Trgovinski odnosi između Europske unije i Narodne Republike Kine već godinama stoje u središtu pozornosti europskih političara, gospodarstvenika i šire javnosti. Riječ je o odnosu koji je ujedno i jedan od najznačajnijih i jedan od najosjetljivijih u suvremenom globalnom gospodarstvu. S jedne strane, Kina predstavlja ogromno tržište i ključnog partnera u brojnim industrijskim lancima vrijednosti. S druge strane, dugogodišnji i sve dublji trgovinski deficit Unije prema Kini postao je izvor ozbiljne zabrinutosti, jer ugrožava konkurentnost europskih proizvođača, zaposlenost u ključnim sektorima i dugoročnu gospodarsku sigurnost.
Taj deficit nije samo statistička činjenica. On odražava strukturne neravnoteže koje su se godinama produbljivale. Europska industrija suočava se s posljedicama globalnih viškova proizvodnih kapaciteta, osobito u sektorima u kojima kineska državna potpora, povoljniji pristup kapitalu i manje strogi regulatorni okviri stvaraju uvjete koje europska poduzeća teško mogu pratiti. Automobilska industrija, koja je stoljećima bila jedan od stupova europskog gospodarstva, danas se nalazi pod snažnim pritiskom. Uvoz jeftinijih hibridnih i plug-in hibridnih vozila, kao i električnih automobila, prijeti da potisne domaće proizvođače s tržišta i time ugrozi tisuće radnih mjesta diljem kontinenta.
U takvim okolnostima postaje jasno da pasivno promatranje više nije održivo. Europska unija mora tražiti putove koji će omogućiti postupno, ali odlučno uspostavljanje ravnoteže. To ne znači zatvaranje prema vanjskom svijetu niti povratak protekcionizmu u njegovom najstrožem obliku. Naprotiv, riječ je o potrazi za rješenjima koja će očuvati otvorenost tržišta, ali istodobno zaštititi temeljne interese europske industrije i potrošača. U tom smislu, diplomatske konzultacije i pregovori s kineskom stranom predstavljaju nužan instrument. Oni omogućuju da se problemi rješavaju za stolom, a ne isključivo jednostranim mjerama koje bi mogle izazvati lančane reakcije i dodatne tenzije.
Trgovinski deficit kao izazov: kako Europi vratiti ravnotežu.
Jedan od ključnih koraka u tom procesu jest postizanje zajedničkog razumijevanja o umjerenom smanjenju kineskog izvoza hibridnih i plug-in hibridnih vozila na europsko tržište. Takav dogovor, ako se dosljedno provede, mogao bi značajno smanjiti pritisak na europske proizvođače i dati im prostor za prilagodbu tehnološkim i tržišnim promjenama. Istodobno, otvara se mogućnost za poboljšanje pristupa kineskom tržištu za niz europskih proizvoda, od dijelova za automobile, preko maslinova ulja, do obuće i drugih roba. Sniženje carinskih stopa u tim kategorijama ne bi samo povećalo izvoznu vrijednost, nego bi europskim poduzećima donijelo konkretne uštede i jaču poziciju u jednoj od najvećih svjetskih ekonomija.
Prvi koraci prema poštenijem partnerstvu s Kinom.
Posebno osjetljivo područje čine kritične sirovine, prije svega rijetke zemlje i trajni magneti. Bez stabilnog i predvidljivog pristupa tim materijalima europska industrija zelene i digitalne tranzicije ostaje ranjiva. Olakšavanje postupaka izvoznih dozvola s kineske strane stoga nije samo trgovinsko pitanje, nego i pitanje strateške autonomije. Europska unija ne može si dopustiti da njezine ključne tehnologije ovise o jednostranim odlukama ili o političkim kolebanjima u opskrbnim lancima.
Ipak, valja biti realan. Svaki dogovor postignut u ovom trenutku tek je prvi korak. On ne rješava sve nakupljene probleme, niti uklanja sve strukturne neravnoteže. Dijalog mora donositi mjerljive rezultate. Ako se pokaže da pregovori ne vode do dovoljno konkretnih i trajnih pomaka, Unija mora biti spremna iskoristiti instrumente koje posjeduje, od trgovinskih zaštitnih mjera do strožih pravila o subvencijama i tržišnoj konkurenciji. Takav pristup nije znak neprijateljstva, nego odgovornosti prema vlastitim građanima, radnicima i poduzećima.
Automobilska industrija na raskrižju: tradicija, tranzicija i budućnost.
