Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje samog rata.
U svakom ratu dolazi do sukoba interesa političkog, vojnog, koji svoj izvor ima većinom u ekonomiji, distribuciji raznih resursa, industrijskim potencijalima ili samom teritoriju. Naši postupci su produkt naših ideja, naših razmišljanja. Pisao sam na početku ove agresije o vidljivoj promjeni vibracije frekvencije Zemlje. Ipak naše ideje nisu samo naše, one su kombinacija političkog i kulturnog okruženja u kojemu živimo. Težnja za teritorijem je biološka predispozicija svojstvena svim ljudskim bićima koja smatraju da čovjek mora posjedovati ili tražiti bolji teritorij i mjesto za život. Isto tako je poznato da teritorij daje osjećaj identiteta i povezanosti s pripadnicima svoje nacije.
Da li se može napad smatrati činom obrane od agresije? Međunarodni zakon, striktno zabranjuje preventivne napade osim ako nisu autorizirani od UN-vog Vijeća Sigurnosti. Ta pitanju su jako aktualna od veljače 2022. Rusija se vodila onom - napad je najbolja obrana.
Neke pacifističke teorije smatraju da se rat može izbjeći ako se odreknemo privatnog vlasništva, a time bi se, prema njima, gubila i moć kontrole nad nekim teritorijem. To naravno nije dovoljno, jer ne vode se svi ratovi zbog blagostanja i teritorija. Neki se vode zbog moći, slave, pohlepe i časti, za vlastitu slobodu i religiju. U realnosti ratovi se vode zbog svih tih razloga, u manjoj ili većoj mjeri, i kompleksno su isprepleteni. Iz vlastitih iskustava znamo da je rat brutalan, nepravedan i okrutan. Mi ljudi nismo nužno racionalna bića, nego smo zaokupljeni vlastitim kulturološkim kontekstom i nikako ga ne smijemo ignorirati ili staviti na stranu, ocijeniti kao nevažnim, a to je upravo ono što sada fura Rusiju.
Za zaustavljanje ovog rata nužna je globalna suradnja. Nenasilna obrana nije nikakva obrana protiv okrutnih i nemilosrdnih osvajatelja. Briga za drugoga treba nam biti prioritet, i tu se ne govori samo o onim osnovnim potrebama, smanjivanje gladi, suša i raznih bolest, već se govori o tome da se čovjeku pruža i dostojanstvo koje zaslužuje i koje mu pripada.
Teško se oteti dojmu da i u Hrvatskoj ima ekipe koja je uzbuđena i sramežljivo vesela Ruskom operacijom, čitaj brutalnom agresijom, pokušavajući opravdati namjerne, neselektivne i nerazmjerne napade na civilno stanovništvo i elemente civilne infrastrukture, vjerovatno pod utjecajem možebitnog Stockholmskog sindroma. Postoji ekipa koja je u Hrvatskoj uzbuđena i pri samoj pomisli urušavanja napretka u civilizacijskom razvoju svijeta, možebitno zbog visokih godina provedenih ovdje i sada. Za nas ostale, jasno je da, još od Rimskog carstva, od doba Kineskog zida, zatvaranje u sebe ne pomaže i da nitko ne može opstati sam. Strah od Kineskog svrstavanja na stranu agresivne Rusije neopravdan je samim tim jer je stupanj razvoja kineskog gospodarstva u potpunosti okrenut izlasku kapitala iz Kine jačanjem trenda povećanja kineskih ulaganja po cijelom svijetu. Drugim riječima, Kina ima novac, motiv i želju.
Nije sve u dosegu i vidljivosti onom tko izabere isključivo Fox news, Sputnik ili RT. Na koncu, sve će biti u redu, neke ekipe će morati suspregnuti svoje osvajačke apetite i vratiti se za pregovaračke stolove. Na globalne procese, tržišne ekonomije pa i na ovu ukrainsku surovu stvarnost gledamo kroz prizmu izreke da jedan ne može pomoći mnoštvu, no mnoštvo može pomoći jednomu.
* Si vis pacem, para bellum is a Latin adage translated as, "If you want peace, prepare for war." The adage was adapted from a statement found in Book 3 of Latin author Publius Flavius Vegetius Renatus's tract De Re Militari (4th or 5th century), although the idea it conveys is also present in earlier works, such as Plato's Nomoi (Laws).
I have always considered myself pretty much a pacifist, until the Croatian war of independence, and now this war, when it really seemed that there was no option other than fight back effectively against the aggression from Russia. I approve of the Leopard 2, Challenger 2, and Abrams tanks deliveries to Ukraine. Enough time has passed and enough Russian losses have already occurred for Putin to reconsider his actions and put the weapons down.
ReplyDeleteSome don't feel this way, but according to several polls a majority now approve the deliveries and I think the percentage will only grow with each week and month passing. The Russian leadership has it in its own hands to reverse course.
It is a complete tragedy that mobilized men, who have no wish to be there, will continue to die - in numbers - against the clever products of engineers. I hate it. I hope the Russian people hate it too, and I hope that those who have a responsibility for the Russian army will see that this has to stop. They have probably been holding their nerve, waiting for the West to split, but it hasn't and there must be generals who can see that their positions, futures, and lives are not likely to be particularly good if they stay silent and let thousands more people die.