Monday, December 13, 2010

FRONIUS promoted by SOLAR SERDAR


RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR


promote

FRONIUS



Welcome to Fronius USA LLC

Fronius Austria was established in 1946. Fronius USA was established in January of 2002. The founder of Fronius Austria had the vision to see a need for high quality, competitively priced welding machines in the European market.

During the span of time since, the Fronius Company has become not only a leading manufacturer of quality welding equipment, but as a leader in the technology of welding.

As a company, Fronius International GmbH (Austria) recognized the need to promote this technology on a worldwide basis. This brought about the formation of Fronius USA.

Fronius USA LLC has begun by introducing the Digital Revolution machines. The TransPuls Synergic and TransSynergic welder versions of the 2700, 4000 and 5000 model welding machines come complete with an American faceplate and synergic lines for common AWS standard filler metals.

Fronius USA LLC has also introduced production proven LaserHybrid, Twin Wire and TIG Hot Wire.

The quality certificate ISO 9001 of our production plant shows complete guarantee for highest, periodical controlled quality. Our products are manufactured according to the valid product standards and are provided with the UL / CSA approval.

Our office in Brighton Michigan will support your companies needs with service and spare parts, along with a Demonstration / Weldtest Lab for CMT, Tandem, Plasma, MIG and TIG welding.

Fronius USA LLC
Welding Technology Division
10421 Citation Drive
Suite 1100
Brighton, MI 48116
Tel: 810-220-4414
Fax: 810-220-4424
E-Mail: sales.usa@fronius.com

Technology in a leading hand
Fronius converts energy and is recognized as a technology leader in our USA divisions.

In the field of welding technology, Fronius is a competent partner to the international automotive industry and other metalworking industries where high quality is a major concern.
Its superior know-how has also established Fronius in the field of photovoltaics, where it produces high-quality solar electronics.

Welding technology division Products: Arc welding for crafts, trade and industry in manual and fully automatic welding applications.
Sales: Direct sales in USA.

Solar electronics division Products: Inverters and data communication solutions for grid-connected photovoltaic systems.
Sales: Direct sales in North America.

Grid-Connected PV Inverters
Solar energy is converted into electricity and fed into the public grid. Efficient, reliable, high power inverters form the heart of any PV system. In the development of PV inverters, Fronius has thought out new technologies, searched for innovative solutions, and has found completely new answers. The result: Highly functional grid tied inverters, which interact optimally with all solar modules.

Fronius IG. The reliable series of PV inverters.

Maximum flexibility with Fronius IG. The PV inverter family works exceptionally with all solar panels available on the market. The ingenious processor control - the Fronius IG Module-Manager™ software - and a large number of other enhancements makes them very versatile. They work reliably and efficiently in every class thanks to Fronius' remarkable experience and decades of research and development.

Maximum energy harvest. Cloudy or clear.
The first complete solution.
Reliable. Proven. Smart.

A strong addition to the family: The next generation Fronius IG Plus inverter builds on a successful model with multiple enhancements, including maximum power harvest, a built-in six circuit string combiner, integrated, lockable DC Disconnect, significantly improved efficiency, and unbeatable reliability. New, larger power classes expand the proven Fronius IG family (from 3.0 to 12 kW). And numerous advantages provide consistently high earnings. More info at http://solarserdar.blogspot.com/

System Monitoring
Fronius DATCOM is a user-friendly data communications system for individual PV system monitoring.

The hardware components are quick and easy to install, the software easy to operate. Because of its modular design, Fronius DATCOM can be upgraded at any time. Customized monitoring solutions, from basic equipment to complete system management, can be installed quickly and easily. Because every PV system operator wants to know how their investment in the system is doing.

Modular. Quick and easy to install. User-friendly.

Fronius Personal Display
Operating Manuals

Anyone who wants to keep up to date with the output data of their installation yet does not want to run to the inverter to read off the values every time, can now use the Personal Display.

Simply place it in the desired room at home and you can read off all the current data from up to 15 inverters at any time. Data transmission from the inverter to the Personal Display is executed via radio transmission. Each inverter to be monitored requires a Personal Display Card.

At night the Personal Display presents the collected data from the previous day.

Installation is simple: just insert the Personal Display Card into the Fronius inverter, attach the antenna on or close to the inverter, set up the Personal Display in the house and you're all set. More info at http://solarserdar.wordpress.com/

No holes and sealing, no costly laying of cables – just plug & play. The wireless radio link makes this possible, regardless of whether you use Fronius DATCOM or not.

Webcasts and Seminars
Skills lay the foundations for a successful future. There is a lot of know-how packed into each of our products – and we want to pass this know-how on to our customers.

Below you will find a detailed list of scheduled events. We hope you can join us and look forward to seeing you there!

Warranty process
At Fronius, we have been making electronics equipment for over a half a century. At our ISO 9001 certified production plants, we make only high quality products that we stand behind.

You will probably not encounter a problem with your FRONIUS Solar Inverter, but in the unlikely event that within 10 years from the original purchase, you discover a problem caused by defects in either workmanship or materials, we will be happy to see that it is repaired or replaced depending on what we decide would be best.

The FRONIUS Solar Inverters are designed to withstand normal wear and tear, but they are not indestructible. In the event that your inverter will need to be serviced, you must follow this policy and procedure for warranty returns and repairs:

The Installer in the field notes a Service issue. Installer calls Fronius Technical Support Representative at (810) 220-4414. Technical Support is available Monday through Friday, excluding holidays, from 6:00am to 6:00pm PST and weekends by appointment only.

Fronius Technical Support Representative determines whether the issue requires a replacement unit or component, and if so an RMA is issued during the call.

Information is collected regarding system information including serial number, where the replacement unit/component is to be delivered and where the potential Service Reimbursement would be used.

Fronius USA, LLC ships a replacement unit/component to the Installer.

The Installer replaces the non-functioning unit/component and returns the non-functioning unit/component back to Fronius within 14 days.

Fronius USA, LLC inspects the non-functioning unit/component within 14 days of receipt to see if the issue falls under the scope of the Warranty agreement and the Service Reimbursement program. If the issue meets both criteria, your Service reimbursement of $250.00 per qualifying RMA can be either a credit provided on your companies behalf to your Fronius Distributor or a check issued by Fronius to your company (sorry Fronius can not issue service reimbursement checks to individuals). Further details of this program can be found in the Fronius USA Premium 10 and 15 year Warranties.
More info at http://solarserdar.blogspot.com/

Planning aids
Planning an efficient photovoltaic system is a complex matter. Many different factors must be taken into account: from the selection of the module type, and the arrangement of the modules, up to the choice of the most suitable inverter, and many other parameters. It is best to get advice from a competent PV installation engineer. To get a first impression, take a look at the Fronius online planning aids.
Configuration examples
Options for diagnosis, analysis and monitoring ranging from small systems to megawatt systems.
Fronius DatCom Assistant
The DatCom Assistant is designed to help you in designing and installing a Fronius IG DatCom system.

Planning examples for PV system monitoring
Efficient planning of PV system monitoring on the basis of actual examples.
Fronius Configuration Tool
Comfortable software for the exact dimensioning of PV systems. Free to download and use!

Step-by-step
Seven simple steps to optimum PV system monitoring.
More info at http://solarserdar.wordpress.com/

Stocking Distributors
Fronius on hand


Not only has Fronius built up a global sales and service network, it has also trained special teams who are ready to address the concerns of our customers. Every single Fronius partner has been carefully selected to provide trustworthy advice and customer-oriented service. Pick a Fronius stocking distributor who can deliver the expertise to meet your needs.


Fronius Stocking Distributors
AEE Solar
1155 Redway Dr.
Redway, CA 95560
Tel: 800-777-6609
email: info@aeesolar.com
web: http://www.aeesolar.com/
Conergy
1730 Camino Carlos Rey Suite 103
Santa Fe, NM 87507
Tel:(888) 396-6611
email: info@conergy.com
web: http://www.conergy.us/
DC Power Systems, Inc.
1500 Valley House Drive, Suite 210
Rhonert Park, CA 94928 Tel: 800-967-6917
email: daniel@dcpower-systems.com
web: www.dcpower-systems.com
groSolar
warehouse locations:
White River Junction, VT
Jessup, MD
Durango , CO
Grass Valley, CA
Berkeley, CA
San Diego, CA
Tel: 800-GO-SOLAR or 800-467-6527
email: info@groSolar.com
web: http://www.grosolar.com/
Krannich Solar, Inc.
7000 Commerce Pkwy., Suite B
Mt. Laurel, NJ 08054
Tel. 856-802-0991
e-mail: info@usa.krannich-solar.com
web: usa.krannich-solar.com

Ontility
3403 N. Sam Houston Parkway
Suite 300
Houston, TX 77086
Tel. 877-558-7479
email: DISales@ONTILITY.com
web: ONHouston@ONTILITY.com




Solar Depot LLC - Petaluma Warehouse
1240 Holm Rd.
Petaluma, CA 94954
Tel: 800-822-4041
email: infodepot@solardepot.com
web: http://www.solardepot.com/

Solar Depot LLC - Sacramento Warehouse
8540 Morrison Creek Drive
Sacramento, CA 95828
Tel: 800-321-0101
email: jesse@solardepot.com
web: http://www.solardepot.com/

Solar Depot LLC - Corona Warehouse
280 N. Smith Ave.
Corona, CA 92880
Tel: 800-680-7922
email: roy@solardepot.com
web: http://www.solardepot.com/

SunWize Technologies
1151 Flatbush Road
Kingston, NY 12401-7011
Tel: 800-817-6527
email: info@sunwize.com
web: http://www.sunwize.com/

CROATIAN RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR (CRECSS)

Željko Serdar
head of business association


www.solar-serdar
solarserdar@gmail.com
solarserdar@yahoo.com

Saturday, December 11, 2010

ENERGY FOR FREE (croatian text)

HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE SOLAR SERDAR (CRECSS)



SVE ŠTO NAM TREBA – TU JE NA DOHVAT RUKE



Uz današnju tehnologiju i znanje ne moramo koristiti fosilna goriva niti išta drugo što zagađuje naš planet i škodi ljudima. Priroda nas svakodnevno i potpuno besplatno opskrbljuje velikim količinama sunca, vjetra i vode, a energija dobivena iz tih izvora čista je i nepresušna. Već u osnovnoj školi djeca uče o obnovljivim izvorima energije, ali ih nigdje ne uče da su fosilna goriva i alternativna energetska rješenja (hidrogen, biomasa i nuklearna energija) koja su na silu pogurana u prvi plan, nepotrebna i opasna, i da postoje samo kako bi održale profitne strukture koje je industrija stvorila.