Automobilska industrija stoljećima zauzima središnje mjesto u gospodarskom, tehnološkom i društvenom razvoju Europe i svijeta. Ona nije samo proizvodnja vozila, već složeni sustav koji povezuje inženjerstvo, materijale, energiju, logistiku, zapošljavanje i svakodnevni život milijuna ljudi. Od prvih motornih kola s kraja XIX. stoljeća do današnjih električnih i hibridnih modela, automobil je postao simbol osobne mobilnosti, industrijske snage i civilizacijskog napretka.
U Europi je automobilska industrija dugoročno bila jedan od glavnih stupova gospodarstva. Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, a u novije vrijeme i zemlje srednje i istočne Europe, izgradile su svoje industrijske identitete upravo na proizvodnji automobila i dijelova. Tisuće tvornica, istraživačkih centara i dobavljača stvaraju lanac vrijednosti koji zapošljava milijune radnika, od inženjera i dizajnera do radnika na montažnim trakama. Ta industrija nije samo izvor prihoda, već i generator inovacija: mnoge tehnologije koje danas uzimamo zdravo za gotovo, od elektroničkih sustava upravljanja do naprednih materijala, prvo su razvijene upravo u automobilskom sektoru.
No, početkom XXI. stoljeća industrija se našla na prijelomnoj točki. Klimatske promjene, sve stroži propisi o emisijama, rast cijena fosilnih goriva i brzi tehnološki napredak u području baterija i softvera prisilili su proizvođače na korjenitu preobrazbu. Prijelaz s vozila s unutarnjim izgaranjem na električna i hibridna vozila nije samo tehnički izazov, već i strateški. On zahtijeva ogromna ulaganja u nove proizvodne linije, razvoj baterijskih tehnologija, izgradnju infrastrukture za punjenje i prekvalifikaciju radne snage. Istodobno, potrošači očekuju vozila koja su ne samo ekološki prihvatljiva, već i pristupačna, sigurna i tehnološki napredna.
Automobil kao ogledalo vremena, izazovi i šanse europske industrije.
Posebno značajan izazov dolazi s Istoka. Kineska automobilska industrija, poticana snažnom državnom podrškom, ogromnim domaćim tržištem i agresivnim izvoznim strategijama, u kratkom je vremenu postala globalni igrač. Njezini proizvođači nude konkurentne električne i hibridne modele po cijenama koje europski proizvođači teško mogu pratiti. To stvara pritisak na tradicionalne europske marke, ugrožava radna mjesta i dovodi u pitanje dugoročnu konkurentnost cijelog sektora. U takvim okolnostima postaje jasno da otvoreno tržište bez odgovarajućih pravila može dovesti do neravnoteže koja šteti europskoj industriji.
Istodobno, automobilska industrija suočava se s novim očekivanjima društva. Sigurnost, digitalizacija, povezivost i autonomna vožnja više nisu budućnost, već sadašnjost. Softver postaje jednako važan kao i hardver, a proizvođači moraju razvijati kompetencije u područjima koja su donedavno pripadala tehnološkim divovima iz Silicijske doline. Usporedno s time, pitanje opskrbe kritičnim sirovinama – litijem, kobaltom, niklom i rijetkim zemljama, postaje geopolitičko. Bez stabilnih i diverzificiranih lanaca opskrbe, prelazak na električna vozila ostaje ranjiv.
Unatoč svim izazovima, automobilska industrija zadržava iznimnu važnost. Ona ostaje jedan od najvećih izvoznika, najvećih ulagača u istraživanje i razvoj te jedan od ključnih čimbenika regionalnog razvoja. U mnogim europskim regijama cijeli lokalni ekosustavi ovise o uspjehu proizvođača automobila i njihovih dobavljača. Zbog toga je očuvanje konkurentnosti ovog sektora pitanje ne samo gospodarskog, već i društvenog interesa.
Put naprijed nije jednostavan. On zahtijeva pametnu kombinaciju inovacija, ulaganja, međunarodne suradnje i, kada je potrebno, zaštite tržišta. Europska industrija mora ubrzati razvoj vlastitih tehnologija, ojačati lokalne lance vrijednosti i istodobno ostati otvorena za globalnu razmjenu. Samo tako može zadržati svoju ulogu u oblikovanju mobilnosti budućnosti, mobilnosti koja će biti čišća, sigurnija i dostupnija, a istodobno utemeljena na europskom znanju, radu i industrijske tradiciji.
Europska automobilska industrija u doba električne mobilnosti.
