inverterima?

Manje od mjesec dana kasnije, krajem kolovoza, potpisan je izvršni nalog kojim se proglašava nacionalna hitnost u pogledu sigurnosti američkog energetskog sustava. Nalog se usredotočuje na stranu električnu opremu, kibernetičku sigurnost, daljinski pristup i ranjivosti opskrbnog lanca, posebno kod mrežno povezanih pretvarača i sustava za skladištenje energije. Iako se ne primjenjuje izravno na male prijenosne postaje u garaži, šalje jasan signal: američka politika sve više razlikuje lokalne, izolirane sustave od onih koji mogu utjecati na širu elektroenergetsku infrastrukturu.

Ove regulatorne promjene dolaze u trenutku kada je američko tržište stambene solarne energije ionako pod pritiskom. Federalni porezni kredit od 30 posto za kućne sustave više nije dostupan za nove instalacije od početka 2026. godine. Kombinacija gubitka poticaja i pooštrenih zahtjeva za porijeklom i komunikacijskim značajkama opreme stvara okruženje u kojem strana poduzeća moraju preispitati svoje strategije.

Kibernetička sigurnost ili nacionalna sigurnost – dva različita pristupa

Rezultat je moguća podjela tržišta. U Europi se ti proizvođači agresivno šire u segment povezanih kućnih energetskih sustava – balkon-solarni moduli, plug-in skladištenje, pametno upravljanje potrošnjom i dinamičko cjenovanje električne energije. U Sjedinjenim Državama suočavaju se s pitanjima o tome gdje se oprema proizvodi, tko kontrolira softver, hoće li budući modeli dobiti potrebne dozvole i hoće li morati razvijati posebne, „američke“ verzije proizvoda s ograničenim komunikacijskim mogućnostima ili lokaliziranom proizvodnjom.

Za potrošače to može značiti manju dostupnost najnovijih modela, više cijene ili usporavanje inovacija u segmentu prijenosnih i hibridnih sustava. Za industriju to otvara prostor domaćim ili savezničkim proizvođačima, ali i rizik od smanjene konkurencije i sporijeg tehnološkog napretka. Pitanje nije više samo je li riječ o odluci o sajmu. Radi se o tome hoće li se američko tržište prijenosne i kućne energije početi razvijati u drugačijem smjeru od ostatka svijeta – smjeru u kojem nacionalna sigurnost i kontrola softvera imaju prioritet nad brzinom inovacije i cijenom.

Što to znači za EcoFlow, Bluetti i Anker Solix?

Usporedba EU i američkih regulativa (stanje rujan 2026.) u području pretvarača snage (invertera), sustava za skladištenje energije i povezanih energetskih uređaja:

1. Pristup nacionalnoj sigurnosti i stranim proizvođačima

SAD

• FCC je u srpnju/kolovozu 2026. dodao strano proizvedene utility-interactive (mrežno povezane) pretvarače s mogućnošću daljinske komunikacije (Wi-Fi, Bluetooth, Ethernet, mobilna mreža) na Covered List.
• Novi modeli ne mogu dobiti FCC autorizaciju potrebnu za uvoz, marketing i prodaju, osim ako dobiju Conditional Approval ili ispunjavaju uvjete domaće proizvodnje (eligible za 45X Advanced Manufacturing Tax Credit ili Buy American Act s dovoljnim udjelom američkih komponenti).
• Off-grid / non-utility-interactive uređaji (čisti prijenosni power stationi bez mogućnosti paralelne veze s mrežom) uglavnom su izuzeti.
• Dodatno: izvršni nalog od 26. kolovoza 2026. proglašava nacionalnu hitnost za bulk power system i ograničava stranu opremu (invertere, baterije, transformatoare) koja se spaja na mrežu.

EU

• Nema općeg zabrane uvoza ili prodaje stranih invertera na potrošačkom tržištu.
• Od 1. studenoga 2026. projekti financirani EU sredstvima (EIB i slično) koji su ili će biti spojeni na mrežu ne smiju koristiti invertere od „high-risk“ dobavljača (primarno kineskih, npr. Huawei i slični).
• Pristup se pomiče s čistog zemljopisnog kriterija prema individualnoj procjeni svakog dobavljača (predložene izmjene Cybersecurity Act 2). Zemlja porijekla ostaje faktor, ali nije automatska diskvalifikacija.
• Fokus je na kibernetičkoj otpornosti, a ne na potpunoj isključenosti stranih brandova s tržišta.

Ključna razlika: SAD aktivno blokira nova odobrenja za strane mrežno povezane uređaje. EU ograničava pristup javnom financiranju i postavlja standarde, ali zadržava tržišni pristup ako se poštuju tehnički i cyber zahtjevi.

2. Kibernetička sigurnost i zahtjevi za proizvode

SAD

• Regulatorni fokus je na rizik od daljinskog pristupa i manipulacije mrežom.
• Postojeća autorizirana oprema može se i dalje prodavati; pravila su prospektivna.