Nafte, ugljena i ostalih eksploatiranih dobara sve je manje, a cijena im je usporedo s tom činjenicom sve veća i veća. Uz to, posljednjih je godina je sve jasnije kako je prevelikim iskorištavanjem fosilnih goriva čovjek značajno i najvjerojatnije nepopravljivo oštetio životni okoliš, ne samo sebe, već i svih vrsta na Zemlji.

Energija Sunca

Solarne energije ima toliko da jedan sat svjetlosti oko podneva sadrži više energije nego što čitav svijet potroši tokom jedne godine. Kada bismo mogli ”uhvatiti” samo 1% sunčeve energije, nikada ne bismo morali koristiti naftu, plin ili bilo što drugo. Dostupnost te energije je neupitna, tehnologiju za njezinu obradu imamo već dulje vrijeme, a jedina je prepreka pokvarena potreba onih koji žele udio u tržištu sa već uspostavljenom energetskom strukturom.

“…Kada bismo samo 3 posto teritorija Hrvatske prekrili Sunčevim pretvornicima u toplinsku i električnu energiju, dobili bismo oko osam puta više od današnje ukupne energetske potrošnje u Hrvatskoj”, piše Dr.sc. Natko Urli s Instituta “Ruđer Bošković” u svom tekstu objavljenom u biltenu Zeleni forum.

Energiju sunca može se prikupljati solarnim kolektorima koji služe za zagrijavanje vode i prostora, fotonaponskim ćelijama koje direktno pretvaraju sunčevu energiju u električnu i fokusiranjem sunčeve energije (koristi se u velikim energetskim postrojenjima).

Energija vjetra

Vjetar je zapravo oblik solarne energije. Sunce neravnomjerno zagrijava različite dijelove Zemlje, čija je površina nepravilna. To rezultira različitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog težnje za izjednačavanjem tlakova. Postoje dijelovi Zemlje na kojima pušu takozvani stalni (planetarni) vjetrovi i na tim područjima je iskorištavanje energije vjetra najisplativije. Dobre pozicije su obale oceana i pučina mora. Energija vjetra je dugo bila smatrana slabim i nepraktičnim izvorom jer ovisi o geografskom položaju. Ipak, Američko ministarstvo za energiju priznalo je 2007. godine da kada bi se u samo 3 od ukupno 50 američkih država iskorištavala energija vjetra čitava nacija bi bila snabdjevena strujom. Suvremene vjetroturbine postale su jako efikasne, a ne ispuštaju ugljični dioksid koji uzrokuje globalno zagrijavanje. Iskorištavanje energije vjetra je najbrže rastući segment proizvodnje energije iz obnovljivih izvora jer su postrojenja visoko pouzdana, nema troškova za gorivo i nema zagađivanja okoline. Loše strane su visoki troškovi izgradnje i promjenjivost brzine vjetra zbog koje se ne može garantirati isporučivanje energije. Za domaćinstva su zgodne male vjetrenjače snage do nekoliko desetaka kW. One se mogu koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni izvor u udaljenim područjima. Kad se koriste kao primarni izvor nužno im se dodaju baterije u koje se energija sprema kada se generira više nego što se potroši. Velike vjetrenjače često se instaliraju u park vjetrenjača i preko transformatora spajaju na električnu mrežu.Više informacija na http://solarserdar.wordpress.com/

Energija vode

Energija vode je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U posljednjih 30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostručena.

Ne može se koristiti posvuda jer podrazumijeva obilje brzo tekuće vode, a poželjno je i da je ima dovoljno cijele godine, jer se električna struja ne može jeftino uskladištiti. Da bi se poništio utjecaj oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera. To znatno diže cijenu cijele elektrane, a i diže se razina podzemnih voda u okolici akumulacije. Razina podzemnih voda ima dosta utjecaja na biljni i životinjski svijet, pa prema tome hidroenergija nije sasvim bezopasna za okoliš. Veliki problem kod akumuliranja vode je i zaštita od potresa, a u zadnje vrijeme i zaštita od terorističkog čina (za vrijeme Domovinskog rata Srbi su pokušali srušiti branu Peručkog jezera). Procjenjuje se da je iskorišteno oko 25 % svjetskog hidroenergetskog potencijala.

Energija plime i oseke

Energija plime i oseke je forma hidroenergije koja iskorištava spuštanja i dizanja razine mora. Elektična energija stvara se zahvaljujući generatorima, tj. podvodnim turbinama, postavljenim na područja s velikim morskim mijenama. Ovaj izvor energije ima ogroman potencijal za zbog ogromnih površina svjetskih oceana. Da bi energija plime i oseke funkcionirala na zadovoljavajućem nivou potrebni su vrlo veliki pomaci u mijenama, od barem 5 metara između plime i oseke, a malo je mjesta koja bi zadovoljavala takve uvjete. Elektrana La Rance u Francuskoj je najveća elektrana koja radi na principu energije plime i oseke, a ujedno je i jedina elektrana takve vrste u Europi. Smještena je u estuariju rijeke Rance u sjevernoj Francuskoj i stvara dovoljno energije za zadovoljavanje potrebe 240.000 francuskih domaćinstava. Glavni razlog zašto energija plime i oseke nije našla mjesto među komercijalnim obnovljivim izvorima energije, usprkos neospornom potencijalu je naravno novčana neisplativost. Nedostatak je i činjenica da dnevno mogu raditi samo desetak sati, točnije za vrijeme kad se plima diže, odnosno oseka spušta. No, to i nije toliki problem zato što su plima i oseka potpuno predvidljive pojave, tako da se lako može isplanirati vrijeme rada tih elektrana.

Energija valova

Energija valova je oblik kinetičke energije koja postoji u kretanju valova u oceanu. Ta energija može biti iskorištena da pokrene turbine, a postoji dosta mjesta gdje su vjetrovi dovoljno snažni da proizvedu stalno kretanje valova. Procjenjuje se da globalni potencijal ovog vida energije može dostići proizvodnju i do 80,000 TW/h (teravat-satova) godišnje. To znači da se 50% ukupne potrošnje energije na planeti može pokriti samo od ovog izvora. Glavni problem s energijom valova jest činjenica da se taj izvor energije ne može ravnomjerno koristiti u svim dijelovima svijeta. Ipak, postoje mnoga područja s vrlo visokom stopom iskoristivosti, kao što su primjerice zapadna obala Škotske, sjeverna Kanada, južna Afrika, Australija te sjeverozapadna obala sjeverne Amerike. Tehnologije za iskorištavanje energije valova nisu samo instalirane na obali, već i daleko na pučini.

Konverzija termalne energije oceana

Konverzija termalne energije oceana je metoda stvaranja elektriciteta koja iskorištava temperaturnu razliku između duboke i plitke vode. Ukoliko postoji veća temperaturna razlika, veća je i efikasnost čitave metode, a minimalna temperaturna razlika treba biti oko 3°C. Ova metoda ima dugu povijest, još s početka 19. stoljeća. Većina stručnjaka smatra kako bi ova metoda dala dobar omjer ulaganja i koristi jer bi se sa već postojećim tehnologijama mogao proizvoditi gigawat električne energije. No to ipak nije slučaj jer OTEC zahtijeva ogromne, skupe cijevi velikih promjera koje se moraju postaviti barem kilometar duboko u more kako bi mogle dovoditi hladniju vodu sa većih dubina, što je naravno preskupo.

Oceani predstavljaju 2/3 površine zemlje i predstavljaju ogroman potencijal vrijedan daljnjeg istraživanja kako bi se povećala isplativost ulaganja i smanjili ogromni početni troškovi, što je ujedno i najveća mana ovog obnovljivog izvora. Važno je naglasiti da plimni, valni, solarni i izvor energije vjetra ne zahtjevaju da se bilo koja druga energija prije njih mora upotrijebiti ne kao ugalj, nafta, biomasa, hidrogen, i svi drugi. Samo ova četiri izvora energije, efikasnim iskorištavanjem kroz tehnologiju mogli bi snabdjevati svijet zauvijek.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com/

Geotermalna energija

Toplina u unutrašnjosti Zemlje rezultat je formiranja planeta iz prašine i plinova prije više od četiri milijarde godina, a radioaktivno raspadanje elemenata u stijenama kontinuirano regenerira tu toplinu, pa je prema tome geotermalna energija obnovljivi izvor energije. Osnovni medij koji prenosi toplinu iz unutrašnjosti na površinu je voda ili para, a ta komponenta obnavlja se tako da se voda od kiša probija duboko po raspuklinama i tamo se onda zagrijava i cirkulira natrag prema površini, gdje se pojavljuje u obliku gejzira i vrućih izvora. Izvještaj o geotermalnoj energiji iz 2006. godine sa MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) govori o tome da je 13,000 ZJ (zeta džula) trenutno dostupno u zemlji sa mogućnošću da se 2,000 ZJ može s lakoćom sprovesti u cijevi koristeći naprednu tehnologiju. Ukupna potrošnja energije svih zemalja na planeti je oko 0,5 ZJ godišnje! Ovo znači da Zemlja može biti opskrbljena energijom narednih 4,000 godina samo od ovog izvora.

Zemljina toplina može biti obnavljana generacijama, dakle možemo ju koristiti zauvijek.

Biomasa

Biomasa je obnovljiv izvor energije, a čine ju brojni proizvodi biljnog i životinjskog svijeta. Može se izravno pretvarati u energiju izgaranjem te tako proizvesti vodena para za grijanje u industriji i kućanstvima te dobivati električna energija u malim termoelektranama. Fermentacija u alkohol je zasad najrazvijenija metoda kemijske konverzije biomase. Bioplin nastao fermentacijom bez prisutnosti kisika sadrži metan i ugljik te se može upotrebljavati kao gorivo, a ostali suvremeni postupci korištenja energije biomase uključuju i pirolizu, rasplinjavanje te dobivanje vodika. Prednosti biomase u odnosu na fosilna goriva su manja emisija štetnih plinova i otpadnih voda, zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka iz poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenta, ulaganje u poljoprivredu i nerazvijena područja i povećanje sigurnosti opskrbe energijom.

RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR (CRECSS)

solarserdar@gmail.com
solarserdar@yahoo.om
www.solar-serdar.com

Friday, December 10, 2010

PRAVILNIK O ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU ZGRADA


HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE  (HCOIE)

Zbog velikog interesa naših partnera i čitatelja naših portala
pred Vama je



PRAVILNIK

O ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU ZGRADA


I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se energetsko certificiranje novih i postojećih zgrada.

Posebno se propisuju:

– zgrade za koje je potrebno izdati energetski certifikat o energetskim svojstvima zgrade (u daljnjem tekstu: energetski certifikat) i izuzeća od obveznosti izdavanja energetskog certifikata,

– energetski razredi zgrada,

– sadržaj i izgled energetskog certifikata, izdavanje i važenje,

– energetsko certificiranje novih zgrada,

– energetsko certificiranje postojećih zgrada koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing,

– zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata i izlaganje energetskog certifikata,

– obveze investitora odnosno vlasnika zgrade u vezi s energetskim certificiranjem zgrade,

– registar izdanih energetskih certifikata,

– nadzor nad provedbom Pravilnika.

Članak 2.

Ovim Pravilnikom implementira se Direktiva 2002/91/EC u dijelu koji se odnosi na:

– obvezu vlasnika zgrade da prilikom izgradnje, prodaje ili iznajmljivanja zgrade predoči budućem vlasniku odnosno potencijalnom kupcu ili najmoprimcu energetski certifikat kojemu rok valjanosti nije duži od deset godina,

– obvezu izdavanja i izlaganja energetskog certifikata ne starijeg od 10 godina na jasno vidljivom mjestu, za zgrade javne namjene ukupne korisne površine veće od 1000 m2 koje koriste tijela javne vlasti i zgrade institucija koje pružaju javne usluge velikom broju ljudi (zgrade s velikim prometom ljudi).

Značenje pojedinih pojmova u ovom Pravilniku

Članak 3.

Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Pravilniku imaju u smislu ovoga Pravilnika slijedeće značenje:

1. zgrada jest građevina s krovom i zidovima u kojoj se koristi energija radi ostvarivanja određenih klimatskih uvjeta, namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari, a sastoji se od tijela zgrade, instalacija, ugrađene opreme i prostora zgrade;

2. stambena zgrada jest zgrada koja je u cijelosti ili u kojoj je više od 90% bruto podne površine namijenjeno za stanovanje, odnosno koja nema više od 50 m2 neto podne površine u drugoj namjeni. Stambenom zgradom smatra se i zgrada s apartmanima u turističkom području;

3. nestambena zgrada jest zgrada koja nije stambena;

4. nestambena zgrada gospodarske namjene jest zgrada namijenjena za obavljanje gospodarske proizvodne i poljoprivredne djelatnosti (npr. to su: proizvodne hale u industrijskoj proizvodnji, proizvodne radionice, skladišta, zgrade namijenjene poljoprivrednom gospodarstvu i sl.);

5. zgrada mješovite namjene jest zgrada koja ima više od 10% neto podne površine u drugoj namjeni od osnovne (stambene, nestambene ili ostale namjene) kada je ploština te neto podne površine u drugoj namjeni veća od od 50 m2 i zbog čega je moguće zgradu podijeliti na zone koje se mogu posebno certificirati u skladu s temeljnom klasifikacijom zgrada (npr. stambena, uredska i trgovačka namjena u jednoj zgradi);

6. zgrada s više zona jest zgrada koja ima više dijelova za koje se mogu izraditi zasebni energetski certifikati. Zgrada s više zona jest zgrada:

– koja se sastoji od dijelova koji čine zaokružene funkcionalne cjeline koje imaju različitu namjenu te imaju mogućnost odvojenih sustava grijanja i hlađenja (stambeni dio u nestambenoj zgradi), ili se razlikuju po unutarnjoj projektnoj temperaturi za više od 4° C,

– kod koje je 10% i više neto podne površine prostora zgrade u kojem se održava kontrolirana temperatura u drugoj namjeni od osnovne namjene kada je ploština te neto podne površine u drugoj namjeni veća od 50 m2,

– kod koje dijelovi zgrade koji su zaokružene funkcionalne cjeline imaju različiti termotehnički sustav i/ili bitno različite režime korištenja termotehničkih sustava;

7. ploština neto podne površine zgrade jest ukupna ploština zgrade između elemenata koji ga omeđuju i računa se prema točki 5.1.5. HRN EN ISO 9836:2002;

8. ploština bruto podne površine zgrade jest zbroj ploština poda za sve razine zgrade i računa se prema točki 5.1.3. HRN EN ISO 9836:2002;

9. ploština ukupne korisne površine zgrade jest ukupna neto podna ploština zgrade koja odgovara namjeni uporabe zgrade i računa se prema točki 5.1.7. HRN EN ISO 9836:2002;

10. tehnički sustav zgrade jest tehnička oprema ugrađena u zgradu koja služi za njezino grijanje, hlađenje, ventilaciju, klimatizaciju, pripremu tople vode, osvjetljenje i proizvodnju električne energije;

11. termotehnički sustav zgrade jest tehnički sustav u koji nije uključeno osvjetljenje i proizvodnja električne energije;

12. pomoćni sustav jest tehnička oprema koja doprinosi pretvorbi energije za pokrivanje energetskih potreba zgrade;

13. ovlaštena osoba jest osoba koja prema posebnom propisu kojim se propisuju uvjeti i mjerila za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada ima ovlaštenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) za provođenje energetskh pregleda i/ili izdavanje energetskog certifikata;

14. energetski pregled zgrade jest dokumentirani postupak koji se provodi u cilju utvrđivanja energetskih svojstava zgrade i stupnja ispunjenosti tih svojstava u odnosu na referentne vrijednosti i sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane, a provodi ga ovlaštena osoba;

15. energetski certifikat jest dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade i koji ima propisani sadržaj i izgled prema ovome Pravilniku, a izdaje ga ovlaštena osoba;

16. energetsko certificiranje zgrade jest skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata;

17. energetski razred zgrade jest indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izražava preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu ploštine korisne površine zgrade Ak, a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje;

18. referentne vrijednosti su dopuštene vrijednosti propisane posebnim propisom kojim se propisuju tehnički zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske zaštite novih i postojećih zgrada i prema kojima se uspoređuju izračunata energetska svojstva zgrade;

19. referentni klimatski podaci jesu skup odabranih klimatskih parametara koji su karakteristični za neko geografsko područje;

20. stvarni klimatski podaci jesu klimatski podaci dobiveni statističkom obradom prema meteorološkoj postaji najbližoj lokaciji zgrade;

21. godišnja emisija ugljičnog dioksida, CO2 [kg/a], jest masa emitiranog ugljičnog dioksida u vanjski okoliš tijekom jedne godine koja je posljedica energetskih potreba zgrade;

22. godišnja isporučena energija, Edel[kWh/a], jest energija dovedena tehničkim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, rasvjetu i pogon pomoćnih sustava;

23. godišnja potrebna toplinska energija za grijanje, QH,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade;

24. godišnja potrebna toplinska energija za hlađenje, QC,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom hlađenja treba tijekom jedne godine odvesti iz zgrade za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja hlađenja zgrade;

25. godišnja potrebna energija za ventilaciju, QVe[kWh/a], jest računski određena količina energije za pripremu zraka sustavom prisilne ventilacije, djelomične klimatizacije i klimatizacije tijekom jedne godine za održavanje stupnja ugodnosti prostora u zgradi;

26. godišnja potrebna energija za rasvjetu, EL[kWh/a], jest računski određena količina energije koju treba dovesti zgradi tijekom jedne godine za rasvjetu;

27. godišnja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrošne tople vode, QW[kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom pripreme potrošne tople vode treba dovesti tijekom jedne godine za zagrijavanje vode;

28. godišnja potrebna toplinska energija, QH[kWh/a], jest zbroj godišnje potrebne topline i godišnjih toplinskih gubitaka sustava za grijanje i zagrijavanje potrošne tople vode u zgradi;

29. godišnja primarna energija, Eprim[kWh/a], jest računski određena količina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe;

30. godišnji toplinski gubici sustava grijanja, QH,ls[kWh/a], jesu energetski gubici sustava grijanja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;

31. godišnji gubici sustava hlađenja, QC,ls[kWh/a], jesu energetski gubici sustava hlađenja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;

32. godišnji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrošne tople vode, QW,ls[kWh/a], jesu energetski gubici sustava pripreme potrošne tople vode tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za zagrijavanje vode;

33. koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, Htr,ad[W/K], jest količnik između toplinskog toka koji se transmisijom prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike između unutarnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature;

34. prostori zgrade u kojima se održava kontrolirana temperatura jesu prostori zgrade koji se griju i/ili hlade;

35. prostori zgrade u kojima se ne održava kontrolirana temperatura jesu prostori zgrade koji su negrijani odnosno nehlađeni prostori zgrade;

36. obujam grijanog dijela zgrade, Ve [m3], jest bruto obujam, obujam grijanog dijela zgrade kojemu je oplošje A;

37. oplošje grijanog dijela zgrade, A (m2), jest ukupna ploština građevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade (omotač grijanog dijela zgrade), određena prema HRN EN ISO 13789:2008;

38. ploština korisne površine zgrade, AK(m2), jest ukupna ploština neto podne ploštine grijanog dijela zgrade. Kod stambenih zgrada se može odrediti prema približnom izrazu AK = 0,32∙Ve

39. faktor oblika zgrade, f0= A/Ve (m-1), jest količnik oplošja, A (m2), i obujma, Ve (m3), grijanog dijela zgrade;

40. srednja vanjska temperatura, θe [oC], jest osrednjena vrijednost temperature vanjskog zraka u promatranom vremenskom periodu prema meteorološkoj postaji najbližoj lokaciji zgrade;

41. unutarnja projektna temperatura, θi[oC], jest projektom predviđena temperatura unutarnjeg zraka svih prostora grijanog dijela zgrade;

42. godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke, QH,nd,ref[kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade, za referentne klimatske podatke;

43. specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za stambenu zgradu, Q’’H,nd,ref [kWh/(m²a)], jest godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izražena po jedinici ploštine korisne površine zgrade;

44. specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za nestambenu zgradu jest godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izražena po jedinici obujma grijanog dijela zgrade, Q’H,nd,ref [kWh/(m3a)], te godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izražena po jedinici ploštine korisne površine zgrade, Q’’H,nd,ref [kWh/(m²a)];

45. dopuštena vrijednost specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za stambene zgrade, Q’’H,nd,dop [kWh/(m²a)], jest dopuštena specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje koja se izračunava uz uvjete propisane za nove stambene zgrade prema posebnom propisu kojim se propisuju tehnički zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske zaštite novih i postojećih zgrada;

46. dopuštena vrijednost specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade, Q’H,nd,dop [kWh/(m³a)], jest dopuštena specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje koja se izračunava uz uvjete propisane za nove nestambene zgrade prema posebnom propisu kojim se propisuju tehnički zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske zaštite novih i postojećih zgrada;

47. relativna vrijednost godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade, QH,nd,rel [%], jest omjer specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke, Q’H,nd,ref [kWh/(m³a)] i dopuštene specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje, Q’H,nd,dop [kWh/(m³a)], a izračunava se prema izrazu:

QH,nd,rel = Q’H,nd,ref/ Q’H,nd,dop x 100 [%];

48. broj stupanj dana grijanja predstavlja zbroj temperaturnih razlika između unutarnje projektne temperature i srednje dnevne vanjske temperature za sve dane sezone grijanja.