Automobilska industrija nije samo prošlost Europe. Ona je, ako se mudro usmjeri, i njezina budućnost.
U širem smislu, rebalansiranje trgovinskih odnosa s Kinom dio je većeg europskog nastojanja da ojača svoju gospodarsku otpornost u sve složenijem geopolitičkom okruženju. Svijet više nije onakav kakav je bio prije dvadeset ili čak deset godina. Globalni lanci vrijednosti postali su krhkiji, a politički rizici izravnije se odražavaju na gospodarstvo. U takvim uvjetima Europska unija mora biti sposobna braniti svoje interese, a da pritom ne zatvara vrata suradnji. Jer suradnja, ako je utemeljena na uzajamnom poštovanju i pravednim uvjetima, ostaje najbolji put prema stabilnosti i prosperitetu.
Predstojeća razdoblja bit će ključna. Daljnji razgovori, ocjene postignutih dogovora i odluke na najvišoj političkoj razini pokazat će može li se sadašnji zamah pretvoriti u trajniji okvir. Europska industrija, osobito automobilska, očekuje jasan signal da njezini interesi neće biti žrtvovani. Potrošači očekuju pristupačne i kvalitetne proizvode. A cijela Unija očekuje da njezina trgovinska politika bude istodobno principijelna i učinkovita. U tom napetom prostoru između otvorenosti i zaštite, između dijaloga i odlučnosti, oblikuje se budućnost europskog gospodarstva u odnosu prema jednoj od najmoćnijih sila suvremenoga svijeta.
Željko Serdar, Hrvatski Centar Obnovljivih Izvora Energije ( HCOIE )
The European Union and China / Between Dialogue and the Protection of Its Own Interests
Trade relations between the European Union and the People’s Republic of China have for years stood at the center of attention among European politicians, business leaders, and the wider public. This is a relationship that is at once one of the most significant and one of the most sensitive in the contemporary global economy. On one hand, China represents an enormous market and a key partner in numerous industrial value chains. On the other hand, the long-standing and steadily deepening trade deficit of the Union with China has become a source of serious concern, as it threatens the competitiveness of European producers, employment in key sectors, and long-term economic security.
That deficit is not merely a statistical fact. It reflects structural imbalances that have deepened over the years. European industry faces the consequences of global overcapacity, particularly in sectors where Chinese state support, more favorable access to capital, and less stringent regulatory frameworks create conditions that European companies struggle to match. The automotive industry, which for centuries has been one of the pillars of the European economy, is today under intense pressure. Imports of cheaper hybrid and plug-in hybrid vehicles, as well as electric cars, threaten to push domestic producers out of the market and thereby endanger thousands of jobs across the continent.
In such circumstances, it becomes clear that passive observation is no longer sustainable. The European Union must seek paths that will enable a gradual yet decisive restoration of balance. This does not mean closing itself off from the outside world or returning to protectionism in its strictest form. On the contrary, it is a search for solutions that will preserve market openness while at the same time protecting the fundamental interests of European industry and consumers. In this sense, diplomatic consultations and negotiations with the Chinese side represent an essential instrument. They make it possible to address problems at the negotiating table rather than solely through unilateral measures that could trigger chain reactions and additional tensions.
The Trade Deficit as a Challenge: How Europe Can Restore Balance
One of the key steps in this process is reaching a shared understanding on a moderated reduction of Chinese exports of hybrid and plug-in hybrid vehicles to the European market. Such an agreement, if consistently implemented, could significantly ease the pressure on European producers and give them room to adapt to technological and market changes. At the same time, it opens the possibility of improved access to the Chinese market for a range of European products, from automotive parts, through olive oil, to footwear and other goods. Lowering tariff rates in these categories would not only increase export value but would also bring European companies concrete savings and a stronger position in one of the world’s largest economies.
First Steps Toward a Fairer Partnership with China
A particularly sensitive area is that of critical raw materials, above all rare earths and permanent magnets. Without stable and predictable access to these materials, Europe’s green and digital transition industries remain vulnerable. Facilitating Chinese export licensing procedures is therefore not merely a trade issue, but a question of strategic autonomy. The European Union cannot afford to have its key technologies depend on unilateral decisions or political fluctuations in supply chains.
Yet realism is required. Any agreement reached at this moment is only a first step. It does not resolve all accumulated problems, nor does it eliminate all structural imbalances. Dialogue must deliver measurable results. If negotiations fail to produce sufficiently concrete and lasting progress, the Union must be prepared to use the instruments at its disposal, from trade defense measures to stricter rules on subsidies and market competition. Such an approach is not a sign of hostility, but of responsibility toward its own citizens, workers, and companies.