EU

• Cyber Resilience Act (CRA) – horizontalni okvir za sve proizvode s digitalnim elementima (uključujući invertere, BMS, PCS, EMS).
  • Od 11. rujna 2026.: obveza prijave aktivno iskorištavanih ranjivosti (24 h rano upozorenje, 72 h potpuna prijava).
  • Puna primjena od 11. prosinca 2027.: secure-by-design, upravljanje ranjivostima, CE oznaka uključuje cyber sukladnost.
• Network Code on Cybersecurity i nacionalni grid kodovi (npr. njemački VDE-AR-N 4105:2026) pooštravaju tehničke zahtjeve za podršku mreži i imunitet na poremećaje.
• Industrija traži da se kritične komponente BESS-a klasificiraju kao „critical“ pod CRA (stroža ocjena sukladnosti).

Ključna razlika: EU nameće jedinstvene, tehnološki orijentirane standarde svim proizvođačima (bez obzira na porijeklo). SAD koristi više nacionalno-sigurnosni filter temeljen na porijeklu i mogućnosti komunikacije.

3. Potpore i porezni poticaji

SAD

• Federalni stambeni kredit od 30 % (Section 25D) prestao je za sustave stavljenje u pogon nakon 31. prosinca 2025.
• Komercijalni i storage sustavi i dalje imaju putove preko Section 48E, uz stroge FEOC (Foreign Entity of Concern) i domestic content zahtjeve.
• Snažan poticaj za domaću proizvodnju (45X kredit).

EU

• Nema ekvivalentnog naglog ukidanja velikog stambenog poticaja.
• REPowerEU, nacionalni programi, sniženi ili nulti PDV na solar + storage u više zemalja, te razni rebate programi i dalje podržavaju tržište.
• Fokus na monetizaciji fleksibilnosti (dinamičke tarife, VPP, grid services) uz uvjete kibernetičke sigurnosti.

Sažetak utjecaja na prijenosne i kućne energetske sustave

Aspekt	SAD	EU
Novi mrežno povezani invertere stranih proizvođača	Jako ograničeno (Covered List)	Dozvoljeno uz standarde; ograničeno u EU-financiranim projektima
Čisti off-grid / portable	Uglavnom izuzeto	CRA se primjenjuje ako ima digitalnu povezivost
Kibernetička sigurnost	Fokus na isključivanju rizika	Obvezni secure-by-design + reporting za sve
Poticaji	Snažno smanjeni za stambeni segment	Stabilniji i raznolikiji
Strategija proizvođača	Lokalizacija proizvodnje ili povlačenje naprednih modela	Prilagodba standardima + fokus na europsko tržište

SAD ide putem restriktivnijeg, sigurnosno orijentiranog isključivanja stranih (posebno kineskih) mrežno povezanih sustava i poticanja domaće proizvodnje. EU ide putem standardizacije kibernetičke otpornosti za sve proizvode i uvjetovanja javnog financiranja, uz zadržavanje šireg tržišnog pristupa. Zbog toga se kod istih proizvođača (EcoFlow, Bluetti, Anker Solix i slični) vidi aktivnije lansiranje naprednih povezanih rješenja u Europi, dok se na američkom tržištu suočavaju s većim regulatornim neizvjesnostima za nove generacije proizvoda.

Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )

Europe vs America: Who Is Closing the Door on Foreign Batteries and Inverters?

Three of the biggest names in the portable power industry – EcoFlow, Bluetti, and Anker Solix – are absent from North America’s largest renewable energy trade show, RE+, in Las Vegas. At the same time, the same companies are actively launching new products at European trade shows, particularly IFA in Berlin. This simultaneous absence and presence is not necessarily just a marketing decision. It is happening at a moment when the U.S. regulatory environment for foreign energy equipment is changing significantly.

In late July 2026, the Federal Communications Commission (FCC) expanded its “Covered List” to include foreign-produced power inverters that have remote communication capabilities. These are devices that convert direct current to alternating current and can connect via Wi-Fi, Bluetooth, Ethernet, or similar protocols. The definition was later narrowed to those inverters intended for parallel operation with the electric utility grid (utility-interactive inverters under UL 1741). Standalone, off-grid devices remain outside the direct scope. However, almost all advanced portable power systems today are no longer just batteries in a box. They connect to home smart panels, manage loads, communicate with apps, receive firmware updates, and in some cases can connect to the grid. It is precisely this connectivity that makes them sensitive to the new rules.

Cybersecurity or National Security – Two Different Approaches

Less than a month later, in late August, an executive order was signed declaring a national emergency regarding the security of the U.S. energy system. The order focuses on foreign electrical equipment, cybersecurity, remote access, and supply-chain vulnerabilities, particularly for grid-connected inverters and energy storage systems. Although it does not apply directly to small portable stations in a garage, it sends a clear signal: U.S. policy is increasingly distinguishing between local, isolated systems and those that can affect the broader power infrastructure.

These regulatory changes come at a time when the U.S. residential solar market is already under pressure. The federal 30 percent tax credit for home systems is no longer available for new installations starting in 2026. The combination of lost incentives and stricter requirements on the origin and communication features of equipment creates an environment in which foreign companies must reassess their strategies.

What Does This Mean for EcoFlow, Bluetti, and Anker Solix?