Prilozi Pravilniku

Članak 4.

Ovaj Pravilnik sadrži sljedeće priloge:

Prilog 1. u kojemu je dan slikovni prikaz energetskog certifikata stambenih zgrada;

Prilog 2. u kojemu je dan slikovni prikaz energetskog certifikata nestambenih zgrada;

Prilog 3. u kojemu je dan slikovni prikaz energetskog certifikata ostalih nestambenih zgrada u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja;

Prilog 4. u kojemu je dan dio prijedloga mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane;

Prilog 5. u kojemu je dan prikaz registra izdanih energetskih certifikata koji se vodi u Ministarstvu;

Prilog 6. u kojemu je dana metodologija energetskog certificiranja stambenih zgrada;

Prilog 7. u kojemu je dana metodologija energetskog certificiranja nestambenih zgrada;

Prilog 8. u kojemu su dani referentni klimatski podaci za kontinentalnu Hrvatsku;

Prilog 9. u kojemu su dani referentni klimatski podaci za primorsku Hrvatsku.

II. ZGRADE ZA KOJE JE POTREBNO IZDATI ENERGETSKI CERTIFIKAT I IZUZEĆA OD OBVEZNOSTI IZDAVANJA ENERGETSKOG CERTIFIKATA

Vrste zgrada za koje je potrebno izdati energetski certifikat

Članak 5.

Energetski certifikat mora imati svaka nova zgrada, te postojeća zgrada koja se prodaje, iznajmljuje ili daje na leasing, osim zgrada koje su prema ovome Pravilniku izuzete od obveze izdavanja energetskog certifikata.

Vrste zgrada za koje se izdaje (međusobno usporedivi) energetski certifikat određene su prema pretežitoj namjeni korištenja i dijele se na:

A. stambene zgrade:

1. s jednim stanom i stambene zgrade u nizu (samostojeće stambene kuće s jednim stanom, kuće s jednim stanom u nizu ili drugačije povezane zgrade s jednim stanom, kuće s najviše tri stana i kuće u nizu s više stanova po lameli – zgrade kod kojih se izrađuje zasebni energetski certifikat za svaku stambenu jedinicu),

2. s više stanova (stambene zgrade s više od tri stana, stambeni blokovi – zgrade kod kojih se može izraditi zajednički energetski certifikat ili zasebni energetski certifikat za svaku stambenu jedinicu).

B.1. nestambene zgrade:

1. uredske, administrativne i druge poslovne zgrade slične pretežite namjene,

2. školske i fakultetske zgrade, vrtići i druge odgojne i obrazovne ustanove,

3. zgrade za kulturno-umjetničku djelatnost i zabavu, muzeji i knjižnice,

4. bolnice i ostale zgrade za zdravstvenu zaštitu i zgrade za institucionalnu skrb,

5. hoteli i slične zgrade za kratkotrajni boravak, zgrade ugostiteljske namjene (gostionice, restorani i sl.),

6. zgrade za stanovanje zajednica (domovi – đački, studentski, umirovljenički, radnički, dječji domovi, zatvori, vojarne i sl. zgrade za stanovanje),

7. zgrade za promet i komunikacije (terminali, postaje, zgrade za promet, pošte, telekomunikacijske zgrade),

8. sportske dvorane,

9. zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovački centri, zgrade s dućanima),

10. druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18°C ili višu.

B.2. ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja.

Izuzeća od obveznosti izdavanja energetskog cetrifikata

Članak 6.

Energetski certifikat nije potreban za:

1. nove zgrade i postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m2;

2. zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje;

3. privremene zgrade izgrađene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilišta;

4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena ako nemaju ugrađene zračne zavjese;

5. zgrade namijenjene za održavanje vjerskih obreda;

6. jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom;

7. postojeće zgrade koje se prodaju ili se pravo vlasništva prenosi u stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe;

8. postojeće zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju bračnom drugu ili članovima uže obitelji;

9. zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i zgrade koje imaju posebnu ambijentalnu vrijednost a kod kojih bi ispunjenje zahtjeva energetske učinkovitosti značilo neprihvatljivu promjenu njihovog karaktera ili njihovog vanjskog izgleda u skladu s predviđenom spomeničkom zaštitom zgrade;

10. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C.

III. ENERGETSKI RAZREDI ZGRADA

Članak 7.

Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s time da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.

Energetski razredi se iskazuju za referentne klimatske podatke.

Referentni klimatski podaci iz stavka 2. ovoga članka određeni su posebno za kontinentalnu i za primorsku Hrvatsku u odnosu na broj stupanj dana grijanja.

Za gradove i mjesta koji imaju 2200 i više stupanj dana grijanja godišnje, energetske potrebe se proračunavaju prema referentnim klimatskim podacima za kontinentalnu Hrvatsku koji su dani u Prilogu 8. ovoga Pravilnika.

Za gradove i mjesta koji imaju manje od 2200 stupanj dana grijanja godišnje, energetske potrebe se proračunavaju prema referentnim klimatskim podacima za primorsku Hrvatsku koji su dani u Prilogu 9. ovoga Pravilnika.

Broj stupanj dana grijanja iz stavka 3. ovoga članka utvrđen je uz uvjet da je unutarnja temperatura u zgradi 20˚C i da sezona grijanja započinje s padom vanjske temperature u tri uzastopna dana ispod 12˚C te da sezona grijanja završava s porastom vanjske temperature u tri uzastopna dana iznad 12˚C.

Energetski razredi zgrada

Članak 8.

Energetski razredi zgrada iz članka 7. stavka 1. ovoga Pravilnika utvrđeni su za stambene zgrade iz članka 5. stavka 2. podstavka A. ovoga Pravilnika prema sljedećoj tablici:

Energetski razred
Q’’H,nd,ref – specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke u kWh/(m²a)

A+
≤ 15

A
≤ 25

B
≤ 50

C
≤ 100

D
≤ 150

E
≤ 200

F
≤ 250

G
> 250


Energetski razred grafički se prikazuje na energetskom certifikatu stambene zgrade strelicom s podatkom o specifičnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje za referentne klimatske podatke izraženoj u kWh/(m²a) na sljedeći način:




Energetski razredi zgrada iz članka 7. stavka 1. ovoga Pravilnika utvrđeni su za nestambene zgrade iz članka 5. stavka 2. podstavka B.1. ovoga Pravilnika prema sljedećoj tablici:

Energetski razred
QH,nd,rel -relativna vrijednost godišnje potrebne toplinske energije za grijanje u %

A+
≤ 15

A
≤ 25

B
≤ 50

C
≤ 100

D
≤ 150

E
≤ 200

F
≤ 250

G
> 250


Energetski razred grafički se prikazuje na energetskom certifikatu nestambene zgrade strelicom s podatkom o relativnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje izraženoj u % na sljedeći način:



IV. SADRŽAJ I IZGLED ENERGETSKOG CERTIFIKATA, IZDAVANJE I VAŽENJE

Svrha i sadržaj energetskog certifikata

Članak 9.

Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskim svojstvima zgrade i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, te u odnosu na referentne vrijednosti.

Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade i ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici jer ona uključuje i ponašanje korisnika

Energetski certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji i referentne vrijednosti, objašnjenja tehničkih pojmova, te popis primijenjenih propisa i normi.

Energetski certifikat za postojeće zgrade obvezno sadrži i prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Energetski certifikat za nove zgrade sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.

Za zgrade koje su određene kao »ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja« iz članka 5. stavka 2. podstavka B.2. ovoga Pravilnika ne određuje se energetski razred, već se u energetskom certifikatu navode koeficijenti prolaska topline za određene građevne dijelove zgrade i uspoređuju se s referentnim vrijednostima. Energetski certifikat ovih zgrada ne sadrži podatke o potrebnoj energiji kao niti prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane.

Članak 10.

Energetski certifikat izrađuje se unošenjem potrebnih podataka na slikovnim prikazima danim u prilozima 1., 2. i 3. ovoga Pravilnika isključivo elektroničkim putem, osim potpisa ovlaštene osobe.

Energetski certifikat stambenih zgrada

Članak 11.