The Automotive Industry at a Crossroads: Tradition, Transition, and the Future
The automotive industry has for centuries occupied a central place in the economic, technological, and social development of Europe and the world. It is not merely the production of vehicles, but a complex system that links engineering, materials, energy, logistics, employment, and the everyday lives of millions of people. From the first motor cars at the end of the nineteenth century to today’s electric and hybrid models, the automobile has become a symbol of personal mobility, industrial strength, and civilizational progress.
In Europe, the automotive industry has long been one of the main pillars of the economy. Germany, France, Italy, Spain, and more recently the countries of Central and Eastern Europe, have built their industrial identities precisely on the production of automobiles and components. Thousands of factories, research centers, and suppliers form a value chain that employs millions of workers, from engineers and designers to assembly-line workers. This industry is not only a source of revenue but also a generator of innovation: many of the technologies we take for granted today,from electronic control systems to advanced materials, were first developed in the automotive sector.
Yet at the beginning of the twenty-first century, the industry found itself at a turning point. Climate change, increasingly strict emissions regulations, rising prices of fossil fuels, and rapid technological advances in batteries and software have forced manufacturers into a fundamental transformation. The shift from internal-combustion vehicles to electric and hybrid ones is not only a technical challenge but a strategic one. It requires enormous investments in new production lines, the development of battery technologies, the construction of charging infrastructure, and the reskilling of the workforce. At the same time, consumers expect vehicles that are not only environmentally friendly but also affordable, safe, and technologically advanced.
The Automobile as a Mirror of the Times: Challenges and Opportunities for European Industry
A particularly significant challenge comes from the East. China’s automotive industry, fueled by strong state support, a vast domestic market, and aggressive export strategies, has in a short time become a global player. Its manufacturers offer competitive electric and hybrid models at prices that European producers find difficult to match. This creates pressure on traditional European brands, threatens jobs, and calls into question the long-term competitiveness of the entire sector. In such circumstances, it becomes clear that an open market without appropriate rules can lead to imbalances that harm European industry.
Simultaneously, the automotive industry faces new societal expectations. Safety, digitalization, connectivity, and autonomous driving are no longer the future; they are the present. Software is becoming as important as hardware, and manufacturers must develop competencies in areas that until recently belonged to the tech giants of Silicon Valley. In parallel, the question of the supply of critical raw materials—lithium, cobalt, nickel, and rare earths- has become geopolitical. Without stable and diversified supply chains, the transition to electric vehicles remains vulnerable.
Despite all challenges, the automotive industry retains exceptional importance. It remains one of the largest exporters, one of the biggest investors in research and development, and a key driver of regional development. In many European regions, entire local ecosystems depend on the success of automobile manufacturers and their suppliers. For this reason, preserving the competitiveness of this sector is a matter not only of economic but also of social interest.
The path forward is not simple. It requires a smart combination of innovation, investment, international cooperation, and, when necessary, market protection. European industry must accelerate the development of its own technologies, strengthen local value chains, and at the same time remain open to global exchange. Only in this way can it retain its role in shaping the mobility of the future, mobility that will be cleaner, safer, and more accessible, while remaining grounded in European knowledge, labor, and industrial tradition.
European Automotive Industry in the Age of Electric Mobility
The automotive industry is not merely Europe’s past. If wisely guided, it is also its future. In a broader sense, rebalancing trade relations with China is part of a larger European effort to strengthen its economic resilience in an increasingly complex geopolitical environment. The world is no longer what it was twenty or even ten years ago. Global value chains have become more fragile, and political risks are reflected more directly in the economy. Under these conditions, the European Union must be capable of defending its interests without closing the door to cooperation. Cooperation, when based on mutual respect and fair conditions, remains the best path toward stability and prosperity.
The coming periods will be decisive. Further talks, assessments of the agreements reached, and decisions at the highest political level will show whether the present momentum can be turned into a more lasting framework. European industry, especially the automotive sector, expects a clear signal that its interests will not be sacrificed. Consumers expect affordable and high-quality products. And the Union as a whole expects its trade policy to be both principled and effective. In that tense space between openness and protection, between dialogue and resolve, the future of the European economy in relation to one of the most powerful forces of the contemporary world is being shaped.
Zeljko Serdar, Croatian Center of Renewable Energy Sources ( CCRES )