The result is a possible market split. In Europe, these manufacturers are aggressively expanding into the segment of connected home energy systems – balcony solar modules, plug-in storage, smart load management, and dynamic electricity pricing. In the United States, they face questions about where the equipment is manufactured, who controls the software, whether future models will receive the necessary approvals, and whether they will have to develop special “American” versions of products with limited communication capabilities or localized production.

For consumers, this could mean reduced availability of the latest models, higher prices, or slower innovation in the portable and hybrid systems segment. For the industry, it opens space for domestic or allied manufacturers, but also carries the risk of reduced competition and slower technological progress. The question is no longer just whether this is a trade-show decision. It is about whether the U.S. portable and home energy market will begin to develop in a different direction from the rest of the world – a direction in which national security and software control take priority over the speed of innovation and price.

Comparison of EU and U.S. Regulations (as of September 2026) in the Area of Power Inverters, Energy Storage Systems, and Related Energy Devices

1. Approach to National Security and Foreign Manufacturers

United States

• In July/August 2026, the FCC added foreign-produced utility-interactive (grid-connected) inverters with remote communication capabilities (Wi-Fi, Bluetooth, Ethernet, cellular) to the Covered List.
• New models cannot obtain the FCC authorization required for import, marketing, and sale unless they receive Conditional Approval or meet domestic production requirements (eligible for the 45X Advanced Manufacturing Tax Credit or Buy American Act with a sufficient share of U.S. components).
• Off-grid / non-utility-interactive devices (pure portable power stations without the ability to operate in parallel with the grid) are largely exempt.
• Additionally: the executive order of August 26, 2026, declares a national emergency for the bulk power system and restricts foreign equipment (inverters, batteries, transformers) that connects to the grid.

European Union

• There is no general ban on the import or sale of foreign inverters on the consumer market.
• From November 1, 2026, EU-funded projects (EIB and similar) that are or will be connected to the grid may not use inverters from “high-risk” suppliers (primarily Chinese, e.g., Huawei and similar).
• The approach is shifting from a pure geographic criterion toward individual assessment of each supplier (proposed amendments to Cybersecurity Act 2). Country of origin remains a factor but is not an automatic disqualification.
• The focus is on cyber resilience rather than complete exclusion of foreign brands from the market.

Key difference: The U.S. actively blocks new approvals for foreign grid-connected devices. The EU restricts access to public funding and sets standards but retains market access if technical and cyber requirements are met.

2. Cybersecurity and Product Requirements

United States

• Regulatory focus is on the risk of remote access and grid manipulation.
• Existing authorized equipment can continue to be sold; the rules are prospective.

European Union

• Cyber Resilience Act (CRA) – a horizontal framework for all products with digital elements (including inverters, BMS, PCS, EMS).
  • From September 11, 2026: obligation to report actively exploited vulnerabilities (24-hour early warning, 72-hour full notification).
  • Full application from December 11, 2027: secure-by-design, vulnerability management, CE marking includes cyber conformity.
• Network Code on Cybersecurity and national grid codes (e.g., German VDE-AR-N 4105:2026) tighten technical requirements for grid support and disturbance immunity.
• Industry is calling for critical BESS components to be classified as “critical” under the CRA (stricter conformity assessment).

Key difference: The EU imposes uniform, technology-oriented standards on all manufacturers (regardless of origin). The U.S. uses a more national-security filter based on origin and communication capability.

3. Support Schemes and Tax Incentives

United States

• The federal residential 30% credit (Section 25D) ended for systems placed in service after December 31, 2025.
• Commercial and storage systems still have pathways under Section 48E, with strict FEOC (Foreign Entity of Concern) and domestic content requirements.
• Strong incentive for domestic manufacturing (45X credit).

European Union

• No equivalent sudden cancellation of a major residential incentive.
• REPowerEU, national programs, reduced or zero VAT on solar + storage in several countries, and various rebate programs continue to support the market.
• Focus on monetizing flexibility (dynamic tariffs, VPP, grid services) subject to cybersecurity conditions.

Summary of Impact on Portable and Home Energy Systems

Aspect	United States	European Union
New grid-connected inverters from foreign manufacturers	Heavily restricted (Covered List)	Allowed subject to standards; restricted in EU-funded projects
Pure off-grid / portable	Largely exempt	CRA applies if digital connectivity is present
Cybersecurity	Focus on risk exclusion	Mandatory secure-by-design + reporting for all
Incentives	Strongly reduced for residential segment	More stable and diversified
Manufacturer strategy	Localization of production or withdrawal of advanced models	Adaptation to standards + focus on the European market

The United States is taking a more restrictive, security-oriented path of excluding foreign (especially Chinese) grid-connected systems and promoting domestic manufacturing. The EU is taking the path of standardizing cyber resilience for all products and conditioning public funding, while retaining broader market access. As a result, the same manufacturers (EcoFlow, Bluetti, Anker Solix, and similar) are more actively launching advanced connected solutions in Europe, while facing greater regulatory uncertainty for new product generations on the U.S. market.

Zeljko Serdar, Croatian Center of Renewable Energy Sources ( CCRES )