Energetski certifikat stambene zgrade iz članka 5. stavka 2. podstavka A. ovoga Pravilnika sadrži pet stranica sljedećeg sadržaja:

1. Prva stranica energetskog certifikata sadrži:

1.1. opće podatke o zgradi:

1.1.1. vrsta zgrade (prema podjeli iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika),

1.1.2. lokacija zgrade (katastarska čestica, ulica, kućni broj, mjesto s poštanskim brojem),

1.1.3. ime i prezime vlasnika odnosno investitora zgrade,

1.1.4. naziv izvođača radova,

1.1.5. godina završetka izgradnje,

1.2. energetski razred zgrade na skali od A+ do G,

1.3. podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat:

1.3.1. ime i prezime ovlaštene fizičke odnosno naziv ovlaštene pravne osobe koja je izdala energetski certifikat, te ime i prezime imenovane osobe u ovlaštenoj pravnoj osobi,

1.3.2. registarski broj ovlaštene osobe

1.3.3. broj energetskog certifikata,

1.3.4. datum izdavanja energetskog certifikata i rok važenja,

1.3.5. potpis ovlaštene fizičke osobe odnosno imenovane osobe u ovlaštenoj pravnoj osobi,

1.4. podatke o zgradi:

1.4.1. ploština korisne površine zgrade AK [m2],

1.4.2. obujam grijanog dijela zgrade Ve [m3],

1.4.3. faktor oblika f0 [m-1],

1.4.4. koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka (po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade) H´tr,adj [W/ m2K],

2. Druga stranica energetskog certifikata sadrži:

2.1. klimatske podatke:

2.1.1. klimatski podaci (kontinentalna ili primorska Hrvatska),

2.1.2. broj stupanj dana grijanja SD [Kd/a],

2.1.3. broj dana sezone grijanja Z [d],

2.1.4. srednja vanjska temperatura u sezoni grijanja θe [oC],

2.1.5. unutarnja projektna temperatura u sezoni grijanja θi [oC],

2.2. podatke o termotehničkim sustavima zgrade:

2.2.1. način grijanja (lokalno, etažno, centralno, daljinski izvor),

2.2.2. izvori energije koji se koriste za grijanje i pripremu potrošne tople vode,

2.2.3. način hlađenja (lokalno, etažno, centralno, daljinski izvor),

2.2.4. izvori energije koji se koriste za hlađenje,

2.2.5. vrsta ventilacije (prirodna, prisilna bez povrata topline, prisilna s povratom topline),

2.2.6. vrsta i način korištenja sustava s obnovljivim izvorima energije,

2.2.7. udio obnovljivih izvora energije u potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje [%],

2.3. podatke o potrebnoj energiji:

2.3.1. godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za definirani profil korištenja za referentne klimatske podatke, QH,nd,ref [kWh/a] i specifična Q’’H,nd,ref [kWh/(m2a)],

2.3.2. godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za definirani profil korištenja za stvarne klimatske podatke, QH,nd [kWh/a], specifična, Q’’H,nd [kWh/(m2a)] i najveća dopuštena vrijednost Q’’H,nd,dop [kWh/(m2a)],

2.3.3. godišnja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrošne tople vode za stvarne klimatske podatke, QW u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.4. godišnji toplinski gubici sustava grijanja za stvarne i referentne klimatske podatke QH,ls u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.5.godišnji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrošne tople vode za stvarne klimatske podatke QW,ls u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.6. godišnja potrebna toplinska energija za stvarne i referentne klimatske podatke QH u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.7. godišnja isporučena energija za stvarne i referentne klimatske podatke Edel u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.8 godišnja primarna energija za stvarne i referentne klimatske podatke Eprim u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.9. godišnja emisija CO2 za stvarne i referentne klimatske podatke u [kg/a] i [kg/(m2a)],

2.4. podatke o koeficijentu prolaska topline za određene građevne dijelove zgrade:

2.4.1. vrijednost koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], koji se odnosi na građevni dio s najvećom površinom iz svake pojedine skupine građevnih dijelova zgrade za koje je propisana ista najveća dopuštena vrijednost koeficijenta prolaska topline,

2.4.2. najveća dopuštena vrijednost koeficijenta prolaska topline, Umax [W/(m2K)], za pojedinu skupinu građevnih dijelova zgrade,

3.Treća stranica energetskog certifikata za postojeće zgrade sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Za nove zgrade, treća stranica energetskog certifikata sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade,

4. Četvrta stranica energetskog certifikata sadrži objašnjenje tehničkih pojmova,

5. Peta stranica energetskog certifikata sadrži detaljan popis propisa, normi i proračunskih postupaka za određivanje podataka navedenih u energetskom certifikatu.

Izgled i sadržaj energetskog certifikata stambenih zgrada dan je u Prilogu 1. ovoga Pravilnika.

Energetski certifikat nestambenih zgrada

Članak 12.

Energetski certifikat nestambene zgrade iz članka 5. stavka 2. podstavka B.1. sadrži pet stranica sljedećeg sadržaja:

1. Prva stranica energetskog certifikata sadrži:

1.1. opće podatke o zgradi:

1.1.1. vrsta zgrade (prema podjeli iz. članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika),

1.1.2. lokacija zgrade (katastarska čestica, ulica, kućni broj, mjesto s poštanskim brojem),

1.1.3. ime i prezime vlasnika odnosno investitora zgrade,

1.1.4. naziv izvođača radova,

1.1.5. godina završetka izgradnje,

1.2. energetski razred zgrade na skali od A+ do G,

1.3. podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat:

1.3.1. ime i prezime ovlaštene fizičke odnosno naziv ovlaštene pravne osobe koja je izdala energetski certifikat, te ime i prezime imenovane osobe u ovlaštenoj pravnoj osobi,

1.3.2. registarski broj ovlaštene osobe,

1.3.3. broj energetskog certifikata,

1.3.4. datum izdavanja energetskog certifikata i važenje,

1.3.5. potpis odgovorne osobe,

1.4. podatke o zgradi:

1.4.1. ploština korisne površine zgrade AK [m2],

1.4.2. obujam grijanog dijela zgrade Ve [m3],

1.4.3. faktor oblika f0 [m-1],

1.4.4. koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka (po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade) H´tr,adj [W/ m2K],

1.4.5. specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke Q’’H,nd,ref [kWh/(m²a)],

2. Druga stranica energetskog certifikata sadrži:

2.1. klimatske podatke:

2.1.1. klimatski podaci (kontinentalna ili primorska Hrvatska),

2.1.2. broj stupanj dana grijanja SD [Kd/a],

2.1.3. broj dana sezone grijanja Z [d],

2.1.4. srednja vanjska temperatura u sezoni grijanja θe [oC],

2.1.5. unutarnja projektna temperatura u sezoni grijanja θi [oC],

2.2. podatke o termotehničkim sustavima zgrade:

2.2.1. način grijanja (lokalno, etažno, centralno, daljinski izvor),

2.2.2. izvori energije koji se koriste za grijanje i pripremu potrošne tople vode,

2.2.3. način hlađenja (lokalno, etažno, centralno, daljinski izvor),

2.2.4. izvori energije koji se koriste za hlađenje,

2.2.5. vrsta ventilacije (prirodna, prisilna bez povrata topline, prisilna s povratom topline),

2.2.6. vrsta i način korištenja sustava s obnovljivim izvorima energije,

2.2.7. udio obnovljivih izvora energije u potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje [%],

2.3. podatke o potrebnoj energiji:

2.3.1. godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za definirani profil korištenja za referentne klimatske podatke, QH,nd,ref [kWh/a] i specifična, Q’’H,nd,ref [kWh/(m2a)],

2.3.2. godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za definirani profil korištenja za stvarne klimatske podatke, QH,nd [kWh/a] i specifična, Q’’H,nd [kWh/(m2a)],

2.3.3. godišnja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrošne tople vode za stvarne klimatske podatke i za definirani profil korištenja QW, u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.4. godišnji toplinski gubici sustava grijanja za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja QH,ls u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.5. godišnji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrošne tople vode za stvarne klimatske podatke za definirani profil korištenja QW,ls u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.6. godišnja potrebna toplinska energija za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja QH u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.7. godišnja potrebna toplinska energija za hlađenje za definirani profil korištenja za stvarne i referentne klimatske podatke QC,nd u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.8. godišnji gubici sustava hlađenja za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja QC,ls u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.9. godišnja potrebna energija za hlađenje za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja QC u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.10. godišnja potrebna energija za ventilaciju u sustavu prisilne ventilacije, djelomične klimatizacije i klimatizacije za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja QVe u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.11. godišnja potrebna energija za rasvjetu za stvarne klimatske podatke za definirani profil korištenja EL u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.12. godišnja isporučena energija za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja Edel u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.13. godišnja primarna energija za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja Eprim u [kWh/a] i u [kWh/(m2a)],

2.3.14. godišnja emisija CO2 za stvarne i referentne klimatske podatke za definirani profil korištenja u [kg/a] i u [kg/(m2a)],

2.3.15. specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje za definirani profil korištenja za stvarne klimatske podatke Q’H,nd [kWh/(m3a)] i najveća dopuštena vrijednost Q’H,nd,dop [kWh/(m3a)],

2.4. podatke o koeficijentu prolaska topline za određene građevne dijelove zgrade:

2.4.1. vrijednost koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], koji se odnosi na građevni dio s najvećom površinom iz svake pojedine skupine građevnih dijelova zgrade, za koje je propisana ista najveća dopuštena vrijednost koeficijenta prolaska topline,

2.4.2. najveća dopuštena vrijednost koeficijenta prolaska topline, Umax [W/(m2K)], za pojedinu skupinu građevnih dijelova zgrade,

3. Treća stranica energetskog certifikata za postojeće zgrade sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Za nove zgrade, treća stranica energetskog certifikata sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade,

4. Četvrta stranica energetskog certifikata sadrži objašnjenje tehničkih pojmova,

5. Peta stranica enegetskog certifikata sadrži detaljan popis propisa, normi i proračunskih postupaka za određivanje podataka navedenih u energetskom certifikatu.

Izgled i sadržaj energetskog certifikata nestambenih zgrada dan je u Prilogu 2. ovoga Pravilnika.

Energetski certifikat ostalih nestambenih zgrada u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja

Članak 13.

Energetski certifikat ostale nestambene zgrade u kojoj se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja iz članka 5. stavka 2. podstavka B.2. ovoga Pravilnika sadrži dvije stranice sljedećeg sadržaja:

1. Prva stranica energetskog certifikata sadrži:

1.1 opće podatke o zgradi:

1.1.1. naziv zgrade,

1.1.2. lokacija zgrade (katastarska čestica, ulica, kućni broj, mjesto s poštanskim brojem),

1.1.3. ime i prezime vlasnika odnosno investitora zgrade,

1.1.4. naziv izvođača radova,

1.1.5. godina završetka izgradnje,

1.2. podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat:

1.2.1. ime i prezime ovlaštene fizičke osobe,odnosno naziv ovlaštene pravne osobe koja je izdala energetski certifikat te ime i prezime imenovane osobe u ovlaštenoj pravnoj osobi,

1.2.2. registarski broj ovlaštene osobe,

1.2.3. broj energetskog certifikata,

1.2.4. datum izdavanja energetskog certifikata i rok važenja,

1.2.5. potpis odgovorne osobe,

1.3. podatke o zgradi:

1.3.1. ploština korisne površine građevine AK [m2],

1.3.2. obujam grijanog dijela građevine Ve [m3],

1.3.3. faktor oblika f0 [m-1],

1.3.4. koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka (po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade) H´tr,adj [W/ m2K],

2. Druga stranica energetskog certifikata sadrži:

2.1. klimatske podatke:

2.1.1. klimatski podaci (kontinentalna ili primorska Hrvatska),

2.1.2. broj stupanj dana grijanja SD [Kd/a],

2.1.3. broj dana sezone grijanja Z [d],

2.1.4. srednja vanjska temperatura u sezoni grijanja θe [oC],

2.1.5. unutarnja projektna temperatura u sezoni grijanja θi [oC],

2.2.podatke o termotehničkim sustavima zgrade:

2.2.1. način grijanja (lokalno, etažno, centralno, daljinski izvor),

2.2.2. izvori energije koji se koriste za grijanje i pripremu potrošne tople vode,

2.2.3. način hlađenja (lokalno, etažno, centralno, daljinski izvor),

2.2.4. izvori energije koji se koriste za hlađenje,

2.2.5. vrsta ventilacije (prirodna, prisilna bez povrata topline, prisilna s povratom topline),

2.2.6. vrsta i način korištenja sustava s obnovljivim izvorima energije,

2.2.7. udio obnovljivih izvora energije u potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje [%],

2.3. podatke o koeficijentu prolaska topline za određene građevne dijelove zgrade:

2.3.1. vrijednost koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], koji se odnosi na građevni dio s najvećom površinom iz svake pojedine skupine građevnih dijelova zgrade, za koje je propisana ista najveća dopuštena vrijednost koeficijenta prolaska topline,

2.3.2. najveća dopuštena vrijednost koeficijenta prolaska topline, Umax [W/(m2K)], za pojedinu skupinu građevnih dijelova zgrade.

Izgled i sadržaj energetskog certifikata ostalih nestambenih zgrada u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja dan je u Prilogu 3. ovoga Pravilnika.

Članak 14.

U energetski certifikat stambenih zgrada iz članka 11. ovoga Pravilnika obvezno se unose podaci iz točaka: 1., 2.1., 2.2., 2.3.1., 2.3.2., 3., 4. i 5. članka 11. ovoga Pravilnika.

U energetski certifikat nestambenih zgrada iz članka 12. ovoga Pravilnika obvezno se unose podaci iz točaka: 1., 2.1., 2.2., 2.3.1., 2.3.2.,2.3.15., 3., 4. i 5. članka 12. ovoga Pravilnika.

U energetski certifikat ostalih nestambenih zgrada u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja iz članka 13. ovoga Pravilnika obvezno se unose podaci iz svih točaka članka 13. ovoga Pravilnika.

Izdavanje i važenje energetskog certifikata

Članak 15.

Energetski certifikat izdaje se za cijelu zgradu.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka energetski certifikat može se izdati i za dijelove zgrade kada se radi o zgradi koja je prema ovome Pravilniku definirana kao »zgrada s više zona».

Iznimno od stavka 1. ovoga članka za postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, energetski certifikat se može izdati i za dio zgrade koji čini samostalnu uporabnu cjelinu zgrade kao što je na primjer ured, stan ili slično.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka za zgradu koja je prema ovome Pravilniku definirana kao »zgrada mješovite namjene« kod koje se dio zgrade koji je samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu sukladno navedenom u članku 28. ovoga Pravilnika, tada se za taj dio zgrade izdaje zaseban energetski certifikat.

Zgrada ili njezina samostalna uporabna cjelina može imati samo jedan važeći energetski certifikat.

Ovlaštena osoba koja je izdala energetski certifikat uručuje ga investitoru odnosno vlasniku zgrade u dva jednako važeća primjerka.

Rok važenja energetskog certifikata je 10 godina.

Obveza čuvanja energetskog certifikata

Članak 16.

Energetski certifikat zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline odnosno dijela zgrade, dužan je čuvati vlasnik (odnosno investitor) zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline odnosno dijela zgrade i tijelo koje je izdalo uporabnu dozvolu odnosno akt na temelju kojega se može graditi najmanje u roku važenja tog energetskog certifikata.

V. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE ZGRADA

Energetsko certificiranje zgrada

Članak 17.

Energetsko certificiranje provodi se na temelju proračuna energetskih potreba zgrade za referentne klimatske podatke, te uključuje radnje i postupke propisane ovim Pravilnikom.

Metodologija energetskog certificiranja novih i postojećih stambenih zgrada dana je u Prilogu 6. ovoga Pravilnika.

Metodologija energetskog certificiranja novih i postojećih nestambenih zgrada dana je u Prilogu 7. ovoga Pravilnika.

Članak 18.

U slučaju da se za »zgradu mješovite namjene« izdaje jedan zajednički energetski certifikat za cijelu zgradu, tada se postupak energetskog certificiranja te zgrade provodi sukladno pretežitoj namjeni zgrade.

Energetsko certificiranje zgrada javne namjene

Članak 19.

Na postupak energetskog certificiranja zgrade javne namjene i izdavanje energetskog certifikata odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Pravilnika koje se odnose na energetsko certificiranje novih odnosno postojećih zgrada.

Energetski razred zgrade javne namjene utvrđuje se prema odredbi članka 8. ovoga Pravilnika za nestambene zgrade, sadrži podatke iz članka 12. ovoga Pravilnika i izdaje prema slikovnom prikazu iz Priloga 2. ovoga Pravilnika.

V.A. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE NOVIH ZGRADA

Osiguranje energetskog certifikata za nove zgrade

Članak 20.

Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat prije početka njezine uporabe odnosno puštanja u pogon.

Za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, investitor je dužan energetski certifikat dostaviti tijelu koje je izdalo rješenje o uvjetima građenja zajedno sa završnim izvješćem nadzornog inženjera.

Za zgrade koje nisu navedene u stavku 2. ovoga članka energetski certifikat se prilaže zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole.

Energetsko certificiranje nove zgrade

Članak 21.

Energetsko certificiranje nove zgrade uključuje:

– određivanje energetskog razreda zgrade i

– izradu energetskog certifikata s preporukama za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.

Članak 22.

Energetski certifikat nove zgrade izdaje se na temelju podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine.

Ako izvješće i/ili izjava iz stavka 1. ovoga članka ukazuju na odstupanja od glavnog projekta koja imaju utjecaja na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, dodatni podaci za izradu energetskog certifikata utvrđuju se uvidom u relevantnu dokumentaciju na gradilištu, te po potrebi očevidom na zgradi.

Članak 23.

Ako se nova zgrada ili njezin dio koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prodaje u tijeku građenja, tada je vlasnik koji je kupio zgradu odnosno njezin uporabni dio (novi investitor), dužan osigurati energetski certifikat prije početka uporabe odnosno puštanja u pogon te zgrade odnosno njezinog dijela.

V.B. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE POSTOJEĆIH ZGRADA KOJE SE PRODAJU, IZNAJMLJUJU ILI DAJU NA LEASING

Osiguranje energetskog certifikata za postojeće zgrade

Članak 24.

Vlasnik zgrade dužan je prilikom prodaje, iznajmljivanja ili leasinga zgrade u cjelini ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina (pojedini stan, pojedinačni uredski prostor i sl.) osigurati energetski certifikat zgrade odnosno njezinog dijela i dati ga na uvid potencijalnom kupcu ili unajmljivaču zgrade.

Kod prodaje zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina, energetski certifikat mora biti na uvidu prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji.

Energetsko certificiranje postojeće zgrade

Članak 25.

Energetsko certificiranje postojeće zgrade uključuje:

– energetski pregled zgrade,

– vrednovanje i/ili završno ocjenjivanje radnji energetskog pregleda zgrade,

– izdavanje energetskog certifikata.

Energetski pregled zgrade

Članak 26.

Energetski pregled zgrade uključuje:

1. analizu građevinskih karakteristika zgrade u smislu toplinske zaštite (analizu toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade),

2. analizu energetskih svojstava sustava grijanja i hlađenja,

3. analizu energetskih svojstava sustava klimatizacije i ventilacije,

4. analizu energetskih svojstava sustava za pripremu potrošne tople vode,

5. analizu energetskih svojstava sustava elektroinstalacija i rasvjete, te drugih potrošača energije koji imaju značajan udjel u ukupnoj potrošnji energije zgrade ovisno o namjeni korištenja zgrade,

6. analizu upravljanja svim tehničkim sustavima zgrade,

7. potrebna mjerenja gdje je to nužno za ustanovljavanje energetskog stanja i /ili svojstava,

8. analizu mogućnosti promjene izvora energije,

9. analizu mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije i učinkovitih sustava,

10. prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane, ostvarive uštede, procjenu i razdoblje povrata investicije,

11. izvještaj s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje će se implementirati kroz jednu ili više faza.

Energetski pregled zgrade osim navedenog u stavku 1. ovoga članka može uključivati i druge radnje ovisno o vrsti zgrade.

Energetski pregled zgrade provodi se u skladu s načelima iz metodologije za provođenje energetskih pregleda i pravilima struke.

Ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministrica) donosi posebnu Odluku kojom utvrđuje Metodologiju za provođenje energetskih pregleda iz stavka 3. ovoga članka.

Odluka i Metodologija iz stavka 4. ovoga članka objavljuju se na službenim internetskim stranicama Ministarstva.

Izdavanje energetskog certifikata za postojeće zgrade

Članak 27.

Izdavanje energetskog certifikata za postojeće zgrade uključuje:

– određivanje energetskog razreda zgrade i

– izradu energetskog certifikata s prijedlogom mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane i s izračunatim razdobljem povrata investicije.

Izračunato razdoblje povrata investicija iz stavka 1. alineje 2 ovoga članka izražava se u odnosu na cijene u trenutku izračuna i ne uključuje predviđene promjene cijena u planiranom razdoblju povrata investicija.

Pregled dijela prijeloga mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane naveden je Prilogu 4. ovoga Pravilnika.

V.C. ZGRADE JAVNE NAMJENE ZA KOJE JE OBVEZNO JAVNO IZLAGANJE ENERGETSKOG CERTIFIKATA I IZLAGANJE ENERGETSKOG CERTIFIKATA

Zgrade javne namjene

Članak 28.

Zgrade javne namjene određene prema ovome Pravilniku jesu poglavito nestambene zgrade koje koriste tijela vlasti i zgrade institucija koje pružaju javne usluge, te zgrade drugih namjena koje pružaju usluge velikom broju ljudi.

Zgrade iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih osoba,

2. zgrade državnih upravnih i drugih tijela, tijela lokalne (područne) uprave,

3. zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima,

4. zgrade sudova, zatvora, vojarni,

5. zgrade međunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija,

6. zgrade banaka, štedionica i drugih financijskih organizacija,

7. zgrade trgovina, restorana, hotela,

8. putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih djelatnosti,

9. zgrade željezničkog, cestovnog, zračnog i vodenog prometa, zgrade pošta, telekomunikacijskih centara i sl.

10. zgrade visokih učilišta i sl., zgrade škola, vrtića, jaslica, studentskih i đačkih domova i sl., zgrade domova za starije osobe i sl.

11. zgrade sportskih udruga i organizacija, zgrade sportskih objekata,

12. zgrade kulturnih namjena: kina, kazališta, muzeja i sl.

13. zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno--socijalnoj i rehabilitacijskoj namjeni.

Izlaganje energetskog certifikata zgrade javne namjene

Članak 29.

Zgrade javne namjene iz članka 28. ovoga Pravilnika koje imaju ukupnu korisnu površinu veću od 1000 m2 moraju imati energetski certifikat izložen na mjestu jasno vidljivom posjetiteljima zgrade.

Ukoliko zgrada javne namjene iz članka 28. ovoga Pravilnika ima više ulaza, tada se energetski certifikat izlaže na jasno vidljivom mjestu uz glavni ulaz zgrade.

Energetski certifikat se izrađuje prema Prilogu 2. ovoga Pravilnika, uvećan na format A3, zaštićen od eventualnih oštećenja i pričvršćen na siguran način.

Javno se izlaže prva stranica energetskog certifikata koja sadrži osnovne podatke o zgradi i skalu energetskog razreda, te treća stranica energetskog certifikata koja sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane kod postojećih zgrada, odnosno preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade kod novih zgrada.

Članak 30.

Za izradu i javno izlaganje energetskog certifikata zgrada javne namjene za koje je propisana obveza izlaganja energetskog certifikata odgovoran je vlasnik zgrade.

Korisnik zgrade javne namjene za koju je obvezno izlaganje energetskog certifikata dužan je omogućiti izradu energetskog certifikata i njegovo izlaganje.

VI. OBVEZE INVESTITORA ODNOSNO VLASNIKA ZGRADE U VEZI S ENERGETSKIM CERTIFICIRANJEM ZGRADE

Članak 31.

Investitor odnosno vlasnik zgrade dužni su:

– osigurati energetski certifikat kada je prema ovome Pravilniku propisana obveza njegovog izdavanja,

– poslove provođenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade povjeriti za to ovlaštenim osobama,

– na zahtjev ovlaštene osobe dati na uvid bilo koji dokument nužan za provođenje energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade,

– za potrebe provođenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade omogućiti pristup ovlaštenoj osobi u sve dijelove zgrade koja je predmet energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja,

– na dobro vidljivom mjestu istaknuti energetski certifikat zgrade javne namjene za koju je izlaganje energetskog certifikata obvezno prema ovom Pravilniku.

Za potrebe provođenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja dijela zgrade koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, vlasnici odnosno korisnici drugih dijelova te zgrade dužni su omogućiti ovlaštenim osobama provođenje energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade, te im omogućiti pristup u sve dijelove zgrade i dati na uvid dokumente potrebne za provođenje energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja tog dijela zgrade.

Ministrica može posebnom odlukom propisati najveće cijene koštanja provođenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata za pojedine vrste zgrada.

Odluka iz stavka 3. ovoga članka objavljuje se na službenim internetskim stranicama Ministarstva.

VII. REGISTAR IZDANIH ENERGETSKIH CERTIFIKATA

Članak 32.

Ministarstvo vodi registar izdanih energetskih certifikata.

VIII. NADZOR NAD PROVEDBOM PRAVILNIKA

Članak 33.

Nadzor nad provedbom odredbi ovoga Pravilnika obavlja Ministarstvo.

Ministarstvo u provedbi nadzora može:

– provoditi povremene kontrole ispravnosti izdanih energetskih certifikata,

– zahtijevati da sve zgrade koje podliježu obvezi energetskog certificiranja prema ovome Pravilniku imaju propisani energetski certifikat.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 34.

Sve zgrade za koje se nakon 31. ožujka 2010. godine podnosi zahtjev za izdavanje akta temeljem kojega se može graditi moraju imati energetski certifikat izdan na način sukladno odredbama ovoga Pravilnika koje se odnose na energetsko certificiranje novih zgrada.

Ostale zgrade koje nisu navedene u stavku 1. ovoga Pravilnika, kada se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, moraju imati energetski certifikat izdan na način sukladno odredbama ovoga Pravilnika koje se odnose na energetsko certificiranje postojećih zgrada dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU.

Sve zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata prema ovome Pravilniku moraju imati izrađen i javno izložen energetski certifikat u roku od najdulje 36 mjeseci od objave Odluke Ministrice kojom se utvrđuje Metodologija za provođenje energetskih pregleda.

Članak 35.

Slikovni prikazi energetskih certifikata namijenjeni za popunjavanje elektroničkim putem objavljuju se na službenim internetskim stranicama Ministarstva.

Članak 36.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (»Narodne novine« broj 113/08 i 91/09).

Članak 37.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu 1. travnja 2010. godine.

Klasa: 360-01/10-04/3

Urbroj: 531-01-10-01

Zagreb, 15. ožujka 2010.

Ministrica
Marina Matulović Dropulić, dipl. ing. arh., v. r.

HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE (HCOIE)

Više informacija o pravilniku na :
http://solarserdar.blogspot.com
http://solarserdar.wordpress.com

solarserdar@gmail.com
solarserdar@yahoo.com

LEGISLATIVE for RENEWABLE ENERGY - SOLAR SERDAR


RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR



Important Legislative Market Drivers:


Greenhouse Gas legislation that requires cities and businesses to reduce fossil fuel use.

Renewable Portfolio Standard (RPS) requires utilities to produce 33% of their energy with renewable energy by 2020.

Distributed Generation-providing energy at the load. Not tied to transmission lines.

Feed-in-tariffs. Pricing renewable energy to include certain externalities and to encourage points 1-3 above.
SB 32 coming online in 4th quarter of 2010. MW systems.

Environmental. Air and water quality standards not met with non-renewable electrical generation fuels in new facilities.

RPS and Utilities

The Renewable Portfolio Standard requires retail sellers (defined as investor‐owned utilities, electric service providers, and community choice aggregators) to increase renewable energy as a percentage of their retail sales to 20 percent by 2010. State law also requires publicly owned utilities to implement the standard but gives them flexibility in developing specific targets and timelines. In November 2008, Governor Schwarzenegger raised California’s renewable energy goals to 33 percent by 2020 in his Executive Order S‐14‐08. In July 2009, the California Public Utilities Commission reported that the three investor‐owned utilities were supplying approximately 13 percent of their aggregated total sales from eligible renewable resources as of 2008, far below the 20 percent required by 2010. Publicly owned utilities are showing some progress in renewable energy procurement with expectations for the 15 largest publicly owned utilities of 12.4 percent of RPS eligible renewable retail sales by 2011, but this progress is still far short of the renewable target.

California Energy Commission Recommendation

Because of the importance of achieving the state’s RPS goals, the IEPR Committee reinforces the need for the California Public Utilities Commission to be committed to imposing penalties on investor‐owned utilities for non‐compliance with RPS targets.

RPS Legislation

Senate Bill 1078 (Sher, Chapter 516, Statutes of 2002): Established California’s Renewables Portfolio Standard (RPS) requiring retail sellers of electricity (IOUs, community choice aggregators, electric service providers) to procure 20 percent of retail sales from renewable energy by 2017. The publicly owned utilities are encouraged, but not required, to meet .

Energy Action Plans I (2003) and II (2005): The first Energy Action Plan recommended accelerating the RPS deadline to 20 percent by 2010, and the second recommended a further goal of 33 percent renewables by 2020.

Senate Bill 107 (Simitian, Chapter 464, Statutes of 2006): Required the IOUs to meet the “20 percent by 2010” goal as recommended in the Energy Action Plan I. The bill expanded the RPS reporting requirements of the publicly owned utilities to the Energy Commission and expanded RPS eligibility of out‐of‐state renewable resources.



Executive Order S‐06‐06 (2006): Established a biomass target of 20 percent within the established RPS goals for 2010

Executive Order S‐14‐08 (2008): Established accelerated RPS targets (33 percent by 2020) as recommended in the Energy Action Plan II. The order also called for the formation of the Renewable Energy Action Team, comprised of the Energy Commission, Department of Fish and Game, Bureau of Land Management, and U.S. Fish and Wildlife Service. Through the team, the Energy Commission and the Department of Fish and Game are to prepare a plan for renewable development in sensitive desert habitat.

Executive Order S‐21‐09 (2009): Directs the ARB to work with the CPUC, the California ISO, and the Energy Commission to adopt regulations increasing California’s RPS to 33 percent by 2020. The ARB must adopt these regulations by July 31, 2010.

NOTE. The 33 percent RPS target is expected to provide 15.2 percent of the total GHG reductions needed to meet the AB 32 goal of achieving 1990 emissions levels by 2020. The state will not meet its greenhouse gas reduction targets if it does not meet the 33% RPS.More info at http://solarserdar.blogspot.com/

Climate Chnage and Greenhouse Gases (GHG)

Renewable Energy

Renewable energy is the first supply‐side resource in the loading order and a key strategy for achieving a significant portion of the Climate Change Scoping Plan target for greenhouse gas emission reductions from the electricity sector. Increasing the amount of renewable energy in California’s electricity mix also reduces the risks and costs associated with potentially high and volatile natural gas prices while also reducing the state’s dependence on imported natural gas used to generate electricity. Renewable resources also provide other benefits such as economic development and new employment opportunities, benefits that are becoming increasingly important given the current recession.

Source, California Energy Commission

Distributed Generation

Increased use of distributed generation is another strategy for meeting the state’s GHG reduction goals. Distributed energy systems are complementary to the traditional electric power system and include small scale power generation technologies (for example, CHP, photovoltaic, small wind turbines) located close to where the energy is being used. Distributed generation has many advantages, including increased grid reliability, energy price stability, and reduced emissions, especially in industrial applications. California is leading the nation in implementing policies to encourage distributed generation development. The following policies were implemented to encourage the use of distributed generation systems as a way of meeting the state’s climate change goals while increasing reliability:




Distributed Generation and Feed-in Tariff (FIT) Legislation

Senate Bill 1 (Murray, Chapter 132, Statutes of 2006): This bill enacted the Governor’s Million Solar Roofs program with the overall goal of installing 3,000 MW of solar PV systems.

Increasing CHP is a key strategy for displacing conventional power sources. To help track the state’s CHP goals, the ARB will report on the GHG emissions reductions resulting from the increase of electricity generated from CHP. Also, in December 2009, the Energy Commission is scheduled to adopt guidelines to establish the technical criteria for CHP system eligibility for programs developed by IOUs and publicly owned utilities.More info at http://solarserdar.wordpress.com/

SB 32 Creates the state’s first European feed-in tariff with rates to be set by the CPUC by July 2010. Signed by Governor in October 2009.

AB 1106 Feed In-Tariff is a full German/Spain equivalent feed in-tariff that has passed the state Assembly and is now in the Senate Appropriations Committee. If approved by this committee in early 2010 it will go for a final vote in the Senate. If approved by the Senate it will be sent to the Governor for signature.

Environmental Issues

While reducing greenhouse gas emissions is of paramount concern, it is not the only environmental issue facing California’s electricity sector. The State Water Resources Control Board has issued a draft policy to phase out the use of once-through cooling in the state’s 19 coastal power plants to reduce impacts on marine life from the pumping process and the discharge of heated water. Another issue is the lack of emission credits in the South Coast Air Quality Management District that makes it difficult to obtain the necessary permits to build reliable replacement power before aging, less-efficient power plants can be retired or repowered.

Despite efforts to expand renewable generation, recent utility RPS procurement forecasts for 2010 and 2020 indicate that substantial challenges remain. As of June 2009, the CPUC has approved 116 RPS contracts totaling 8,334 MW; of that approved capacity, a little over 10 percent – 860 MW – has come on‐line and is delivering energy to the grid. An additional 13 contracts for 5,941 MW are under review.56 While the IOUs have made progress adding renewable contracts to their portfolios, they do not expect to meet the 2010 target and will be significantly below the 33 percent target in 2020 unless they add renewable resources at a much faster pace.

California Energy Commission staff estimate that if the ARB Climate Change Scoping Plan goals are achieved for energy efficiency, CHP, and roof‐top solar, the state will need 45,000 GWhs of additional renewable energy to meet the RPS goals.

California Energy Commission Comments on DG

The 2007 Integrated Energy Policy Report (IEPR) identified the need to expand and upgrade California’s distribution system to prepare for the resource mix needed to reach GHG emission reduction goals. With state policies that rely increasingly on preferred resources, the distribution system must be able to integrateand efficiently use distributed resources. With potentially billions of dollars being spent on distribution system upgrades, the state needs to ensure that those upgrades will facilitate meeting the goals for increased renewable resources.More info at http://solarserdar.blogspot.com/

To support the goal of integrating increased quantities of both renewable and nonrenewable distributed generation into the grid, the Energy Commission recommends:

The Energy Commission and the CPUC should open a joint proceeding to develop a comprehensive understanding of the importance of distribution system upgrades, not only to assure reliability, but also to support the cost‐effective integration and interoperability of large amounts of distributed energy for both on‐site use and wholesale export. The proceeding should focus on the following:

1.Requiring utilities to provide an assessment of the areas or locations on their systems in which distributed generation for both on‐site use and/or export would be of greatest value. The studies should report on operational characteristics that would have greatest value; tools, data and criteria used to select these locations; and obstacles to deploying specific types of distributed generation in these areas (for example, high density residential areas).

2.Reviewing and requiring the use of distribution system operational models and economic/capital investment models in utility rate cases.

3. Requiring utilities to use these tools to demonstrate that investments in advanced grid technologies will support grid modernization goals, including from a standpoint of cost effectiveness.

4. Implementing and validating open International Electrotechnical Commission (IEC) communication standards for distributed energy resources before proprietary solutions become established. Although these standards are not required in the United States, they are being implemented in Europe where most countries are mandated to use IEC standards. California can leverage European efforts to develop and implement these standards and ensure that the state benefits from the widespread use of communication standards. Once implemented for photovoltaic, the same communication standards can be used for other renewable systems, such as wind, fuel cells, and biomass, as well as for distribution automation equipment.

5.Because net metering is an essential tool for making renewable distributed generation a cost‐effective choice for customers and for maximizing the development of in‐state renewable generation that requires no transmission upgrades, the Legislature should require utilities to increase their net energy metering cap to 5 percent to allow reasonable growth and support for the deployment of renewable generation in California. The CPUC is required to report to the Legislature and the Governor by January 1, 2010, on the costs andbenefits of net energy metering. Once that report has been completed and reviewed, increasing the cap beyond 5 percent can be evaluated.More info at http://solarserdar.wordpress.com/

Role of Distributed Resources

Although improvements are underway to streamline siting and permitting for transmission and renewable energy facilities, there is a risk that a resource mix depending heavily on utility‐scale solar electric projects in remote areas may be delayed beyond 2020. Shifting to a resource mix including both large‐scale central station projects and distributed generation (DG) would help the state meet its goal of 33 percent of retail sales from renewable energy by 2020 and lay the foundation for achieving the Governor’s Executive Order goal of 80 percent reduction in greenhouse gas emissions from 1990 levels by 2050.

Distributed renewable resources include ground‐mounted solar projects up to 20 MW in size; distributed biogas capacity from wastewater processing, landfill gas, animal manure digester gas, and food processing; distribution‐scale solid fuel biomass; other clean stand‐alone technologies; and distribution‐level CHP that reduces GHG emissions through the joint production of electricity and energy needed to meet industrial and commercial thermal loads.

Renewable projects that interconnect to the grid at the distribution level can come on‐line faster than large projects (greater than 20 MW) that interconnect to the transmission system directly.

Typically DG facilities do not require new transmission investment, extensive environmental reviews, or a lengthy permitting process.

Recent studies indicate substantial technical potential for distribution‐level generation resources located at or near load. A 2007 estimate from the Energy Commission suggests that there is roof space for over 60,000 MW of PV capacity, although the study did not factor in roof space that is shaded or being used for another purpose.The California Renewable Energy Transmission Initiative Phase 1B Final Report (RETI Phase 1B Report) included a preliminary estimate suggesting that as much as 27,500 MW of 20‐MW ground‐mount PV projects could be located at substations in California.246 The California Biomass Collaborative estimates that there is technical potential for about 1,700 MW of distributed biogas capacity in California from wastewater processing, landfill gas, animal manure digester gas, and food processing Studies by the CPUC and the Energy Commission have included scenarios of high penetration of distributed resources. The CPUC Energy Division Preliminary 33 Percent Implementation Analysis included a scenario with about 14 gigawatt (GW) of PV systems under 20 MW and also included about 250 MW of distributed biogas capacity. Energy Commission staff analysis included a scenario that met one‐fifth of the 33 percent goal with biopower, consistent with the Governor’s Executive Order S‐06‐06. This scenario included about 8 GW of distributed solar and about 190 MW of distributed biopower, although this excludes biomass projects identified by the RETI Phase 1B report as having fuel to support more than 20 MW of solid‐fuel biomass capacity.

Simulations and system analysis have shown that a significant amount of wholesale distributed renewable energy could be integrated into the California distribution grid. A recent analysis byE3 for the CPUC Energy Division found that approximately 69 percent of the California IOUsubstations can interconnect projects of 10 MW or smaller. Another study by General Electric onthe effect of distributed renewable energy on feeder lines found that limits could range from 15percent to 50 percent of feeder capacity depending on location and distribution. In addition,preliminary staff analysis suggests that about 10 GW to 11 GW of wholesale distributed renewable energy could be connected at the distribution level, at substations, or on distribution feeders.

So far, the potential for distributed resources to contribute to the RPS goals remains largely untapped. As of July 2009, there are more than 560 MW of PV and more than 300 MW of biopower installed in California at the distribution level (20 MW or less per project). While mostof the currently installed PV is not eligible for the RPS, much of the biopower is. IOUs have active RPS contracts for more than 180 MW of projects 20 MW and smaller; this is less than 2 percent of IOU RPS contracts. Publicly owned utilities have active RPS contracts for almost 150MW of projects 20 MW and smaller; this is about 14 percent of publicly owned utility RPS contracts.

Distributed energy resources (DER) are parallel and stand-alone electric generation units located within the electric distribution system at or near the end user. DER can be beneficial to both electricity consumers and if the integration is properly engineered, the energy utility.

RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR (CRECSS)

Željko Serdar

Head of business association

solarserdar@gmail.com
solarserdar@yahoo.com
www.solar-serdar.com

Wednesday, December 8, 2010

SOLAR SERDAR - MAIN GOALS FOR 2011


CROATIAN RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR (CRECSS)



MAIN GOALS FOR 2011


Much like in the previous years, in 2010 we continued to work on the strengthening of our image and visibility and to cooperate with both individuals and organizations from all tree sectors - civil, business and public.

The project which undoubtedly marked our last years activity was CRECSS - Croatian Renewable Energy Center SOLAR SERDAR.

A long-term goal of the CRECSS project was to achieve sustainable development and environmental protection by increasing the use of RENEWABLE ENERGY SOURCES.

As part of their contribution to the realization of that goal , the CRECSS partners provided financial support ,whit their help we manage to organize forums and training for interested renewable energy community.

In addition to that , we organized public presentations and performances at various fairs which were aimed at raising the citizens level of awareness and interest for this field, and we also organized other activities related to the education and the raising of awareness concerning renewable energy sources.

One of CRECSS main goals is to create a network and entice cooperation between all parties interested in issues concerning sustainable development, especially in the field of energetics.Therefore, CRECSS is always ready to cooperate with all similar and complementary organizations.

We continued our years-long work on blogs and many portals about Renewable Energy.In accordance with the new trends on the internet and with the fast development of social networks, a CRECSS fan page was created on Facebook and the number of its fans keeps increasing.

In 2011 we will continue to work on education and raising of awareness concerning Renewable Energy Sources.All materials are permanently available online, on

http://solarserdar.blogspot.com/

http://solarserdar.wordpress.com/

For additional information, you can check out CRECSS web page :

www.solar-serdar.com ,

blogs, Facebook fan page,or contact us via e-mail:

solarserdar@gmail.com
solarserdar@yahoo.com

phone or in person.

CROATIAN RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR (CRECSS)

Željko Serdar

Head of business association